na prostranstvu modrog neba,
krila šire, prijateljice dvije,
pjevaju slatko melodiju glatko,
i ljubeći se tako odletjele na stablo.
Na tankoj grani cvrkutat su stale,
i tako na grani plavo jutro dočekale.
Vjetar ih tužno u nepovrat nosi,
po zlatnom putu i srebrnoj rosi.
Odletjele tako prijateljice dvije
u čudnu zemlju, gdje sunce grije…
i visoko gore pticama se smije.
Text: BW.
Post je objavljen 14.04.2006. u 21:59 sati.