Pregled posta

MARCH MADNESS: DAY 31...FINAL FOUR Preview by Yazid...ZG auto show Review by Muraya...

NCAA Final Four je pred vratima, a Indianapolis je grad u kojem se traži mjesto više u svakom pogledu – nakon Superbowla u američkom nogometu, najpraćeniji sportski događaj sezone je zasigurno završnica studentskog prvenstva u košarci.

Kao što ste već upoznati, u subotnjim polufinalima 01.03. će snage ogledati LSU - UCLA i Florida – George Mason, a pobjednici polufinala će u ponedjeljak donijeti odluku o novom prvaku. Samim plasmanom u završni krug četiri momčadi nakon niza teških ogleda sudionici su defintivno zaslužili da ovdje kažemo nešto više o njima.


LSU TIGERS
PETORKA I STIL IGRE: Darrel Mitchell 17.3p/3.8s/4.6a, Garrett Temple 5.1p/2.6s/2.9a, Tyrus Thomas 12.3p/9s, Tasmin Mitchell 12p/5.5s/2.6a, Glen Davis 18.5p/10s.
Udarna snaga je 206 cm visoki i 140 kg teški centar te neprijeporni lider na terenu Glen Davis, koji je unatoč masi iznimno pokretljiv i uistinu je teško naći recept za njegovo ograničavanje, osim možda staviti nekog snažnijeg na njega a takvog nema u kompletnoj NCAA. Krila Thomas i T. Mitchell su kvalitetna nadopuna u oba pravca te je unutrašnja igra najjače oružje LSUa, play Darrel Mitchel je silom prilika zbog ozljeda morao više sudjelovati u kreiranju igre umjesto na mjestu šutera koje mu više leži, dok je treći freshman Garrett Temple izvanredan obrambeni igrač ali nestalnog vanjskog šuta. Koliko god snaga bila u kolektivu i iznimno snažnoj defanziv, toliko je nedostatak u odsutstvu pravog playa, no protivnici koji ih misle dobiti na presing to ne mogu uzeti sa sigurnošću kao siguran recept jer su Tigersi tijekom regularne sezone odigrali u Southeastern konferenciji zasigurno 10 susreta u kojima su se suočili s istim problemom i u pravilu ga apsolvirali jer su regularnu sezonu završili na prvom mjestu.


OVOGODIŠNJI TURNIR: Redom su rušili sveučilišta IONA 80-64, Texas A&M 58-57, Duke 62-54, Texas 70-60 (produžetak):
NASTUPI NA FINAL FOURU: 1986. bili prvorazredno iznenađenje kada su s mjesta 11og nositelja osvojili regionalni turnir i plasirali se na završni turnir. Zanimljivo da su tada u njihovim redovima nastupili kasniji igrači Crvene Zvezde s kraja 80ih Nebojša Bukumirović i Zoran Jovanović.
NBA IGRAČI: Košarkašku tradiciju im nitko ne može poreći – studenti ovog sveučilišta su bili članovi Hall of Famea Bob Pettit te Pistol Pete Maravich, a isto priznanje sigurno čeka Shaquillea O'Neala koji je za LSU nastupao početkom 90ih u paru s centrom Reala i niza NBA klubova Stanleyem Robertsom te s nekadašnjim bekom Denvera i Sacramenta Abdulom Mahmoud Raufom. Sadašnji profiji Stromile Swift i Jabari Smith su također nosili dres Tigersa iz Baton Rougea u Louisiani.
DODATAN MOTIV: Davis i Thomas su odrasli u blizini sveučilišnog kampa i željeli su igrati isključivo za LSU, a imaju potporu cijele Louisiane pogođene prošlogodišnjim uraganom.


UCLA BRUINS
PETORKA I STIL IGRE: Jordan Farmar 13.6p/2.7s/5.3a, Arron Afflalo 16.6p/4.3s/2a, Cedric Bozeman 8p/3s/2.2a, Luc Mbah a Moute 8.8p/8s, Ryan Hollins 6.2p/4.4s.
Za razliku od svih dosadašnjih Final Four naraštaja Bruinsa koji su se oslanjali na solidnu obranu i iznimno učinkovit napada, glavno oružje ovog naraštaja je snažna obrana koja umrtvljuje sve pokušaje protivnika za postizanje lakih koševa, što se vidjelo na susretu protiv napadački potentnog Memphisa. Bekovski dvojac Farmar – Afflalo je najbolji u Pac 10 konferenciji, ako ne i u NCAA, tim više što su obojica uz ofanzivni učinak vrlo dobri obrambeni igrači. Ne oslanjaju se mnogo na igru unutrašnjih igrača, no ne valja zanemariti 213 cm visokog centra seniora Hollinsa koji je posljednja dva susreta odigrao kao da je konačno postao svjestan da je izlazno godište i treba što bolje odigrati da bi barem izborio drugu rundu drafta. Freshman Mbah a Moute je više nego ugodno iznenađenje i pokazao je da se na njega može računati u svakom pogledu, dok je Bozeman unatoč nespektakulrnim statistikama igrač koji je poveznica na terenu i njegov učinak u utakmici nipošto ne odražava što sve radi na terenu. Protivnici bi ih mogli pobijediti ukoiko ograniče jednog od vanjskih igrača iz udarnog dueta, a značajan nedostatak je ozljeda ozljeđenog Josha Shippa.


