Svi mi imamo svoje JEDNOM. To je naša želja. Želja zbog koje živimo.
Živjeti znači znati što želimo i strastveno to željeti.
Često je ta želja neostvariva. Često nismo ni svjesni da je u nama. Znate kada netko kaže da je u dubini duše sretan? U dubini duše je zapravo njegovo JEDNOM. JEDNOM nam daje snagu da se nastavimo boriti i da se krećemo prema naprijed. Živjeti u nadi ne znači sanjariti. Živjeti u nadi znači biti hrabar.
Svi mi imamo neke svoje ideale, neke svoje zamisli i doživljaje. Svi bi htjeli nešto promjeniti i biti sretniji. Teško je sve želje uklopiti u jedno riješenje, jer ljudi su individualni, uvijek se nađe netko tko će se izdvajati. Drugim riječima-uvijek se nađe neko tko će nas spriječiti u ostvarenju naše želje.
Ali baš zato što je ta želja neostvariva, ona nas motivira da ju prebolimo, pobjedimo, zaboravimo... Da uživamo u onome što imamo sada i u onom što ćemo tek imati .
Ljudi su prepuni snova... Ljude je teško predvidjeti. I onda kada misliš da poznaš neku osobu, ona te može u sekundi iznenaditi. U sekundi kada ona ispuni svoju želju.
Ne možemo mijenjati druge ljude, ali uvijek nam je dopušteno sanjariti i željeti. I potajno čekati da JEDNOM dođe.
I was staring at the sky, just looking for a star
To pray on, or wish on, or something like that
I was having a sweet fix of a daydream of a boy
Whose reality I knew, was a hopeless to be had
But then the dove of hope began it’s downward slope
And I believed for a moment that my chances
Were approaching to be grabbed
But as it came down near, so did a weary tear
I thought it was a bird, but it was just a paper bag
Hunger hurts, and I want him so bad, oh it kills
Cuz I know I’m a mess he don’t wanna clean up
I got to fold cuz these hands are too shaky to hold Hunger hurts, but starving works, when it costs too much to love
NIŠTA NA SVIJETU NE ČINI TAKO SRETNIM KAO SANJARENJE.
Auguste Rodin