...eto sinoč ja vidio NLO...a bilo ih je otprilike sveukupno 50-i njak...sve ludo...malo se njišu, neki kao da mi se smiju, onako podmuklim grohotnim smjehom u sebi, jer nečujem ja šta se iznutra u tim NLO, jer ipak okruženi su sa svih strana nekim oklopom, jebem ti civilizaciju, kad nemogu otkriti što se to događa iznutra, kako funkcionira, pogotovo NLO-e...,neki su veči, neki manji, teži i lakši, svakakvih vrsta, neki i voze, neki prevoze koze, drugi umiru od nervoze, jedni bi ratovali, drugi oružja nemaju, bitno da su otišli dok NASSA BOKTASSA, lizala kurac mi TASNA,nije došla da ih pokupi sve, a 5-6 uzeli na promatranje naš MUP, SUP, MILICIJA, PANDURIJA, ŽANDARČINA, JEBAČINA-SPLAČINA, joj trgačina, opet sam bez mesa ostala sa ruke...joj...OPET...uzeli NLO za testove...nikad više neželim, a morat ču ih da vidim...i sad mi je teško...joj..uh
...osim što sam vidio NLO,jedan sam i dobio, na poklon od koga još neznam, samo znam da sam ga imala, možda ga još i uvjek imam, neznam, samo ga opet trebam dobit, rodit i nek me jebu ovi NLO opet, djecu ču da im rađam, a njihove majke nek se okote, prvo što razbiju instiktivno na ovom svjetu je ljuska od jajeta, da bi prodisale, kurac mi sisale(cuclale), za klitoris me štipale, i u guzicu jezik mi trpale...uh joj...oplaaaah...opet NLO.a ja? ja jedna sjedim i nabijam se na nogu od stolice, jer stolica ima 4 noge, a ništa između njih...koja tragedija!?! ni pizde ni kurca, nit krvare, nit lijepe, pa šta če im toliko nogu, kao kad sam išla jebo stonogu, slomio 100 nogu da do pičke bi došo, a krenio od gleve...otome drugi put...opet NLO...
...nakon svih NLO-a naleti i zadnji...posljednji TRECHI (nije RAJČ),nego NLO to je to,isto-pojavi se, uzdrma narod i nestane...a ja?...ja još pokušavam doči sebi što sam zapravo radila u NLO?...sječam se nekih sitnica, valjda mi nadređeni nije napravio neki jači koktel,pa se sječam ipak nečega onako KROZ MAGLU, a nije bilo magle vani, nego meni u glavi...jer ko i nebi kad prvo vidiš NLO, pa dobiješ NLO, i onda uđeš u NLO...?prejebeno...joj...te osobe...su stajale, sjedile, ispijale neke napitke,u usta stavljale neke čudne predmete, skakali, nešto i pričali na meni nerazumljivom jeziku, ali izgledaju kao i ljudi...i tako hodam ja kroz NLO dodirujem ta čudna biča-kao ljude...oni me gledaju...oču nešto da izustim, ali nejde, a oni me ispituju, ni ja njih nerazumijem, nečujem najbolje, nisam se bojala, samo čekala da me vrate gdje i pripadam...i odjednom što se sječam-sjedim na nekoj ploči vodoravnoj, s nekim klikerima, šarenim,, svjetla, prilazi mi neki stranac veči od mene za bocu piva, i kaže:"dječače ovdje se nesjedi, idi naprijed u NLO pa sjedi koliko hočeš, ovdje nečeš...!"i šta je dobio za to...?ODJEBI, a ja besplatan put iz NLO i mukotrpan povratak...ali dok sam došla do kuće, um mi se razbistrio, nisam mogla vjerovat šta mi se to sve danas (nočas) dogodilo...a i je, puno sam popila, rano krenula, kasno završila, al cjevi mi u želudac nisu nadraživale, one odvratne bolničke, možda u NLO se to rješilo na neki drugi način?...
Post je objavljen 22.01.2006. u 15:25 sati.