OVOGODIŠNJI TURNIR: Iza njih su ostali Belmont 44-78, Alabama 59-62, Gonzaga 71-73 i Memphis 45-50.
NASTUPI NA FINAL FOURU: 11 naslova, posljednji 1995.
NBA IGRAČI: Tu je problem nekog ne preskočiti. Trojica Hall of Famera Kareem Abdul Jabbar, Bill Walton i Gail Goodrich. Iz NBA povijesti poznati su snajper Reggie Miller, krilo Denvera i Knicksa Kiki Vandeweghe, krilo s početka Showtimea Jamal Wilkes te igrači Utaha 224 cm visoki bloker Mark Eaton i Greg Foster (igrao finala s Bullsima 1997 i 1998), swingman Toronta i Washingtona Tracy Murray. Od aktivnih igrača u momčadi iz Los Angelesa su nastupali Baron Davis, Earl Watson, Dan Gadzuric, Jason Kapono, Trevor Ariza i Jerome Moiso, dok je jedno vrijeme u dresu Kingsa igrao play naraštaja iz 1995. – europskim gledateljima posebno poznat Tyus Edney.
DODATAN MOTIV: Cijelu sezonu su osporavani i oni kao močad i Pac 10 konferencija u kojoj tobože igraju sastavi na temelju stare slave. Već su te teze demantirali, no očito žele dati još protuargumenata.


GEORGE MASON PATRIOTS
PETORKA I STIL IGRE: Tony Skinn 12.8p/3.6s/2.8a, Lamar Butler 11.4p/2.4s/2.3a, Folarin Campbell 10.2p/4.2s/3.6a, Jai Lewis 14p/8s, Will Thomas 11.6p/7s.
Kolektiv je snaga sastav iz Fairfaxa u Virginiji, jednako kao i čvrsta obrana na granici incidenta te dobro izbalansiran napad sa starterima koji postižu prosječan dvoznamenkast broj koševa. U napadu gotovo svi idu na skokove nakon odbijanaca, a zahvaljujući stilu igru u kojem bitnu ulogu ima tjelesna spremnost malo je sastava koji su imali prigodu dati im dvoznamenkast broj koševa iz kontranapada. Ključni igrač u napadu je post Will Thomas koji je iz igre ove sezone imao šut od 60%. Problem mogu predstavljati ozljede nekog od startera, a manjak visine – najviši igrači momčadi su visoki 201 cm – nadoknađuju borbenošću, no pitanje je što će se dogoditi kad nalete na sastav s dominantnim unutarnjim igračima kao što je to slučaj kod slijedećeg protivnika. Do sada na turniru nisu igrali protiv nekog posebno dominantnog igrača na pozicijama 4 i 5 (što i sami priznaju) – Davis (Michigan State), te te Boone i Armstrong (UConn) su unatoč statistikama nedominantni dok je freshman godine Hasbrough (NC) neiskusan protiv udvajanja ili utrajanja. Naravno, to nje umanjuje uspjeh sastava koji je motiviran, izvanredno psihički i fizički pripremljen te želi što skuplje prodati svoju kožu – u skupini su najboljih 20 collegea po prosjeku šuta u napadu te u Top 10 po defanzivnom učinku!


OVOGODIŠNJI TURNIR: Ubojica favorita – u prva dva kola GM je izbacio prošlogodišnjeg polufinalista i prvaka, redom su svladali Michigan State 75-65 pa North Carolinu 65-60, potom Wichitu State 63-55 i što im je bilo posebno slatko razvikani UConn 86-84 nakon produžetka.
NASTUPI NA FINAL FOURU: Niti jedan, kao ni pobjeda na turniru do ove godine.
NBA IGRAČI: Jedan jedini koji je ostavio traga više od dvije utakmice – stanoviti bek Ricky Wilson koji je u sezoni 1987-88 u 24 utamkice za Netse i Spurse ostvario prosjeke od 5.2p/1.1s/2.9a.
DODATAN MOTIV: Kad su uvršteni u turnir, 99% komentara je bilo Koji George Mason? Koja CAA konferencija, dosta je samo prvak iz navedene? Želja za dokazivanjem ih drži i dalje, tim više što su u prvom kolu ostvarili više pobjeda na March Madnessu od svih naraštaja u povijesti sveučilišta, a većina igrača je iz bliže okolice sjedišta.


