Marketing
Hary Zrinjsky pije whiskey. Ne godi mu odvie, ali tako je to - promijeni ime, promijeni pie. Zamete tragove. Pone novi ivot. Ne pije vie pivo, rakiju, vinjake ni gemite.
U skladu s novim ivotom Hary Zrinjsky sjedi u bistroTu "Velvet" u Demanovu prolazu. Mobitel je odloio do ae s whiskeyem, da svi vide, a kroz veliki prozor svjetlo iz lokala osvjetljava crni metalik BMW. To ga ini ponosnim: manevrirao je velikim automobilom tri etvrt sata po kratkoj i prekrcanoj slijepoj ulici da bi ugrabio mjesto za parkiranje upravo pred ulazom.
I zato sad sva ova enskadija unaokolo ne obraaju ni najmanju zericu panje na njega? Ili sjede po dvije, tri i ne ljive nikoga ili, jo gore, sjede s nekim dekiima koji ne bi mogli platiti ni dvjesto maraka za Ruskinju, a njima bi dale besplatno! Vidi im se u oima, kako se smjekaju, naginju prema njima i uvijaju.
Dolazi konobar. Gospodina trai netko na telefon koji se nalazi na anku. Kojeg gospodina? Hary Zrinjsky se prisjeti da je on sada gospodin. Dakle, njega netko trai na najobiniji telefon na anku. Gospodin Hary ima problem: da li da ponese mobitel kad ode na telefon? To mu se ini pomalo glupo: zamilja se sa slualicom u jednoj ruci, a nekoritenim mobitelom u drugoj. Ali kako da ga ostavi na stolu, pa da netko od gostiju nabrzinu nazove Australiju?
Konobar je ve ponovo iza anka i drei slualicu jednom rukom drugom mae Haryju da pouri. Migoljei izmeu stolova, osvrui se da ni na trenutak ne ispusti mobitel iz vida, Hary Zrinjsky stigne do anka i prihvati slualicu. Tek tada se zapita tko bi ga to mogao tako zvati. Ta nitko ni ne zna da je ovdje!
S druge strane ice javlja se uzbudljiv mladenaki enski glas:
- Gospodin koji sjedi u "Velvetu"...?
- Da - vie upitno izusti Hary.
- Koji ima mobitel?
- Da - sigurnije potvruje on, ali kratko i oprezno.
- Koji je doao crnim BMW-om?
- Da - Hary je zadovoljan jer je nesumljivo zamijeen.
- Koji je broj vaeg mobitela?
Zbog toga ga zove? Ali, Hary oboava davati broj svog mobitela jednako kao to voli nositi bijele arape. Izrecitirao je broj ni ne mislei zato e joj.
- Vas trebam!
Uzbudljivi su enski glasovi, naroito mladenaki, zarazni: uas je i Hary Zrinjsky zarazno uzbuen. Ona ga treba! I njega i broj mobitela! Tko zna zato ga treba? Da ga nazove mobitelom? Moda ga treba upravo zbog onoga zbog ega on nju treba? Zbog najvee potrebe u ivotu? Jer da ne treba, zar bi se trudio nabaviti crni metalik BMW i mobitel, te sjedio u "Velvetu! pod lanim imenom? Naalost, nitko ga u "Velvetu" nije pitao kako se zove, nikoga nije briga ni kako se prije zvao ni kako sada. Mogao bi se zvati i imiot Zamrbrgiljetutumatovi-Kra. A tko bi poelio ostvariti ita, a kamoli bliski intimni kontakt s nekim tko bi zvao imiot Zamrbrgiljetutumatovi-Kra? Zato ih i nije briga! Ve ranije, jo sjedei za stolom, po tko zna koji puta Hary Zrinjsky je uoio da svakojake misli padaju na pamet od whiskeya.
- A tko ste vi? - halapljivo grakne.
- Ja sam maloprije sjedila u "Velvetu" dva stola dalje od vas, a vi ste svaki as buljili u mene.
