Umirovljeni pukovnik SIS-a Tomislav Mičić, kojeg je bivši emigrant u Njemačkoj Tomo Sedlo dovodio u vezu s ubojstvom Nikole Miličevića Bebana, prema iskazu odvjetnika Krunoslava Pratesa trebao bi biti svjedok obrane na suđenju za ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Tužitelj je dodao kako se nada da se Pratesovu branitelju potkrao previd pri prezentaciji, jer se u protivnom radi o velikoj neprofesionalnosti. Odvjetnik Rosebrock na početku rasprave imao je još jedan “biser”, kada je želio izvijestiti sud da je kontaktirao s Tomislavom Mičićem, kojega je tužiteljstvo predložilo kao svjedoka.
Tužitelji su ga upitali je li se čuo s Tomislavom Mičićem ili Tomislavom Milčićem. - Mičićem - rekao je odvjetnik. - Ali mi smo predložili Tomislava Milčića iz POA-e. Nisam znao da imate prijatelja u hrvatskoj tajnoj službi?! - uzvratio je tužitelj Weiss. - Radio je, više ne radi - odgovorio je Rosebrock.
Tomislav Mičić je radio u SIS-u, a 2000-e je umirovljen, pa je jedno vrijeme honorarčio kao šef osiguranja Nove bolnice u Dubravi. Sreo sam ga 1991. što sam opisao u Hrvatskom obzoru br 198. od 23. siječnja 1999., a vezano za njegove reakcije u tom tjedniku na moje pisanje o zločinima Udbe i Mičićevoj ulozi u emigraciji:
KO JE BEOGRADSKOJ UDBI PREDAO KLJUČEVE ĐODANOVA
STANA (Hrvatski obzor br. 197)
Nitko nije znao za pukovnika Mičića
Molim Vas da sukladno Zakonu o informiranju objavite moje reagiranje na intervju s pukovnikom HV-a Tomislavom Mičićem objavljenim u vašem cijenjenom listu od 16. siječnja, na stranicama 34. i 35.
Pukovnik Tomislav Mičić, za kojeg u svom cijenjenom listu niste naveli u kojoj je instituciji zaposlen, u svom veoma smušenu intervjuu spomenuo me na nekoliko mjesta, navevši kako me tužio sudu.
Uzgred, optužio me da radim za strane obavještajne službe, napose beogradske.
Te budalaštine isti pukovnik morat će potkrijepiti pred hrvatskim sudom.
Izjavio je kako me osobno ne pozna, što je takoder laž. Upoznali smo se u listopadu 1991. kada me je kao novinara ''Vjesnika'', tadašnji zamjenik glavnog i odgovornog urednika Krešimir Fijačko uputio istom pukovniku Mičiću da mi izda propusnicu Glavnog stožera ZNG-a, smještena na Tuškancu, kojom ću nesmetano stići u Vukovar.
Usput, pukovnik Mičić se narugao muslimanskom podrijetlu mog kolege fotoreportera Romea Ibriševića.
Vukovar je tada bio u potpunoj blokadi i postojalo je samo nekoliko slobodnih poljskih puteva kojima se pješice na ledima nosilo nužno oružje i streljivo.
Kada sam s tom propusnicom stigao u stožer obrane Vukovara smješten na izdvojenu zapovjednu mjestu u Vinkovcima, zamalo sam bio ubijen, jer nitko nije znao za pukovnika Mičića i mislili su da sam poslan kao špijun provokator.
Tadašnji zapovjednik obrane Mile Dedaković-Jastreb kazao mi je da "tko se to s njima 'zafrkava' , ne šalju im oružje i streljivo, već, nekog novinara koji bi se zajedno s njegovim ljudima, radi nekog mutnog zadatka trebao probiti u tada opkoljeni Vukovar, i u tom proboju poginuti".
O svemu još čuvam dokumentaciju s potpisom pukovnika Mičića, ispisanim zlatnom tintom.
Dragi pukovniče Mičiću, ja nisam kriv što vi niste unaprijedeni. I ako već radite u hrvatskim obavještajnim službama, što ste neizravno priznali u svom intervjuu, trebali biste po kazati više profesionalizma kad istupate u javnosti.
Isti taj čovjek je u "Obzoru" ili se još zvao "Danas" 1995. javio kolumnom i potpisan kao pukovnik SIS-a optužio Nikolu Štedula da je agent MI6-a. Poznato je da su Josip Perković i Nikola Štedul u permanetnoj napetosti i nije me začudilo da je "emigrant" Mičić stao na stranu šefa Udbe Perkovića. Ne čudi me ni sada što ga kontaktiraju odvjetnici Krunoslava Pratesa, koji je priznao da je bio Perkovićev suradnik, posvjedoči u korist obrane.