Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brenky

Marketing

SIRENA

Na malom otočiću živjela je mlada sirena što je ispunjavala želje.
Otočić je bio okružen prekrasnim šarolikim cvijećem.Tu se moglo doći jedino barkom.
Na tom otočiću uvijek je sjalo sunce i nikada nije bilo tmurnih oblaka i noći.
Došao tako na otočić jedan mladić,sitne građe i pomalo ružnog izgleda da zatraži od sirene da mu ispuni jednu želju.Svi njegovi vršnjaci bili su naočito visoki i jaki muškarci što ljubavi svoje su imali.U njega se nije zagledala ni jedna djevojka i on je bio pomalo tužan.Razmišljao je čak da nestane i da ga više nema,ali čuo mladić da ima jedan otočić
na kojemu živi mlada sirena i ispunjava želje.
Došavši na otok,širio se miris cvijeća,ljubavi i sreće.
Otok je bio okružen cvijećem,kao da je pružalo svoje
ruke i dozivalo svakog dobronamjernog putnika.Na velikoj livadi bilo je ispisano velikim slovima:»DOBRO DOŠLI NA OTOK VELIKIH ŽELJA I VJERU U ISPUNJENJE TIH ŽELJA,SVATKO TKO JE DOŠAO OVDJE,VRATIT ĆE SE U SVOJ SVIJET PUN LJUBAVI ,VJERE ,LJEPOTE I MIRA.
Bio sam pomalo zbunjen, i hodajući tako stigao sam pred malu kučicu iz koje se pojavila lijepa sirena.Bila je toliko lijepa da mi je srce počelo udarati sve jače i jače.
"Dobar dan ti stranče želim,"koje nevolje su tebe dovele k meni?…..Glas joj bijaše tako topao za dobrodošlicu,ali oči nije otvarala.Bilo mi je pomalo čudno,ali nekako… nisam se usudio pitati zašto ima oči zatvorene."Znao sam da meni nitko pomoći ne može,..ta ne želi me ni
pogledati koliko sam malen i ružan.
Stislo mi se srce od tuge i okrenuh se da ću otići sa prekrasnog otočića,…kad mlada sirena zbori:»gdje bježiš stranče,što je tebe nagnalo da k meni dođeš?..Stadoh kao ukopan, okrenem se i razgovor krene..Isprićam ja njoj
svoje jade,a ona se smijat stade.
Vidiš stranče "ja ti želje ispuniti mogu,ali ti moraš upute moje sljedit."Zaigralo moje srce
od veselja,znači nade ima."-Znaš stranče ja na oči svoje ne vidim,ali ja te osjećam i budeš li me slušao narasti ćeš ti ko jablan visoko..ja vid sam izgubila što previše sam plakala,
suze su moje presušile,voljela sam svim srcem svojim,ali ljubav mi uzvračena nije bila.
Tako sam isplakala i svoje oči.Od tada odlučih da ću se na otok uputiti i da nikad više suza u mom oku neće biti."Ovdje stranče noći nema,tu te grije stalno sunce,cvijeće će ti društvo biti".
Vesel sam bio i odmah mi lakše bilo što ispričala je sirena,a već sam mislio da sam toliko
malen i ružan da mi pomoć neće moći.
Pristat ću na sve što se od mene traži.
Očekivao sam da će pasti mrak,ali...gle! tu stvarno stalno sija sunce.
Dobio sam komadić zemlje gdje sam sadio i obrađivao najljepše cvijeće što je krasilo otok.
Svaki dan sam tuda pohodio i sa cvijećem razgovore vodio.
Na tom otočiću nema noći pa tako nema ni spavanja.
Sunce je toliko grijalo kao da je vulkan tu bio.Svojim znojem biljke sam zaljevao kao što mi sirena reće,a biljke su rasle i rasle.
Jednog dana sirena mi kaže:»kad se sav tvoj znoj iz tebe ocijedi tada će pasti kiša i zalit će te kao što ti zaljevaš znojem cvijeće".Tada ćeš narasti u lijepog stasitog momka,i tvojoj tuzi bit će kraj.
Prolazili su dani i mjeseci i mislio sam da se to nikada dogoditi neće,kad odjednom zasivilo se nebo,zemlja se tresla i pale su tek dvije kapi.Sav razočaran gledao sam prema nebu,a onda odjednom pojavilo se ponovo sunce.Spuštenog pogleda i tužnog lica uputio sam se pod veliki jablan i mislio sam:eh! "kad bih barem ja bio tako velik i jak kao ti imao bih najljepšu djevojku što u gradu živi,ali vidi me"…nijedna me neće što sam tako malen i k tome još i ružan.Moje srce nikad neće znati što je to ljubav.Toliko sam znoja ovdje prolio da ni sam više u čuda ne vjerujem.Žarko sunce mene grije i nadu mi daje da će kad nestane znoja moga,nad otočić nadvit se teški oblaci što kišu će sasuti na mene.
Pričam ja tako kraj jablana,kad grane njegove počeše nježno plesati.Podigao sam pogled visoko gore da ga bolje pogledam kad ponovo se zasivilo nebo i prolio se pljusak nad otočićem malim.
Stajao sam tako jedno duže vrijeme dok me kiša umivala svojim mlazom.
Rastao sam i rastao onoliko koliko sam znoja prolio.
Stala kiša,umila me od glave do pete i zasjalo ponovo sunce.
S nevjericom sam očekivao što će biti ,kad približila se sirena i tihim glasom zbori:»lice tvoje ne vidim,ali govori mi nešto da ružan više nisi,umila te kiša i isprala svu ružnoću s lica tvoga….ruke tvoje snagu su dobile,a noge tvoje od zemlje se produžile.
Dragi stranče,"tugovati više nećeš,ljubav ćeš svoju naći i poljubcima svojim čuvat ćeš svoju sreću.Sa otoka ovog ti sretan idi i nemoj da ti ikad tuga lice prekrije.
Stranac je sretan otišao, i sa svojom ljepotom se ponosio,a sirena je i dalje dočekivala nove tužne duše,svatko tko je na otok tužan došao otok je zadovoljan i sretan napustio.

Text:BW.


myspace



Post je objavljen 13.02.2006. u 22:01 sati.