Ljudsko biće ima svijest o sebi, svijest o svojem ja, ili strože filozofski rečeno, samosvijsst.
Svijest o tome što jesi, međutim, uvijek je vezana sa sviješću o onom, što nisi. Na pitanje "tko si ti?" ili "što si ti?" ljudsko biće odgovara raznim odednicama: "žena", "Talijan", "student", "sotonist", "plivač"... Navodeći ono što jesi, uvijek navodiš i ono što nisi.
Jesi osoba, jer si osoben(a), tj. od nečeg drugog različit(a). Na tome se svijest o sebi temelji.
A Božanstvo? Sveobuhvatno, sveznajuće, svemoguće?
(Koristim srednji rod, "božanstvo", jer pripisati mu/joj spol svakako je tek ljudska projekcija. Iz sličnog razloga, koristim srednji rod, "ljudsko biće", umjesto "čovjek".)
Nije li istina da Ono ne može imati svijest o sebi, kada nema ničeg, od čega se razlikuje?
Sve zna, ali ne zna samog sebe?
Da li je ono onda iznad, ili ispod čovjeka?
Nema li ljudsko biće jedno svojstvo, tj. svijest o sebi, koje Božanstvo nema, i ne može imati? (Božanstvo, filozofskim riječnikom, nije "biće", nego je "bitak", "Ja sam onaj/ona koji jesam".)
Pa je onda, za razliku od Božanstva, ljudsko biće sposobno rasti?
Post je objavljen 11.05.2006. u 14:21 sati.