LIVADA I MAKOVI
Jedna je žena, tiho plakati stala,
i suzama zlatnim umivala zoru.
Na livadi punoj crvenog maka,
u pokliču jutra i cvjetnoj slobodi.
Ipak je netko prošao livadom,
i otvorio put, širok i zelen.
Zrak je bio vruć i crven,
i čitava livada trepti i sja.
Sve je lijepo i sve miriše,
sunce izroni i slap svjetla prosu.
Po čitavoj livadi, makovi bljesnu,
i dižu se iz klonuća.
Nekom tajanstvenom ljepotom,
pjesma je jutros čista, i diže iz potonuća.
Srce je isto, duša ista,
puna ljepote i nadahnuća.
Text: BW.
Post je objavljen 19.05.2006. u 22:45 sati.