Ako niste prije, pročitajte početak ove rasprave u članku: Isus ima lik, ali nema tijelo.
U kršćanstvu, misterium je vezana uz Isusovu fizičku osobu, o kojoj nikakvih izvornih pofataka nema. Slika ga se, kako sam u nedjelju u propovjedi spomenuo, u manje ili više šematiziranom liku, koji je ljudska izmišljotina. On nestaje iz vidokruga što mu se više, "u potrazi za historijskom Isusom" vjernik nastoji približiti, jer prvi zapisi u kojima se spominje nastali su tek tridesetak godina nakon njegove smrti, o njegovom životu ništa vam sigurno nije dato da znate, o njegovom fizičkom izgledu ni najmanjeg zapisa nema.
Taj misterij, taj Nedostatak, ta Odsutnost os je oko kojeg se vrti jezička struktura (diskurs) kršćanstva, stožer na kojem se zasniva kršćanska vjera. Kada te tajne ne bi bilo, moj bi Braco bio samo još jedan među mnogim manje-više simpatičnim, ali luzerskim propovjedicima.
O Muhamedu, pak, kako rekoh, sve se zna. Poznate su njegove riječi, i odlično je poznat njegov život, takoreći iz dana u dan.
I zato, da bi potreban Misterum nastao, njega, Proroka, treba učiniti Odsutnim.
I tome upravo služi zabrana prikazivanja njegovog lika. Kada bi se Muhameda svuda slobodno prikazivalo (i pri tome uopće nije bitno što se naravno uopće ne radi o njegovom pravom liku; dovoljna je NAMJERA da se lik Muhameda nacrta, jer cijelo se vrijeme i krećemo u domenu stvarnosti koja je imaginarna i simbolička), tajna bi nestala, on bi postao prisutan, i postao bi, opet, samo jedan od zaludnih propovijednika.
"Potrage za historijskim Isusom" (govore o tri takve potrage u posljednjih 150 godina) nije dovela do uspjeha; i gle: dok na sajtu Znanost i Biblija trijumfirajući proglašavaju da Isus u STVARNOSTI nikada nije postojao, oni pojma nemaju da to samo pojačava njegovu REALNOST! Isus nema tijelo (i možda ga nikad nije ni imao? Ja znam, ali vam neću reći!), ali ima lik. Svojim šupljim trijumfalizmom, oni moć mojega Brace samo pojačavaju!
Islam je pak u rizičnijem položaju, koji je uzrokovan upravo većom savršenosti, višim stupnjem razvoja (dakle; i višim stupnjem regresa, nazadovanja!) te religije u odnosu na kršćanstvo i židovstvo, koja u ime simboličkog negira imaginarno. Svaki pokušaj da se Proroka sitira u stvarnost ugrožava njegovu realnosti. Muhamed ima tijelo, i zato ne smije imati lik!
Onaj momak, fanatični musliman, koji je svjesno falsificirao ono što je u danskom listu Jyllands-Posten objavljeno, i u svijet poslao vrlo ružne i uvredljive karikature koje zapravo NISU bile objavljene (i ne zna im se izvor – možda ih je i sam nacrtao!), htio je pokazati da je REALNOST, naime mržnja Danaca prema islamu, još gora, nego što STVARNO objavljene fotografije pokazuju. Preuzeo je na sebe da osobno počini svetogrđe (najzad, već i time što je prikaze prorokovog lika koje je netko objavio dalje distribuirao!), kako bi čistoću svoje vjere održao.
Taj paradoks izvornog samopostavljanja (autoreferencijalnosti, kao kad u matematici modernu djecu učite da se prazan skup razlikuje od skupa koji sadrži prazni skup), taj paradoks da se kroz svetogrđe uspostavlja ono Sveto, vraća nas na "stadij ogledala": izašao je iz svoje vjere da bi je u cjelini sagledao; svojim postupkom, ukazao je na totalni tabu, i oni koji bi se bez tog podsjećanja na svetogrđe možda samo namrštili, postaju divlje horde u globalnom (totalnom) ratu protiv nevjernika.
Svetogrdnik, u svakoj religiji, vjernicima ukazuje na istinu njihove religije (istinu sa malim "i", nasuprot Istini religije); a istina je nepodnošljiva, jer ona razotkriva nedovoljnost religijske Istine, ukazuje na ono izvorno otuđenje koje jest ljudska egzistencija.
Svaka je religija Laž, iluzija; stvarna, ali i ne-realna (vrijedi ovo, naravno, i za sotonizam). Zato, u histeričnoj obrani svoje religije, islamski prosvjednici čine stvari na koje ih sam Šejtan navodi; jer napadati nekoga samo zato jer je Danac, a neki drugi Danci su učinili ili rekli nešto svetogrdno, nikako se ne može opravdavati Riječima šestog Proroka, nikako se ne može opravdati u okviru Logosa.
Taj postupak, koji se cjelina Logosa želi obdržati, u službi je Alogosa, Šejtana.
Alogos je istina Logosa.
Post je objavljen 12.02.2006. u 10:30 sati.