- Ja? - Hary je u prvi as krenuo zanijekati, kao da je ulovljen u djejoj nepodoptini, ali se suzdrao sjetivi se u koga je buljio. Naravno da je buljio, jedva je tu i tamo uspijevao skrenuti oko; odahnuo je kada je nedavno, prije ne vie od pet minuta napustila lokal, da ga ne mui pogled na nju. Ili jo vie, da ga ne mui kako je nekoliko puta njezin pogled kliznuo preko njega kao preko nevidljiva ovjeka. Taj bezizrazni pogled otvoreno mu je kazivao da ni da ivi dvije tisue godina ne bi dozvolila priliku da joj se priblii blie od metra, osim da joj oisti cipele. A sad zove! Kako se ve dokopala telefona? I odmah ga nazvala! Njega! Ako je to zaista ona, zbog nje bi se isplatilo napraviti sve na svijetu. - Da - brzo potvrdi Hary.
- Imam dugu ravnu smeu kosu. Nosila sam bijelu bluzu i...
- Ma, znam, znam! - prekine je on prije nego je spomenula suknjicu. Kratka smea suknjica leprala je oko praste guziice kao zastava koju bi slijedio u sve bitke svijeta. Ispod nje izvirale su tako nevjerojatno duge pravilne noge da je sam pogled na njih djelovao kao optika varka. A kad je ustala i krenula prema izlazu, Hary nije mogao vjerovati svojim oima na kako je visokim peticama hodala, lagano i sigurno kao da su sastavni dio njezina tijela. - A kako ja mogu znati da ste to zaista vi?
- U jednom trenutku ispala mi je liica kojom sam sipala eer u aj i vi ste se nasmijeili...
- To je tono. Ali to je sve moglo vidjeti jo dvadeset ljudi naokolo, i kako je ispala liica i kako sam se ja nasmijeio, pa sad pokuavaju zbijati sprdnju sa mnom.
- U pravu ste. Ali ako ste voljni riskirati, u sljedeih deset minuta moete se uvjeriti da vas ja zovem... - (To je zvualo opijajue: "ja vas zovem".) - Neete riskirati mnogo, uvjerit ete se da sam to ja, a zatim emo vidjeti dalje. - Tome "dalje" nije mogao odoljeti. Sve "dalje", to ga vodi blie njoj, vrijedno je svake cijene.
- Da ujem...
Njezin je prijedlog bio jednostavan, a upute precizne: Hary neka plati raun i izae iz "Velveta", proe pored svog auta i nastavi pjeice prema stotinjak metara udaljenom kinu "Tukanac". Ispred kina se uzdie plato na kraju kojega je kiosk u kojemu prodaju sendvie i slino. Kiosk sada ne radi, ali ondje e saznati dalje.
Ne razmiljajui Hary prebaci ogrta, gurne mobitel u dep, u prolazu dobaci konobaru smotuljak novanica i ne ekajui kusur izae pred "Velvet". Pogleda sat, prola je pono. Potapa BMW i zaputi se kako mu je reeno. Od kina "Tukanac" poinjao je gui mrak tukanake ume u koji su zalazili i iz kojeg se vraali zagrljeni parovi.
Stigavi do kioska Hary se okrene oko sebe. Zadnja kino predstava ve je odavno zavrila. Iz staklenih ormaria s plakatima filmova koji e tek igrati svijetlilo je po platou. Prie ogradi i pogleda nadolje. U podnoju visokog zida nazirali su se tamni obrisi parkiranih vozila, iza njih pusta cesta. Nigdje nikoga. Tek u tom trenutku on se prisjeti da je postupio neoprezno. Otkopa kopu na futroli revolvera pod pazuhom.
Nije stigao uiniti ita vie. Na cesti nie njega zaustavi se neki auto. U kabini se upali svjetlo i Hary zapazi za upravljaem neuglednu gospoicu koju ne bi nikada uoio da nije sjedila u "Velvetu" s ljepoticom. Odahne i opusti napete ramene miie, ali istovremeno ivne - ipak! Na to se s druge strane otvore vrata suvozaa i netko se pone izvlaiti. Preko krova zaustavljena automobila pomolila se glava s dugom tamnom ravnom kosom, podigla je lice i uoila da je Hary na mjestu koje je naznaila. Ona! Brzo je zalupila vrata kroz koja se izvukla, svjetlo u kabini se ugasilo, i auto isti trenutak krene otkrivajui vitki lik u cijelosti. U nekoliko dugih koraka prela je cestu i zala meu parkirane automobile neposredno ispod platoa. Dobacila je Haryu "ekajte!", otvorila vrata jednog od njih i nestala unutra.
