Marketing
Let 3, Kuglana 2 i Riba 1 - In Memoriam
Krajem prošlog tisućljeća konačno sam shvatio da nikad neću dobiti stalan posao u struci. Unatoč sjajnim ocjenama kolega i ravnatelja u svim školama u kojima sam radio i položenom državnom ispitu, do tog se položaja nije moglo doći zahvaljujući jedino glupoj činjenici da nisam Hercegovac.
Put me tako slučajno nanio u marketinšku tvrtku gdje sam probao raditi kao copywriter. Uletio sam među dva dizajnera iz generacije, kasnije je došla prekrasna vesela Daruvarka i atmosfera je bila fantastična. Kad se radilo, radilo se, kad nije bilo posla pričali su se vicevi i sitne perverzije i uglavnom smo umirali od smijeha. Kao odjel kreative, imali smo zasebnu prostoriju i bili vratima odvojeni od ostatka agencije. Plaće nisu bile velike, ali išli smo s osmijehom na posao jer nam je bilo dobro. Posao je išao sve bolje, firma je rasla, klijenti stizali. Ali, kako sve što je dobro, u ovoj šugavoj državici kratko traje, jednog je dana u tu istu kreativu ušao direktor i zabranio nam da se smijemo. Navodno zato jer loše utječemo na druge članove kolektiva. Gledali smo se u čudu, osjećali odvratan okus u ustima i polako, jedan po jedan odlazili na druga radna mjesta.
U petak sam išao u koprivničku Kuglanu2, jedan od posljednjih bastiona rock’n’rolla u domaji. Gazde sam upoznao preko bivše cure, a zvali su me na Zlatnu Kooglu da kao fol budem najavljivač, a u biti smo se strgali. Kad sam video kakva je atmosfera u tom prekrasnom gradiću u Podravini sa sjajnim i totalno ludim ljudima
i klubu s atmosferom kakvu samo pamtim iz Jabuke krajem osamdesetih (i to na terasi), shvatio sam da ću se sigurno vraćati. Tako sam dolazio povodom posla, rođendana, dana očeva, radnih dana, utakmica Slavena s najboljim psovkama u Hrvata (Sudac, psujem ti mater!!!), majmunova i općenito, bilo je sjajno lokat domaću pivu i slušati čisti rock. Čak i ja koji imam reflekse uvelog hibiskusa i osjećaja za ritam ko Dolph Lundgren, znao sam se naskakat ko blesav. Skakao sam ko mutav i sinoć na koncertu Leta 3. Ali prije toga me Mario upoznao s članovima benda.
Sat vremena sam pričao s ljudima koji em što stvarno praše dobru rokčinu, em se uvijek ismijem kod vidim kakve kretenizme rade (najdraži su mi ipak bili:
1. Kad su u Šmidhenu donijeli krepane ciple stare bar tri dana iz riječke luke i hitili ih u publiku, a pokojni panker Kiki jednog furao u komandosici u busu doma za iznenadit starce;
2. Kad ih je onaj dosadni u Shpitzi pitao da kad će im izaći novi album, a Prlja ga pitao – “Jel karaš ti to pseto?”), em su jebeno normalni i duhoviti u prirodi. Osjećao sam se kao da se znamo pet godina i cerio se bolesnoćama koje im padaju na pamet. Performeri. Ukratko, veći umjetnici od svih naših glumaca.Što je najbolje, proširio sam krug ljubitelja skijaških skokova i vidimo se ponovo na Planici!
Uglavnom, 450 ljudi, urlanje, Joža i Čelik s Jasminkom kao džokerom na cugi, piva u potocima, Slav, Đuka i curke u elementu, čak se i gradonačelnik raskakao (na kaj bi naš skakao, o isuse…), dva sata uživanja, znojenja, otkidanja glasnica i pozdrav. Dio ljudi je otišao, Kono nastavio puštat Velvete, Pixiese i druge velikane, škvadra uživala i pjevala. Do zore.
Bio je to zadnji koncert u Kuglani2. Subota - zadnji dan uopće. Rock klub odlazi u povijest, slijedi iznajmljivanje prostora. Financijski se više nije dalo izdržati. Doduše, iako nisu dovoljno punili Kuglu, Koprivničani su toliko dobar narod da valjda ni ne nemaju oružja, pa se nadam da tu neće otvoriti neki narodnjački ćumez. Sjeo sam u vlak i podrigujući po Tuborg Greenu otišao kući u grad koji već dugo nema pravi rock klub. Uz sićušni mamurluk, nametao mi se tužni zaključak. Sve što je dobro, smeta nekom mediokritetu i onda čini sve da to ugasi. A kako je mediokriteta ipak 80% na ovoj planeti, to im obično i uspije. Šteta za Kuglanu2. Velika šteta. Hvala na svemu što je bilo Kooglači, a bilo je sjajno!
Nekoliko univerzalnih istina:**
Ako misliš da te nitko ne sluša, probaj prdnut!
Uvijek imaj na umu da si jedinstven(a). Kao i svi ostali.
Nikad ne provjeravaj dubinu vode s obje noge.
Seks je kao zrak. Nije pretjerano bitan, osim ako ga nemaš.
Ako nekom posudiš 50 Eura i više ga (je) nikad ne vidiš, vjerojatno je vrijedilo tih para.
Ne brini: samo prvi put ti izgleda perverzno.
Postoje dvije glavne teorije o nadmudrivanju sa ženama. Ni jedna ne valja.
Iskustvo je nešto što nećeš dobiti sve dok ne prođe trenutak kad ti baš treba.
Svi izgledaju potpuno normalno dok ih ne upoznaš.
*slike nisu ovotjedne nego od prošlih godina
** skinuto s neta
Post je objavljen 30.01.2006. u 00:37 sati.