FLORIDA GATORS
PETORKA I STIL IGRE: Taurean Green 13.8p/3s/5a, Lee Humphrey 10.6p/2a, Corey Brewer 12.5p/4.8s/3.5a, Al Horford 11.2p/7s, Joakim Noah 13.8p/6.7s.
Napadački najraznovrsnija momčad završnog turnira. Ove sezone su tijekom regularnog dijela gubili tijesne utakmice, što je očito bio neizbježno u procesu uigravanja i učenja, dok su na turniru odigrali koncentrirano i ozbiljno do kraja. Malo je sastava koji mogu parirati Noahu i Horfordu pod košem koji su iz susreta u susret sve sigurniji – kao i njihovi izgledi kod NBA scouta - dok ovisno o potrebama u svakoj utakmici napadačkim učinkom iskoči netko od trojca na vanjskim pozicijama - Brewer je koristan i zahvaljujući fizikalijama atraktivan u napadu, Green je dobar dodavač ali osrednji šuter dok Humphrey uz važne koševe daje bitan impuls u obrani. Kao rijetko koja studentska momčad mogu računati na duboku klupu. S napadom nemaju problema, jednako kao i s obranama protiv uobičajenih (Georgetown) ili atipičnih (Villanova) postava s druge strane. Sastav koji ih želi pobijediti treba odigrati borbeno na Greenu koji nije neki poseban šuter, dok tu i tamo ostaju rupe za ulazak protivničkih igrača na skok u napadu nakon promašaja. S druge strane, govorimo o sastavu koji je s LSUom podijelio prvo mjesto nakon regularne sezone u Southeasternu, ujedno osvojio konferencijski turnir te u prosjeku pobjeđivao protivnike s 15 razlike.


OVOGODIŠNJI TURNIR: U prvom kolu su dobili South Alabamu 76-50, potom Wisconsin (Milwaukee) 82-60, teškom mukom čvrsti Georgetown 57-53 i u reginalnom finalu Villanovu 75-62.
NASTUPI NA FINAL FOURU: 2000. poraz u finalu od Michigan Statea.
NBA IGRAČI: Iz gotovo pa proslavljenog naraštaja otprije 6 godina Udonis Haslem, svojedobno rookie godine Mike Miller te ptica-selica Donnell Harvey. Vernon Mad Max Maxwell je kao startni play Rocketsa osvojio naslov 1995. a dres Gatorsa iz Gainesvillea nosili su aktivni igrači Jason White Chocolate Williams, Matt Bonner i Andrew DeClercq.
DODATAN MOTIV: Osporavani zbog neiskustva, jeftino poraženi od slabijih močadi tijekom regularne sezone i taj dojam žele ispraviti. Neuspjeh iz 2000. im je dodatan razlog, a dobre igre na turniru su Noaha i Horforda iz igrača koji su u najboljem slučaju mogli biti izabrani početkom druge runde pretvorili u igrače koji bi svoje ime trebali čuti pri prozivanju imena nakon 10. picka prve runde.

To bi bilo u osnovi bilo to, nadam se da Vas nisam previše udavio s ovim.

Na Final Fouru favorita nema, sve je otvoreno do kraja. Gledajući iz pozicije neutralnog promatrača, laganu prednost imaju LSU i Florida, jer imaju odgovor na protivničku igru u oba pravca, i jedino ih loš šut može spriječiti da se ne susretnu u finalu 03.04. u Conseco Fieldhouseu. Prevedeno, UCLA će teško zadržati Davisa i Thomasa iznutra, jednako kao i George Mason Horforda i Noaha, tim više što obojica u slučaju udvajanja imaju kvalitetan povratni pas na vanjski šut.

Kao fanovi možemo jedino požaliti što više ni FTV iz BiH ne prenosi NCAA Final Four, to je bila praksa do prije par godina. Od naših TV kuća ionako nema velike koristi po pitanju košarke, ni odlučujuća utakmica Cibone im ne predstavlja ništa posebno pa onda ne treba imati velika očekivanja po pitanju NCAA a da ne kažemo NBA.

Pozdrav,

Yazid
nba.blog.hr

_______________________________________

















Muraya
nba.blog.hr




Post je objavljen 31.03.2006. u 11:26 sati.