LJUBAV POKREĆE SVIJET.........
Tihim bespućima sumornih strana
Izgubljeni u posljednjim smirajima dana
Lutamo......
Tražimo draga lica, srodne duše..
Puštamo da nas nosi rijeka gradskih svjetala,
Koja se ulijeva u ocean nemira...
Pričamo o sreći, o ljubavi,
Tražimo oslonac,
A u biti samo tražimo nekoga da nas riješi patnje,
Da nas riješi boli koja ubija...
Postajemo robovi grada,
Robovi vlastitih sebičnih želja, prohtjeva, zabluda.....
Sanjamo o oslobođenju, o nekom novom životu,
O životu u ljubavi......
A što mi očajne duše dajemo????
Mi ljubav tražimo, a patnju dajemo....
Želimo sve, a izgubiti ne želimo ništa....
Što smo mi, što smo postali?
Gdje je nestala ljubav....?
Mislimo da se sve može kupiti,
Ali ne može ono najvažnije......
Ljubav koja pokreće svijet......
Post je objavljen 13.05.2006. u 14:50 sati.