Marketing
We have a DEAL....
Kad hodate prema jugu uz rijeku Ahrai doi ete do plae. Plaa se prostire uz cjeli juni dio grada i uz plau i na plai nalaze se bogate vile, na istonoj strani stare, pa sve novije prema zapadu i kafii, vrlo popularni i mnogo posjeivani od strane turista koji dane provode na prekrasnoj pjeanoj plai koju oplakuje ista pava voda oceana. Black&white, noni klub nalazi se negdje na sredini te velike plae dugake nekoliko kilometara. Jedan je od najveih u mom gradu. Ima vie katova, tri ini mi se. Dok su prizemlje i prva dva ureeni za turiste, trei je VIP prostor u kojem se oputaju najbogatiji turisti, ali isto tako najuspjeniji biznismeni u gradu. Velika veina tih biznismena su narkobosovi ili svoje bogatstvo stjeu bavei se nekim kriminalom.
Kad sam ve kod toga, u mom gradu gotovo je nemogue pronai ovjeka koji je podrijetlom s moga otoka, a stekao je novce nekim potenim poslom. Ima ih, naravno, kao i svugdje, al prava su rjetkost. Teko je nai i politiara koji neto vrijedi, veina njih zarauje prodajui dravnu zemlju, sklapajui poslove koji nikako ne koriste naoj zemlji, ali za te poslove oni osobno dobivaju gomilu novaca, pa je onda potpuno razumljivo zato odjednom zanemaruju sve ostale graane, zato odjednom zaboravljaju da imaju odgovornost, jer vode cijeli jedan narod, zato okreu lea obeanjima koje su dali na izborim. A i o izborima bih mogao vam mogao puno priati. Nisu ba poteni, jasno su iscenirani, ljudi koji su prije par desetljea doli na vlast, osigurali su se da na vlasti ostanu dok im pae. Vjerojatno dok ne iscpre sve izvore nae zemlje, koji im mogu donjeti neki novac.
Sjeam se prolih izbora koji su bili prije dvije godine. Imao sam pravo glasa, ali sam odbio otii na izbore, jer meni osobno ne odgovara cijeli ovaj sustav u kojem ivimo. Svako treba voditi sebe, uz razum, odgovornost i potivajui tuu slobodu. Ne trebaju nam stranke da se bore za nas. Pogotovo ne kad nam te stranke rade to nam trenutno rade. No, to je moje idealno poimanje ivota (ne sistema, ivota) u najkraim crtama. Teko je zamisliti takav oblik postojanja drutva, a jo je tee oblikovati takvo drutvo u praksi, jer bi se drutvo iz valstite svijesti trebalo oblikovati. Jo dok sam bio djeak, objasnila mi je majka: previe ti je budala za to sine....moda jednog dana. I u nadi da e to moda jednog dana ipak doi ja ustajem svako jutro i ivim u sistemu u kojem ivim najbolje to mogu.
Priao sam vam o izborima. Dakle, prije dvije godine bili su izbori. NSDC stranka, koja je tada bila na vlasti, stranka je centralne politike opcije. Od kad su prvi puta izali i pobijedili na demokratskim izborima, sve su samo ne centralna stranka. Ponaaju se kao krajnja desnica. Ma ne ponaaju se ni kao krajnja desnica, ponaaju se kao kralj, kralj koji odluuje o svakoj pojedinosti na temelju vlastite volje i profita. Daleko od naroda, daleko od liberalnosti.
Ljudi su poeli primjeivati da se zemlja prodaje strancima, da tvrtke kupuju stranci, da NSDC vodi zemlju pod utjecajem stranih lobija. To nikako nije moglo biti dobro i narod je to znao. Za divno udo NSDC je dobio i na slijedeim izborima, i na slijedeim, i na slijedeim, ovi posljednji su ovi o kojima u vam sada priati.
Na tim posljednjim izborima izala je i stranka DS. Program je govorio da se radi o takoer politii centralno orijentiranoj stranci. U njoj je bilo nekoliko ljudi koji su izali iz NSDC, puno novih politikih lica, spremnih sruiti vlast i pokrenuti zemlju prema razvoju. Puno su obeavali, a ljud su im vjerovali. Ja sam isto sluao neke predizborne govore, Alhura Tameteia, predsjednika stranke, jednog intelektualca, doktora medicine i to je najvanije zaista potenjaine i dobrotvora.
On je jedan od prvih koji su izali iz NSDC i to je napravio mjesec dana nakon to je NSDC pobijedio na prvim izborima. Bio je ministar pravosua. Nakon to je izaao iz stranke i dao ostavku na mjesto ministra, poeo je javno govoriti o stvarima koje su se dogaale u uredu vlade.
