(jel to isto vrijedi i za poginule?)dok sam se probudio,probudio sam se sam,nikog nije bilo pored mene,bjesam i u užasu patnje neznam gdje sam,ali ubzo se dolazim sebi iz USPAVANOG BUNILA,poznata moja stvar,(nediraj lava dok spava),shvatio sam da sam trebao ići na groblje,ali nevolim kad mi neko kaže-BAR SE PREKRIŽI KAD STANES PRED NEČIJI GROB,NE ZBOG MENE,ILI OSOBE KOD KOJE STOJIŠ,NEGO ZBOG SEBE!ali ja neću,jer neće ni oni meni kada umrem stati pred JAMU gdje će me neko baciti,jer ću da mu smetam zbog nečega,i reči-TO JE ON,DJEČAK PANKER BIO I KAKO JE ŽIVIO,TAKO JE I UMRO!!!a tu dolazi iz odnekud davnih razmisljanja sto se tiče tih stvari da na POGREBE(ne X) nejdem,jer sam shvatio da sam ljubomoran na mrtve,oni imaju svoj mir,niko im negovori sta da rade,šta da nerade,nerazmišljaju o ničemu,nedodiruju nikog i niko ih nedira,što je normalno za MRTVI SVIJET,jedini problem su CRVI odvratni dugački,ljigavi crvi koji te jedu,ali neznam još jel se ta bol osjeća,nadam se da ne,jer bi UMRO OD BOLI kad bi me crvi počeli jest u nekoj crnoj vreći u kojoj ću završit kad moje srce naleti na rampu i stane,a čekat ću da se ta rampa digne,i da krene opet jednog dana,ako još budem u cjelosti,ako crvi nebudu gladni,prokleti i proždrljivi pa me cjeloga izujedaše,obranit ču se ja od njih našpricat ču se sprejevima,polit benzinom,zapalit,oći iskopat da ih negledam,pojest ču samoga sebe,da bi njih ZADIVIO i pokazao da sam JAČI,neka gorim u paklu,plakat ču,jako,jako,jako,ali ne samo JA nego i drugi ako postoji,pa će suze istine majke radosne da gase plamen,pobječi ćemo,preći granicu,pjevat pjesmu,ZAHVALNU zvanu BIJEG,smijati se Bićima iza crvenih linija otpora,u lancima bjeg sprovesti,sa opeklinama na licu i gnojnim stopalima odlazim,dolazim pankeru da stvorimo nešto i izađemo iz te CRNE VREĆE u kojoj su smeče bacali,a sad i nas jer nas u tu vrstu NEMETALA stavljaju,a neznaju da nam je srce ČELIČNO,jer zna da VOLI i BOLI više nego njih,ljigavih,licemjernih,preuobraženih ljudi koji misle da su Oni ON,ALEXANDAR VELIKI,ali neshvaćaju da,da im nije titula,i novci koje imaju bili bi najbolji prijatelj svakoga ŠTAKORA koji bi im za hranu donosio SEBE.neču da me zakopaju na groblje,pale svijeće i stavljaju trunuto cvijece,oču u beton da i kad se VRATIM neuserem od STRAHA što me čeka kao živorođenog mrtvaca narednih godina....a to me čeka(SMRT)znam ja,ali se nebojim,jer znam da pakao je ovdje,drugoga nema,a ovi đavoli i sotone oko nas bodu nas u guzicu vilama,zato nas i boli od boli...
Post je objavljen 04.01.2006. u 00:06 sati.