Pregled posta

ETO NEKIH PJESAMA..

Ovo su pjesme sa novog cda Olivera Dragojevića,"vridilo je".Meni su pjesme preljepe.Nadam se da će biti i vama..pozdrav svima..



...

Dani su moji već dugi ko jesenja kiša što ne prestaje.Tu sam,a nisam.Ja se ne prepoznajem,a traje i traje,i neznam kraj.S kim sada dijeli svoj loš dan?Znam da samoću ne podnosi.Kome daje za pravo da se njenim osjeća,samo da joj skrati dan..
Zašto samo snjom letim?..Samo s njom se osjećam živim.. sve dublje tonem,sve brže padam,i da mogu želim nestati..
S kim sada djeli svoj loš dan?Znam da samoću ne podnosi.Kome daje za pravo da se njenim osjeća,samo da joj skrati dan..
Zašto samo snjom letim?..Samo snjom se osjećam živim..sve dublje tonem,sve brže padam..i da mogu želim nestati..
I da mogu želim nestati..




...

Po koji put kroz prozor zamagljen zamišljam dok hodaš ti.Ja neznam sada ni gdje si to,al znam da želim te..Dok ti prilazim i ruke pružam nježno ljubim te,a tvoje lice vlažno je od toplih suza i dodira..
Tako blizu smo da čujem otkucaj i srce moje tad jako treba te,a vjetar s mora sve magle odnese,kad prozor otvorim nigdje nema te.
Ja neznam zašto opet dolaziš i kradeš nebo moje,što daješ cvijeću miris pepela,mom oku kradeš boje?..
Dal to sanjam ja da more isto je i ne prepoznajem,da samo moja ljubav u snu ostaje,zauvijek..
Tako blizu smo da čujem otkucaj i srce moje tad jako treba te,a vjetar s mora sve magle odnese,kad prozor otvorim nigdje nema te.
Dal to sanjam je da more isto je i ne prepoznajem da samo moja ljubav u snu ostaje,zauvijek. Tako blizu smo da čujem otkucaj i srce moje tad jako treba te,a vjetar s mora sve magle odnese,kad prozor otvorim nigdje nema te.
Tako blizu smo da čujem otkucaj i srce moje tad jako treba te,a vjetar s mora sve magle odnese,kad prozor otvorim nigdje nema te.



...

Odavno čuvam svoju dušu za nju,i ne dam nikom da dođe blizu jer je za nju.Nije da ne bi preživio sam.To sam barem do sad naučio..al nebi nikad,o Bože nikad,od nje odustao..
Dal je to san što sanjaju sretni ljudi,il doći će dan,plavo jutro da me probudi?Na kraju puta miran i svoj idem do kraja,idem sa njom.Jesam li mogao išta više poželjeti?
Kaput od lišća,a na njoj samo proljeće.I dok se smije sve više se gubim,u nazad vraća me.Ne nalazim riječi,za sve što hoću da zapamti,al lice joj priča sve što sam htio da samnom osjeti..
Dal je to san što sanjaju sretni ljudi il doći će dan,plavo jutro da me probudi?Na kraju puta miran i svoj idem do kraja,idem sa njom.Jesam li mogao išta više poželjeti?..
Na kraju puta miran i svoj idem do kraja,idem sa njom.Jesam li mogao išta više poželjeti?..
Jesam li mogao išta više poželjeti?






Post je objavljen 13.03.2006. u 01:00 sati.