S rukom na drci revolvera Hary shvati zato ga je upravo ondje pozvala. U zranoj liniji bio je oko pet metara iznad nje, ali ako bi pokuao doi do nje, ne bi mu uspjelo. Da skoi bilo je previsoko. I glupo. Da potri naokolo, im bi krenuo ona bi stigla upaliti motor i odjuriti prije nego bi stigao do njezina automobila. Nekoliko trenutaka nita se nije dogaalo, a onda se javi mobitel u depu.
- Jeste li se sad uvjerili da sam to ja? - zauo je ve poznati glas kada ga je prinio uhu.
- Aha - odgovorio je suha grla.
- Dobro, sad ne prekidajte vezu i gledajte.
Hary prepozna tip auta i zabulji se. Ferarri Testarossa. Jo nije zamijetio takav u Zagrebu. Kakav auto! Drmnuli su jedan takav u Milanu i prodali ga u Litici. Ve sam pogled na njega bio je dovoljan da bi mogao masturbirati. U kabini se upalilo unutarnje svjetlo, dovoljno jako da se do tada tamno veliko nakoeno prednje staklo pretvori u prozirnu opnu. Sa svog mjesta Hary je kao na dlanu vidio ljepoticu od koljena do ramena. Sjedila je na sjeditu za suvozaa. Jedna ruka bila joj je savinuta i podignuta, u njoj je drala svoj mobitel.
- Vidite?
- Aha.
- Da li vam se dopada?
- Dopada mi se! - provalilo je iz njega. - Kako mi se ne bi dopadalo?! Naravno da mi se dopada! Sjajno izgledate, gospoice! Sjajno! Odavno nisam vidio ikoga tko bi mi se tako dopao!
- Izvrsno! - prekine ga njezin podsmjeljiv usklik. - Onda gledajte dalje.
Hary nije mogao vjerovati oima: slobodna ruka joj se spustila na rub suknjice i poela je polako zadizati. I ma koliko suknjica bila kratka, inilo se da to traje vjeno. Ispod suknjice se ukazao rub arapa.
- Pa ona nosi arape! - zgrane se Hary. Bila je potrebna velika hrabrost ili drskost nositi arape ispod tako kratke suknjice, te vjetina da se migoljei izmeu stolova ne omogui ostalim posjetiocima kafia da to uoe. "Ta kao da je roena u kratkoj suknjici i na visokim petama!", oduevljeno pomisli.
- Gledate? - doprlo mu je do svijesti njezino pitanje.
- Oh, gledam, gledam, gledam... - zatulio je kao vuk.
- Hoete da nastavim?
- Oh, da, samo dalje tako!
uo je njezin zadovoljni grleni hihot, a za to vrijeme se ispod tkanine pokazala gola koa butina iznad arapa preko koje su se razvukle trake haltera. Haryevom zapanjenom pogledu ukazao se poetak bijelog trokuta ipkastih gaica. Trokut se irio i izduivao rastui, ogolio se trak koe trbuha izmeu ruba gaica i pojasa haltera, te povrina trbuia iznad haltera s pupkom u sredini. Zadigla je prednju stranu suknje na trbuh, a kad je spustila ruku tkanina je ostala u tom poloaju. Iz Harijeve toke gledita suknjica je sad izgledala kao krug na kojemu poiva djevojaki struk, obli bokovi i izduene butine. Slobodna ruka se spustila meu noge i prsti su nestali meu njima.
- Mmmmmmm... - dopiralo je sladostasnno makasto predenje iz slualice.
Hary se nije usudio ni pomaknuti ni oglasiti da ne prekine aroliju. I zaista, ruka je ponovo krenula nagore, dugi prsti su dohvatili rub gaica i poeli ih vui. I kao to je izgledalo da se suknjica dugo podie, tako je sad izgledalo da gaice jo due klize nadolje. Ispod njih se promolio crni uperak, a zatim se otkrilo da je to paljivo frizirani trokuti, ali je u narednom trenutku bio zakriljen potkoljenicama koje je ljepotica privukla na prsa dok je preko njih povlaila gaice.