Uglavnom tri tjedna prije izbora, Alhur Tametei poginuo je u udnoj automobilskoj nesrei i mnogi vjeruju da su ga dali ubiti lanovi NSDCa. Dokaza nije bilo dovoljno. Policija nikada nije pronala, ne samo odgovornu osobu, ve nikada nisu dali objanjenje kako je do nesree dolo. U istom automobilu nalazio se i Tametiev sin, Maheim Alhur Tametei. On je ostao paraliziran, jedan je od najveih knjievnika, nobelovac, takoer veliki intelektualac.
On je otputovao u Francusku, i tamo se bori za slobodu nae zemlje, ne u smislu slobode pojedinaca, ve da se oisti od lopova koji sjede na vlasti. To radi ve dvije godine i ak je prije godinu dana uspio spremiti dvojicu bivih ministara financija u zatvor. On je jedan od onih ljudi koji su spremni boriti se za istinu, a u svejtu jako respektiran, pa se njegov glas zaista i uje. No ne moe jedan protiv cijelog lanca. Barem ne dovoljno jako da ga zauvijek raskine.
Ljudi oko mene, dok je bilo vijreme prije izbora priali su kako e glasati za DS, gotovo svi su to priali, ankete provedene meu stanovnitvom pokazivale su do zadnjeg dana prije izbora, ak i nakon Tameteieve smrti da DS treba dobiti izbore. Izbori su doli NSDC je pobijedio. Tada su bile one pobune o kojima sam vam priao. Maheim Tametei izaao je iz bolnice i pobjegao u Francusku. Pola godine poslije napisao knjigu o tim izborima, stvarno dobru knjigu i pobrao nobelovu nagradu. Prvi s naeg otoka.
O svim tim dogaajima uvijek razmiljam kad prolazim kraj svih tih kua na plai. Pa tako sam razmiljao i danas oko est naveer, kad sam iao prema Black&Whiteu. Sve te prekrasne kue, izgraene na jednoj od najljepih plaa na svijetu, a ujedno izgraene na ljudskoj patnji, iskoritavanju, krvi, suzama, pljaki...na jednoj terasi jedne kue vidio sam, danas, jednog bogatog debelog bijelca koji se suna, sa smjekom na licu i sisatom plavuom na lealjci do njegove.
ak i kue na istonoj strani plae imaju krvavu povijest. Njih su izgradili bogati zemljovlasnici, jo dok su crnci na mom otoku bili robovi.
Krenuo sam danas popodne uz rijeku Ahrai do plae i oko est sati nalazio se jedno pola kilometra od Black&White kluba. Iao sam potraiti, Narnaha Nehrua, ovjeka koji je moj bioloki otac, zamoliti ga da me zaposli u svome klubu. Iz pria o njemu koje sam sluao dok sam radio kao konobar u jednom drugom kafiu na plai, jo kao dijete, znao sam da je on ovjek koji se kree meu tim gadovima o kojima sam vam gore pisao. Neko od njih, siguran sam odgovoran je za nestanak i smrt moga prijatelja i na meni je grijeh koji u nositi do kraja ivota, odgovornost da ih osvetim, na bilo koji nain.
Noni klubovi otvaraju se oko deset naveer, a njihovi gazde u njima imaju urede u koje obino navraaju predveer, poslije ruka da vide jel sve spremno za tu no. Nadao sam se da je Narnah jedan od tih gazdi koji imaju taj obiaj.
Kad sam doao ispred kluba, pokucao sam na prednja velika, zacrnjena, staklena vrata. Nitko nije otvarao. Napravio sam krug oko kluba i sa stranje strane vidio da postoji jo jedan ulaz. Vrata su bila otvorena, uao sam. Naao sam se u hodniku. S lijeve i desne strane nalazili su se uredi. Tri ili etiri ureda, na vratima su stajala imena ljudi koji u njima rade. Nijedno nije bilo Narnah Nehru. Pokucao sam na vrata na kojima je pisalo Tirena Vyori, tajnica. Stisnuo sam kvaku, gurnuo vrata. Unutra je za stolom sjedila ena, ispunjavala neke papire.
Da?, rekla je. Kako vam mogu pomoi?
Traim gospodina Narnaha Nehrua.
A vi ste?
Vanjah Alegon
A zato ga trebate? Vidim da nemate dogovoreno, jer on popodne ne prima stranke, rekla je.
Da, nemam. Trebam ga za neto, vezano uz posao, rekao sam.
Nazvat u ga. Priekajte vani, rekla je.
