Marketing
...
Sjea li se jo itko potresa koji nas je uzdrmao poetkom tjedna? Meni nikako ne izlazi iz glave. Imam jaku sklonost da se veem uz potrese. Ja sam, naime, odgojena na potresu. Onom, koji je razorio Skoplje 1963.
Cijelo moje djetinjstvo protkano je priama o tom potresu. Osobito se isticala jedna o naem portvovnom roaku Jurici. Kako je samoinicijativno prekinuo vojno odsustvo i otputovao s prvom spasiteljskom jedinicom.
A moj je tata bjesnio kak je mogao otii bez njega?
Jer, on je odsluio vojni rok ba u Skoplju, jo poetkom pedesetih i ako je itko pozvan spaavati Skopljance, to je, jasno, on!
Iako se smatrao sudbinski pozvanim, slubeno ga nisu zvali. ak mu je i vraji Jurica, jebemti takvu familiju!, naprasnim odlaskom uskratio mogunost da se prikrpa vojnom transportu kao slijepi putnik. Na koncu, morao se zadovoljiti mrvicama davanjem krvi i skupljanjem paketa pomoi. Tada je prvi puta odluio ozbiljno preispitati svoj odnos s Juricom.
Ista je odluka opet pala krajem sedamdesetih. Kad su na jednoj od najsluanijih radio-stanica objavili moja mladenaka literarna pregnua, halucinantno-mranjakog usmjerenja. Tata je sloio zabezeknutu facu koja je otkrivala duboku zabrinutost za moje duevno zdravlje i stao navaljivati da se okanim bedastoa, jer od takvog piskaranja nema ivota. I ba kad se inilo da ima neoborive argumente u rukama, eto ti intelektualca Jurice! im je uao, ustremio se k meni i stao od srca estitati i hvaliti moje uratke. Godinama nakon toga tata se trudio dozvati me k pameti, ali uzalud. teta je ve bila uinjena. Trajna i nepopravljiva, u to se ima prilike uvjeriti svatko tko ovo ita. A svemu je kriv Jurica, jebemti takvu familiju!
Prolog tjedna, u petak, Jurica je umro.
Pa kaj je njemu?, pjenio se tata, kak moe mreti sam tak? Sa samo ezdeset tri?! To nema smisla, ni reda! Jebemti takvu familiju!
Sahranili su ga u ponedjeljak ujutro, a naveer se zemlja zatresla, za posljednji pozdrav.
Iako sam se prethodnih dana osjeala dosta loe, tog jutra izrazila sam elju da se prikljuim pogrebnoj povorci.
Si ponorila? Kaj ak ti pozli vani, na minus deset? Samo mi jo fali da te moram nositi po groblju. Kam se riva? Bei pro! Pih! Jebemti takvu familiju!, inatljivo se izgalamio tata, sjeo u svoju krntijicu i odvezao se, sam.
Vie se nije vratio.
Stao je kraj cvjearnice da uzme narueni vijenac.
I umro u autu, od sranog udara.
Post je objavljen 28.01.2006. u 05:50 sati.