Odbacivi taj minimalni komadi donjeg vea, nepoznata je ponovo spustila noge, ali iroko razmaknute. Dlan joj je istovremeno prekrio crni trokuti i poeo se gnijezditi na njemu.
- Mmmmmm...
U Haryev uspaljeni mozak prodre jedna od posljednjih suvislih misli tom prigodom: shvatio je - za njezinu namjeru - jo jednu pogodnost mjesta na kojemu je parkirala svoj automobil. Ne samo da je on nije mogao dohvatiti, nego je nitko osim njega nije mogao ni uoiti. S obje njezine strane nastavljao se niz mranih trupina drugih ostavljenih automobila prislonjenih do zida na kojemu je bio plato i onuda nitko nije mogao proi. Iza nje je bila cesta kojom je povremeno prolo poneko vozilo, ali iz njega nisu mogli vidjeti nita vie od pozadine parkiranih automobila. Nakon ceste je traka zemlje iz koje izrastaju divovske platane ije kronje nadkriljuju cijeli prostor uklanjajui i slabo svjetlo zvijezda, a tek iza toga je nogostup kojim rijetko prou tamne siluete ljubavnih parova, ali oni su ionako nezainteresirani za ita oko njih.
Lukava mala, lukava!
Ona je naglo posegnula za torbicom koja je leala na sjeditu do nje, otvorila je i iz nje izvukla neto bijelo i dugako. U prvi mah izgledalo je kao omanji pendrek prometnih policajaca, ali Hary shvati da nije to kada ga ona naglim pokretom zabije u izvorite crnog trokutia. Kao u maioniarskom triku bijeli predmet naoigled je nestajao u spajalitu rairenog meunoja. Kad je potpuno ieznuo, iz mobitela dopre jedno teko "A-huuuuuuu...."
Gledajui kako njezina ruka sve brim pokretima zapea uvlai i izvlai bijeli valjak u i iz crnog trokutia, Haryu se uinilo da kroz mobitel dopire "ljap! ljap! ljap!", ali mora da mu se samo uinilo. No nedvojbeno je uo sve snanije i snanije dahtanje nepoznate gospoice. Odjednom shvati da ni on vie ne stie drku revolvera, ve da je makinalno premjestio ruku u dep hlaa i kroz postavu stie neto drugo. elja da to nabreklo crijevo zamijeni mrtvu bijelu plastiku preplavi ga. Zavapi:
- Gospoice!
Njezin glas doe iz velike daljine, kao da se budi iz dubokog sna:
- Daaaaaaaaa?
Ali Hary nije nalazio druge rijei do da ponovi jo oajnije:
- Gospoice!
- Daaaaaaa.... Ah, da. Sigurno se pitate to se zbiva, zar ne?
Iako je bilo oigledno to se zbiva, Haryu ipak nita nije bilo jasno. Ona se grleno nasmije.
- Vidite.... Ja jako volim voditi ljubav. Jako, jako... jako.. jako to volim... - rijei su joj bile usklaene s ritmom pojavljivanja i nestajanja bijelog valjka. - Oh, kako ja volim voditi ljubav! To mi je najmilije na svijetu, najmilije! - Kruila je bokovima i uvrtala struk. - I vi to volite, zar ne?
- Volim! - rikne Hary.
- A veeras je takva no da me je cijelo tijelo izazivalo, sva sam ustreptala, gotovo do bola! I - oh! - kako bih se nabola na neku vrstu mukost! Ali ne!
- Zato ne?! - Hary se izbezumio.
- Zato! Priznajte, biste li me rado ljubili, biste li me grlili, biste li me privijali, vrsto, vrsto, vrsto...?
- Da!
- To volim uti. Govorite mi tako. Tako... tako... aaa... aaa... I ja bih vas rado pustila meu svoja koljena, obgrlila vas rukama i nogama, pripila se usnama na usne, ahhh...
- Pa zato onda...? - Haryev mozak je radio kao mainica traei naina da je privoli prekinuti ovu igru, ali i da ne prekinu ve da nastave na drugi nain, mnogo bolji.
