
Meu znanstvenicima se razvila velika, ali i zdrava, kau, rasprava oko toga trebaju li na Mjesec ii ljudi ili roboti te trebaju li ii na poznata ekvatorijalna podruja ili u neistraene, ali sunane polarne regije.
Slina se rasprava vodila i tijekom pripremnih faza za misije marsovih rovera, a glavno pitanje koje se postavlja je trebaju li se najprije roboti, a kasnije i misije s ljudskim posadama fokusirati na dobro poznata ekvatorijalna podruja ili na obeavajua, ali uvelike nepoznata polarna podruja.
Nevano je David McKay, glavni znasntvenik za astrobiologiju u NASA-inom Svemirskom centru Johnson u Houstonu, odaslao pismo namjere u kojem predlae da barem jerno mjesto sliejtanja bude u tamnim vulkanskim naslagama, zvanim piroklastini depozit, koje se uglavnom nalaze podalje od Mjeseevih polova.
Pretpostavlja se da su duboke naslage estica ekstremno finih zrnaca bogate metalima koji bi se mogli iskoristiti za in situ proizvodnju.
"Osim sirovina", kae McKay, "generalna je prednost to proizvodnja kisika i vodika iz lunarne piroklastike moe biti znaajnije jeftinija i jednostavnija nego iz bilo kojeg drugog Mjeseevog izvora".
A ti bi elementi mogli biti kljuni za odravanje ivota i proizvodnju goriva za dobivanje nergije.
Pravi raskol
Mnog ipak istraivai tvrde da bi polarna podruja morala biti top-prioritet. Veliki broj trenutih i planiranih orbitalnih misija lako popuni neznanje o tim podrujima. NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter, koji bi trebao biti lansiran krajem 2008., dizjaniran je za potragu za resursima po itavom Mjesecu, a ksanije bi msiije samo mogle potvrditi njegove nalaze.
"Znanstvena zajednica za istraivanje Mjeseca zasita je rascijepljena oko mjesta buduih slijetanja", kae Butler Hine, zamjenik menadera Programa Robotic Lunar Exploration u Istraivakom centru Ames u Kaliforniji.
"Pola znanstvenika kae da su najinteresantije mjesto polarna podruja, dok druga polovica tvrdi da su to ekvatorijalna podruja", kae on. "No, moje je predvianje da e prvi landeri ii u polarne krajeve Mjeseca".

Na karti su prikazana mjesta sputanja misija Surveyor (uto), Apollo (zeleno) i Luna (crveno), koja su uglavnom centrirana oko Mjeseevog ekvatora
Vodena zamka
Drugi kau da debata nije tako otra. Lunarni i planetarni znanstvenik Charles Wood s Jezuitskog sveuilita Wheeling, kae da "izgleda da je trend da se ide na polove. A McKayevo pismo opisuje kao "osvjeavajuu promjenu miljenja".
Razlog vie za istraivanje sjevernih polarnih podruja pronaen je u mogunosti da vodeni led s kometa moda lei smrznut u sjenovitim kraterima. Neke potencijalne sjenovite vodene zamke nalaze se blizu mjesta koje je gotovo stalno izloeno Suncu.
Teorija o vodenom ledu je dobila novi zamah podacima s Lunar Prospector Orbitera, koji pokazuju obilje atoma vodika na polovima. No, nitko pozdano ne zna jeli taj vodik u obliku vodenog leda.
Neka svjetlo radi
"I bez poveanih razina vodika, vie Suevog svjetla je dovoljan razlog za ii na polove", kae Ben Bussey, iz Laboratorija za primijenjenu fiziki Sveuilita Johns Hopkins.
On je 2005. u magazinu Nature objavio tekst u kojem tvrdi da su podaci iz misije Clementine iz 1994. otkrili nekoliko mjesta visoko na zidovima kratera blizu sjevernog pola koja su tijekom ljeta stalno osvijetljena itav lunarni dan, gotovo 29 zemaljskih dana.
"Polovi mogu biti najbolje mjesto za drugotrajniji boravak", kae. "Svjetlo to omoguuje".
Znanstvenici vjeruju da horizontalni solarni paneli na polovima mogu skupljati Sunevu energiju najmanje 75% vremena, dok bi oni na ekvatorijalnim podrujima to mogli samo tijekom 14 dana, dok bi 14 dana bili u potpunom mraku.
Raunalni modeli pokazuju da temperatura na polovima vraira do 10 stupnjeva oko -50C, dok temperature na Mjeseevom ekvatoru fluktuiraju izmeu -180 i 100C.
Vie:
http://lunar.gsfc.nasa.gov/
www.nasa.gov/centers/ames/home/index.html
http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/clementine.html
Post je objavljen 14.02.2006. u 21:34 sati.