Marketing
Evolucija zvijezda
Dokuciti kako se zvijezde razvijaju nije bilo nimalo lako. Stavite se u poziciju znanstvenika. On promatra zvijezde kroz jedan peiod koji je u kozmickim razmjerima toliko malen da se promjene jednostavno ne stignu dogoditi. Dobra analogija tome je vanzemaljac koji ecuci gradom pokuava shvatiti kako se ljudi razvijaju iz djece u odrasle. Teorija koja je danas prihvacena dobro se slae sa dokazima koje imamo, ali moda nije potpuno tocna. Vjerojatno vam nije poznato da je evolucija zvijezda vec pretrpjela jednu pogrenu teoriju. Mislilo se, naime, da su zvijezde u svojim mladim danima crveni divovi, pozicionirani u gornjem desnom dijelu HR dijagrama. Zatim bi se zvijezda postepeno zagrijavala dok ne bi dola na glavni niz, a niz glavni niz do donjeg desnog dijela gdje se nalaze crveni patuljci. Danas znamo da je ta interpretacija kriva i da su crveni divovi kao Betelgeux (Betelgez) vec stare zvijezde. Dananja teorija evolucije zvijezda razlikuje dva glavna smjera u koje zvijezda moe otici, a on ovisi o masi zvijezde.
Kao prvo, treba reci da zvijezde nastaju iz velikih oblaka koje zovemo nebulama ili maglicama. Pod utjecajem gravitacije neki se dijelovi maglice pocinju saimati stvarajuci tlak u sreditu. To dovodi do zagrijavanja i rodena je protozvijezda. Ako je nakupljena masa manja od desetine Sunceve mase, od nje nikad nece nastati zvijezda. Ona ce jo jedno vrijeme svjetliti zbog nastale topline, ali to nece biti dovoljno da zapocnu nuklearne reakcije. Ako masa protozvijezde iznosi izmedu 0.1 i 1.4 mase Sunca, saimanje ce se nastaviti sve dok se unutranjost toliko ne zagrije da zapocnu nuklearne reakcije. Kada zvijezda pocine izgarati vodik u helij, pridruuje se glavnom nizu i tamo ostaje dugo vremena. Medutim, kada skoro sav vodik izgori u helij, zvijezda je primorana promjeniti svoju strukturu. Sredite tada ima dovoljnu temperaturu da helij pocne izgarati u ugljik, dok vodik gori u vanjskim slojevima. Zbog toga se zvijezda iri i hladi - postaje crveni div. Zvijezda koja ima masu manju od 1.4 Sunceve mase, nece vie imati priliku prijeci na nove izvore energije, jer tlak i temperatura u sreditu za to nisu dovoljni. Zbog toga nestabilna zvijezda pocinje odbacivati vanjske slojeve i tako nastaju prelijepe planetarne maglice. U njihovom sreditu nalazi se vruca jezgra zvijezde koju nazivamo bijeli patuljak. Takva zvijezda ima vrlo veliku gustocu i visoku temperaturu. No, kako vrijeme prolazi, a u njoj se vie ne dogadaju nikakve nuklearne reakcije, zvijezda se polako hladi. Interesantno je da jo nigdje u svemiru nije zapaen patuljak kojemu je temperatura nia od 3000 K, to znaci da svemir jo nije dovoljno star da bi se to dogodilo. Kad se patuljak potpuno ohladi, od njega ostaje mrtva crna zvijezda (ne crna rupa).
Vec sam spomenuo da postoje dva smjera kojima zvjezdana evolucija moe otici. Drugi je put onaj kojim idu zvijezde sa masom vecom od 1.4 Sunceve. Takve zvijezde puno bre sagorijevaju svoje nuklearno gorivo i ive krace, ali burnije. Razlika je u tome to one nakon helija mogu sagorijevati i ugljik, u tzv. CNO ciklusu. Tim su se procesom u svemiru stvorili tei elementi od kojih je graden na svijet. Nakon to reakcije stvore eljezo, koje je najtei element koji se na taj nacin da stvoriti, zvijezda se pocne uruavati i eksplodira u ogromnoj eksploziji koju zovemo supernova. Nakon nje na mjestu zvijezde ostaje pulsar ili neutronska zvijezda. Ta zvijezda koja u promjeru moe biti manja od planeta ima ogromnu masu, dakle i nezamislivu gustocu. Jedna licica te tvari na Zemlji bi teila oko milijardu tona. Ako je masa zvijezde mnogostruko veca od 1.4 mase Sunca, zvijezda ce se sve vie i vie saimati sve dok njena gravitacija ne bude tolika da joj ni svijetlost ne moe pobjeci. Tada je nastala crna rupa. O tim netipinim zvijezdama moete proitati neto u posebnim lancima.
Mislav Balokovic
Post je objavljen 05.02.2006. u 21:43 sati.