Pregled posta

Adresa bloga: http://nebitna.blog.hr

Marketing

Ima neka tajna veza... Koja mi ja vratila pokaz. Besplatno. I Fleko-i bolje ti je da si back. I Friend Of A Friend-također.

prije nisam ni znao
jer bio sam mlad
da je svakome čovjeku
urođena glad
za suzama, tuđim suzama.

jer ljudi su pokvarena rasa
prljava i zla
i ko' ljude sluša
taj uvjek nastrada



Image hosting by Photobucket


Ne razumijem zašto ljudi imaju potrebu izrugivati se drugima. Da li to stvarno rade iz vlastite slabosti i želje za strahopoštovanjem?

Nitko nije savršen. Ne postoji čovjek bez mane ili fizičkog nedostatka. Ne moguće je zapravo reći što je savršeno, jer ukusi su ionako različiti.
Ali meni zapravo nije jasno zašto netko ima potrebu rugati se onima koji eto... možda nisu prilagodljivi kao većina. Odnosno, ako je netko malo povučeniji, ako netko treba malo duže vremena da se uklopi, ako netko ima brkove, dlakave ruke, masnu kosu... To su sve stvari koje nas na prvi pogled odbiju. I možda nam stvarno jako smetaju, možda nam se čak i gade, ali zar je onda potrebno protiv te osobe okrenti sve svoje prijatelje, cijeli razred, društvo...? Zar nije pristojnije, lakše i u svakom slučaju bolje, jednostavno se maknuti i pustiti tu osobu da živi, diše i druži se s onima kojima njeni nedostatci ne smetaju? Zašto netko misli da je užasno fora ako one koji su drugačiji od njega cipelari, gnjavi, vrijeđa, itd.?

Zar se ne bi sami osijećali bolje kada bi toj osobi dali šansu? Kada bi joj možda uputili dobronamjernu kritiku? Upozorili ju i pomogli joj?

Ako ništa drugo, zar se ne bi osijećali bolje kada bi znali da nikome niste urušili samopouzdanje, ubili u njemu svu nadu i uništili ga i iskompleksirali do kraja? Zar nje lakše jednostavno izgubiti vezu s tom osobom i živjeti odvojene živote? Ako vas nešto tako smeta, jednostavno odšećite i zaboravite.

Hm... Da... Tema koja mi se često vrti po glavi i nikada ju neću shvatiti. Ja nisam zaluđeni optimist koji vjeruje da drveće diše i govori, koji vjeruje da će u svijetu jednom vladati samo mir i spokoj, ja samo ne razumijem kako ljudska zloba može toliko preći granice normale.



ŽIVJETI ZA DRUGE NIJE SAMO ZAKON DUŽNOSTI, VEĆ I ZAKON SREĆE.
Auguste Comte


Post je objavljen 19.02.2006. u 15:00 sati.