Baci te rune uspomene poput starih izblijedjelih pisama.
Negdje daleko. Da ih ne nae vie.
Samo se prepusti.
...
Potroenih glasova nikada nije bilo vie.
Negdje u miru ovoga svijeta uivam. U tajnome kutku. Ima mjesta za mene...
Mlad i bez mladosti; mlad si i bez toga...
Pjesme o slobodama pretvorile su se u pjesme traenja, nevidljivoga i neopipljivoga svijeta.
Kao na otoku sa blagom bez mape...
Gitara u mraku sobe, negdje totalno zaboravljena. Momenti prolaze, jedan za drugime, bez ikakve pauze.
ivimo u svijetu straha. Straha i predrasuda prema onome to ne poznajemo.
Skeptini prema teorijama postanka; prema novim tehnologijama.
Ne pripadam ovdje.
Nismo svjesni svijeta koji je oko nas. Zapravo, ne elimo biti.
...
Moe li mi rei deset rijei?!
Rijei kojima bi opisao...neto...
to vie drimo, to vie utimo; sve blijedi...
Sve te stvari koje ne zna...je li moda tako najbolje...
...
Ne, nisam loe volje. ivim u svojemu svijetu.
Tamo gdje je sve savreno; tamo gdje ja stvaram to savrenstvo i gdje prekriim stvari koje ne elim.
Nevermind, savreno mjesto koje skrivam od ostatka svijeta.
Karte koje se odigraju samo jednom.
Tamo gdje svatko dri svijet u svojim rukama.
Patetino. Kako god.
Hvatam; drim formu pisanja.
Post je objavljen 01.04.2006. u 13:16 sati.