- Ne mogu... ne mogu... Ja se toliko volim ljubiti, milovati, voditi ljubav... Patim kad to ne mogu, a ve dugo... nisam imala prilike... To jest... bilo je prilika, ali...
- Ali to?!
- Strah me je.
- ega?
- Side.
Rije je pala kao teki kameni blok. Koga nije strah? Prokletstvo Boje! Kazna Boja za razularenost svijeta! Nema toga tko nema barem najmanji zazor. Ondje gdje je spontanost najvanija, odjednom je potreban oprez. Najstariji sport na svijetu, uloviti to vie, odjednom se premetnuo u - sauvati se. Zbliiti se premetnulo u izbjei. Ode svijet k vragu! Rekao bi dr. Franjo: ugrozba!
- Ja se toliko volim ljubiti... voditi ljubav... - glas joj je zvuao pretuno. Grcajui prizvuk odjednom vie nije odavao strast nego oaj: - Ali me je strah! Panino strah! Uasno strah! I onda se moram sama milovati, sama zadovoljavati. I onda ne uivam, nego patim. Mrzim to to moram raditi. Teko mi je. Uasno mi je teko. I onda moram...
- to morate?
- Onda moram... ovo. Biste li me rado okusili? Da. Biste li radije od iega na svijetu okusili kako mi je unutranjost vrela... i glatka... i vlana... - bio je to sirenski zov. "Jebe sidu!", pomisli Hary i zasope u mikrofon mobitela:
- Da! Nije vano! Hou vas! Nita na svijetu mi nije vano, nita, ne briga me! Ja nemam sidu, a ako imate vi - pa to? Umrijet emo tucajui se, vodit emo ljubav do kraja ivota!
- Kako je to lijepo uti! - prekinula ga je. - Kako je to lijepo! Ali mene je i dalje strah! Ne usudim se. I oajna sam. ivot bez ljubavi je besmislen. I patim. Patim. Patim. Aaaaaaah!
Gibanje zapea se ubrzalo toliko da se aka pretvorila u nejasni pokret.
- Aaaaah... aaaaah.... aaaaaah.... Dolazi!
- to?! - Hary se brzo okrene oko sebe i prihvati revolvera. Proradio mu je uroeni obrambeni instikt. - Tko dolazi?!
- Meni dolazi... Oooooooh.... Dolazi mi...
- Ah, da - ponovo je sagnuo glavu prema njoj, ali ga je prekid zbog zabune donekle osvijestio, te zapita: - Dobro, sve razumijem, ali to u vam ja? to ja glumim ovdje na vrhu ovog zida?
- Patite li? - upita ga ona umjesto odgovora.
- Moglo bi se rei - bio je suzdran.
- Eto vidite... i ja patim... oh, kako slatko! Stvarno patim, patim... A kad patim... puno mi je lake patiti... kad jo netko pati sa mnom!
Hary je odavno znao da je svijet dolina bola i patnji, ali u nekim prilikama mu je bilo teko pomiriti se s tim, naroito kada je patnja i njega zahvaala.
- Odabrala sam vas jer ste mi izgledali ba dobro... visok i kran... vrst... dobro odjeven... Upravo kako volim! A vidjela sam i mobitel! I dolazi mi.... dolazi... dolazi... Evo! AAAAAAAAA!
U slualici je zakralo kada joj se glas pretvorio u poroajni vrisak. Nakon njega zavladala je tiina ispunjena tek statikim umom veze. U kabini ispod njega ugasilo se svjetlo i neko vrijeme nita se nije dogaalo.
I dalje ukipljeni Hary udahne punim pluima opojni tukanaki zrak. A onda se motor automobila oglasi, vozilo poput buhe poskoi unatrag na pustu cestu, bljesnu farovi, kotai se pokrenu u smjeru prometne trake, te limena naprava punom brzinom odjuri u no. Jo uvijek ne shvaajui tko je, to je i gdje je, Hary je smrznuto gledao kako crvena stranja svjetalca nestaju u daljini i stiskao mobitel kao da iz njega moe istisnuti ita vie osim signala prekida:
- Tu, tu, tu....
(nastavak)
Post je objavljen 31.12.2005. u 01:18 sati.