Opet sam se naao u hodniku. Gledao sam slike na zidu. Na slikama je bio klub i ljudi unutra za vrijeme nekih koncerata, partyja. Nekoliko slika Narnaha, krupnog elavog crnca i nekih poznatih glazbenih izvoaa.
Nakon nekoliko minuta izala je tajnica iz ureda.
Gospodin Nehru je u svom kafiu 2small. Rekao je da doete tamo.
Hvala, kimnuo sam. Do vienja.
2small nalazio se tristo metara dalje na samoj plai, desetak metara od samog mora. Bila je to mala kolibica sa slamnatim krovom. Polu-otvorena. Idealno da popijete koktel i malo odmorite od Sunca. Narnah je sjedio na visokim stolcu uz ank, puio cigaru i gledao prema moru. Doao sam do njega. Gadio mi se.
Dobar dan, rekao sam mu.
Vanjah, lijepo te vidjeti. Sjedni, pokazao mi je na stolac do njega. Daj mu neto da popije. Sigurno je edan., rekao je konobaru.
Konobar me pogledao. Ja sam mu kimnuo da neu nita. On je slegnuo ramenima i otiao dalje raditi.
Vanjah, kako ti mogu pomoi?, pitao me Narnah. Na licu je imao onaj smjeak, poslovni smjeak. Gad. Tko zna to je mislio u svojoj glavi dok mi se smjeio. Osjeao sam da razgovara sa mnom samo zbog neke dunosti prema mojoj majci koju je iskoristio i odbacio. Osjetio sam sad ljutnju i prema njoj. to je ona imala raditi s takvim tipom kao to je Narnah. S gadom, kriminalcem, ljigom. Sigurno joj je ponudio tisuu lai, a ona je bila mlada i naivna. No pustimo greke moje majke da poivaju s njom.
Gospodine....
Zovi me Narnah, prekinuo me.
Narnah. Majka mi je prije smrti ispirala tko mi je otac. Od vas ne bih traio nita, kao to nikada nisam traio i drim tu tajnu za zubima, isto kao to ju je i moja majka drala. Moj brat ne zna za vas. Ipak, moram vas zamoliti neto..., bio je to tekst koji sam izmislio jo toga jutra dok sam pio kavu u staniu.
Gledao me neko vrijeme i samo je utio. Onda se u jednom trenutku nasmijao.
To su moji geni...hahaha..., smijao se. Odluan govor i odluno dranje.
Meni nije bila smijena ta ala. On je to vidio i prestao se smijati.
Reci, to treba? Novac?, odjednom je postalo jasno da ga boli kurac za mene i mog brata. Moja majka je umrla u uvjerenju da nas voli. Sve je to bila lana gluma da vjerojatno sebi, taj licemjer, umiri savjest. Opet je kroz mene proao val mrnje prema tom ovjeku.
Ne trebam novac, trebam posao, rekao sam.
Ti bi radio, rekao je. Gledao sam ga ravno u njegove pokvarene oi. A to ti zna raditi?
Radio sam kao konobar, pa sam mislio ako ima mjesta za mene u klubu ili tu u baru, rado bih radio.
Kao konobar, rekao je. Kimnuo sam. Vidio sam da razmilja. Gledao me.
Ajde papino, to si barem duan mojoj majci., mislio sam.
On je i dalje razmiljao.
Danas je srijeda. U petak u sedam sati doi u klub. Javit e se gospoici Tireni. Ona e ti rei to e raditi.
Hvala, rekao sam.
I sjeti se da sam ja za tebe, Narnah, tvoj ef i nita drugo. Ne oeku popuste i dri jezik za zubima, rekao je. Nasmijeio se i kimnuo mi glavom.
Dobro, rekao sam.
Onda smo se dogovorili. Petak, sedam.
Do vienja, rekao sam i ustao sa stolice. Pozdravio me. Osjetio sam olakanje, s jedne strane zato to u poeti raditi, a s druge strane to ne moram vie sjediti kraj njega. U mojoj glavi on je bio samo gad. Gad i nita drugo. Krenuo sam prema kui.
U petak poinjem raditi, samo je to vano. Kad radite u klubu kao konobar, ljudi koji rade s drogom prilaze vam sami. ele da prodajete za njih. Nije su oni sam vrh narko-mafije, ali su dobar poetak da se asimiliram meu njih. Tome sam se malo i razveselio.
Sad e trebati imati hrabrosti, samo hrabrosti, pustit u je da me vodi. Bit u jak, odluan, bitka poinje. Ja sam moram izai kao pobjednik.
Isto tako trebat e imati i strpljenja. S vremenom, mislio sam, stvari e doi na svoje.
Post je objavljen 13.02.2006. u 19:04 sati.