Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Dnevnik 43 - Tegobe siječnja + Sljemenska dirka

Kad sam se taknuo Đoleta, tako mi fali neki tako dobar tekstopisac kao što je bio osamdesetih pa da se svako malo nađeš u nekoj pjesmi. Bog. Sve dok nije postao plačipičkast u zadnjih desetak i kusur godina. Pa plače i kenjucka umjesto da priča viceve i moderira Snašu na salašu ko nekad. Danas bi, s obzirom kako izgleda trebao ovako pjevat

Ne volim januar, ni zimsko prežderavanje...

Lomiš mi srce ko janjeći but, onako, usput...

I nitko se nije pitao, gdje je taj buncek pekao...

Te su noći pekari došli po nju...

Neko to odgora poha sve...

Triput sam video pasulj prebranac...

Sarmu nije davo nikom...

Ma daj okreni, taj ringišpil u mojoj rerni...

Sa samog ruba pameti, stižu mi slasni išleri...

...žao mi svinja.


Ali kako god kenjav i suzan bio, i danas je milijardu svjetlosnih godina bolji, dalji i nedodirljiviji od onih koji ga kopiraju. I kojih je puna televizija. Malih ljudi dugog imena. Jadni mi sa zvijezdama u kožnjaku boje proljeva i hrvaticom stoljeća koja pjeva u Budvi...

Gledam sve ove emisije o Sljemenu i trci.

Za neupućene ljude koji ovo čitaju u Saudijskoj Arabiji, Novom Zelandu i Japanu (ovaj Neocounter je super stvar!), Zagreb je napravio čudo. Na stvarno malom skijalištu iznad grada je uspio organizirat utrku svjetskog kupa. Neki se pitaju nisu li se za te milijune Eura uzetih od poreskih obveznika mogle popraviti ceste, zagrijati škole, pomoći sirotinji te općenito riješiti gradski problemi za sljedećih 20 godina, ali zagrebačka elita (ima li netko među njima rođen u Zagrebu? Samo pitam...) je smještena u grijanoj VIP loži, gricka repiće jastoga i hvali se novim mufovima od nerca ili bundama od zečića (koji su najpopularniji likovi ankete! Ko još nije glasao!?) te je raja sretna jer imamo stvarnog heroja. Janicu. Kraljicu. Dokaz da dril i nesretno djetinjstvo prožeto nacističkim tretmanom može donijeti obilje love, slave i operacija. Kako god bilo, svaka joj čast za žrtvu, nema je nitko!

Nisam išao iz dva razloga. Prvi je što sam morao do pedijatra, gdje sam doznao da je Petar Greškimir 4. teži za 700 grama i dva centa u vis odnosno dalj jer ga mjere ležečki (jesam ga rastegooo). Drugi je to što je gradonačelnik zabranio točenje alkohola na Sljemenu. Ide Jana, a ja eksam sok od bazge prožet brusnicama. Zabrani sebi alkohol, a ne nama. Odmah se sjetim najdražeg grafita devedesetih u Zagrebu: "Mijenjaj ime Dejanu a ne Dinamu!"

Koji vam se grafit urezao nedavno?

Vraćam se TV prijenosima. Hrpa nesposobnih komentatora na čelu sa skvičavim Praščičkom, Kalemberastim Kovačićem i uvijek, poput sige seksualnoj i Čubake uzbudljivoj Mirnom, desetak dana davi sve živo najavljivanjem trke. Dođu do neke uboge skijašice, zaklone je s dva kamermana, nabiju mikrofon i reflektor u facu i postave pitanje: "Jelda vam je ovdje najljepše na svijetu, i najfinije papate i ljudi su super?" I šta će ta jadna Heidi reć nego - "a ono, super mi je, upravo mi je lijepo." I onda odu do njih trideset i postave svakoj isto pitanje. I sve moraju odgovorit isto. Idiotizam dostojan onog koji provodi Renata Soupek u bebe-u. "(odmršt obrv) Kako si? (namršt obrv) Ko će ispast?", pa ode do drugog koji je isto ispao i pita "Ko će ispast (namršt obrv)? Kako si (odmršt obrv)?" Bože idiota...

Slušam Praščička. «Puno sam prošao. Svugdje sam bio. Ali ovo je predivno. Ovo je najljepše na svijetu. Nitko to nema, evo penis mi se ovlažio kako je to sve lijepo. I te djevojke, i ta staza. Ljudi. Šume. Obale...». Evo suze mi niz leđa potekle. Već vidim kako ga navečer Smoky the Bandich tapše po debeloj glavi dok mu iz ruke papa masne velike kocke čokolade i halapljivo guta od sreće...

Ajmo Jano, ne slušaj budalu nego rasturi u drugoj!!!!! Ajmo!!!!

Ukurac. Sad je i kralj Ivica imao biser zahvaljujući nekom od Kovačićevih retardiranih pitanja: "Objektivno govoreći ne mogu biti potpuno objektivan..."

Dajte pustite ljude da rade kaj znaju i ne davite ih!

P.S. 1: Jeste skužili novu reklamu za Coca Colu? U kojoj su kao i uvijek protagonisti dvoje škrbavih, anoreksičnih trendsetterastih mladih ljudi (dečko s pederkastom, predugom i nikakvom kosicom). Što mi je uvijek malo čudno jer u jednoj čaši tog smeđeg napitka ima koncentriranih 6 kocki šećera, pa se odmah sjetim Dinke koja u kavu stavi pola Natreena... I sad se njih dvoje kao karaju u autu koji je na parkingu i na njih napadao snijeg. I onda mladić otvori vrata i uzme kolu pred začuđenim prolaznikom, a onda slijedi ono glavno. Sa suvozačkog se sjedala pojavljuje mlada dama pojave i izgleda gladnog fikusa (to je sad inn), koja (catch) uzima svoju kolu, a ogrnuta je plahtom. Oni se praše u autu, i kad svrše, ona ima plahtu za ogrnut. Pljuckam vam na scenario i sve scenarije glupih američkih filmova u kojima se žena nakon seksa uvijek ogrne u neku plahtu, a muškarac ostane ležat pod drugom. A ona ide pišat s plahtom. Ma daaaaaj...

P.S. 2: Netko je vrijeđao Srbe na komentarima. Zamolio bih i njega kao i sve druge sklone vrijeđanju ijedne osobe po ikakvoj osnovi osim ako to nije vic i zajebancija (ispričavam se svim komentatorima, estradi i onoj tjerajućoj ulješuri s reklame za HT da sve ovo shvate kao poticaj da budu još bolji i uspješniji (ali negdje drugdje)) neka ne zalazi ovdje i neka si otvori osobni blog za samoizdrkavanje. Hvala.


Post je objavljen 05.01.2006. u 16:03 sati.