Marketing
Jumpin' Jesus holy cow!
Često ljudi kažu nešto tipa: «To je previše za mene...» Ne razumijem tu rečenicu. Život je niz događaja. Niz dobrih i loših dana, gomila sudbina i prepreka.
Ali problem nije u problemu. Problem je u tvom odnosu prema problemu.
Zar ne bi bilo dosadno kada bi sve bilo idilično i staloženo?
Prepreka i promijena boje se samo oni koji sebe ne poznaju dovoljno. Kada ti znaš svoje stavove, misli, kada znaš što želiš, ništa te ne može uzdrmati. Bar ne dovoljno da dotakneš dno.
Jedini problem je što se ljudi boje biti sami. Boje se osluhnuti sebe. Boje se razvijati. Boje se da ne bi otišli predaleko i potiskuju ono što ne žele znati o sebi. Sve što smo napravili nas je dovelo ovdje gdje smo sada. Pred kompjutorom :p Možda su upravo one loše stvari koje smo napravili i koje silom želimo zaboraviti najvažnije.
Kada ljudi kažu da žele bti sami, obično to vrijeme provedu plačući nad svojom zlom sudbinom. Ma daj ajde.
To je glupo.
Sudbina je tu da se mjenja.
Da ju mi mjenjamo. Kada se osijećate kao da su svi protv vas i «omg ovo je previše za mene» ili još bolje «aaaaa nemem više razloga živjeti» stavite slušalice i navite na najglasnije i (guess what?) SKAČITE PO ULICI. Probala sam. Bila sam sama. I bilo je tako zabavno i smješno i onak... Čudno :D I baš zato što je užasno glupo i znate da će vas svi sa žaljejem pogledati kad im to kažete. Baš zato to napravite. Nije protuzakonito, a opet- borite se protiv rutine.
I nisam luda, jednostavo je zabavno. Pogotovo ako uhvatite susjedin pogled iza zavjese.
AKO VAM SE ČINI DA SVE DRŽITE POD KONTROLOM, ZNAČI DA NE IDETE DOVOLJNO BRZO.
Mario Andretti
Post je objavljen 31.01.2006. u 14:43 sati.