BOL
Sa ciglama od šutnje
gradimo zidove
nema više svjetla iznad mene.
doživljavam proživljeno,
a ono što je trebalo biti
prolazi pored mene
i odlazi u nepovrat izgubljenih trenutaka.
ostaju samo, od tuge sive
mjesečeve sjene.
Tvoji uzdasi za mojim vratom
ne dišu više,
nema te više
u oblacima dalekog neba,
ne pišeš više
u pijesku mojih stopa.
Čuvaj se.
pusti te riječi u obećanje.
To je sve što želim od tebe.
kad ti se ne znam više
na usnama izgubiti...
Post je objavljen 03.05.2006. u 17:18 sati.