Marketing
Dnevnik 39 - k'o prstom u šupak...
Miha se svima naokolo hvali kako je Rok lijepo, mirno i dobro dijete. Lijepo - nema sumnje, pored dvaju tako erogeno egzotično erotičnih karakternih te inteligentnih osoba nesklonih samohvalisanju, egotripovima i pretjeranim slikanjem,
dobro - u svakom slučaju jer je na tatu, a mirno nije da se na glavu postavim. Tipičan dan nakon što se vrnem krepan s posla je da je Miha iscrpljena kao da je trčala olimpijski triatlon i hiti mi juniora na pleća s rečenicom – nemrem više, nije stao cijeli dan. Onda ja takav kilav držim sedam kila trzavog mesa s nestabilnim vratom i pokušavam čitat, gledat telku a ponekad i kuhat. Najgore je kad se probam popišat jer nemrem gledat dole, a i samo mi je jedna ruka slobodna, pa mlazim po zvuku, što ponekad in e uspije najbolje. A Rok čim ga probaš stavit na ležaljku, odmah počne cendrat. Pa ga ne mičem s pleća i tu i tamo ubijam krugove po sobi jer se onda smiri. Onda u deset oni odu spavat a ja ostanem fušat do 1-2. Onda legnem i zaspim s buđenjem svaka dva sata jer mali siše takvim intenzitetom i žestinom kao da se tuku King Kong i Godzilla (sve čekam da isisa Mihi oko na bradavicu), pa tih petnaestak minuta nema spavanja. Mihi pogotovo. I onda negdje oko 3-4-5 otvori okice, razveseli i živne i luđački se hoće igrat. Onda ga Miha nosa jedno vrijeme, a kad totalno popizdi – preda mi štafetu i onda ja hodam uz početnu špicu “Dobro jutro Hrvatska” i moram gledat onu jadnu ružnu Bljažu i smežuranog sluzavog štreberka Domagnoja kako pokušavaju bit voditelji. Najgora od svega je ipak špica koju tako očajno tuli Praznik Maja (ima pravo DJ Seljo). I tak do devet kad ogladni pa zbudim Mihu, pa Miha izdrži druga dva-tri dana i pušta me da ćorim pa opet popizdi i tako u krug. Možda sam bahat, ali bilo bi mi puno ljepše kad bi Rokinjo prećorio noć, no, što je – tu je. Na moje pitanje zašto ne održava Roka budnim po danu (koji pretežno prespava), Miha mi kaže – ajd ga ti razbudi. I tu se posvadimo i komunikacija prestaje dok mališa ne proplače pa ga mazimo i pazimo. Sve češće razmišljam o stavljanju mizernih količina pive u bočicu kao što me savjetovao Julijan, ali ipak je još prerano. Možda bude sportaš?
Uz Julijana i Bilića, došli su i Tomo i Ana, Vlade i Zoki, Crvena, teta Zdenka i Sanja i svi s guštom glođu sjajne Bobikine čvarke a ja cuclam žestu. A Rok je u tim trenucima najmirniji na svijetu. Daj spavaj po noći buraz, evo, 50000 blogera drži fige za to!!! Jel tak!?
Jedno je sigurno, gladan nije i ne bu, a pogledajte kaj se zove sretno djetinjstvo! Ha!
Dame i gospodo, Rok vs la grande dojka
Došlo mi par zgodnih slički iz države na istoku Europe koja će unatoč svemu prije u EU od nas, pa da podijelim to s vama…
Shopping na prvom mjestu
Bistri biciklist
Mad Hamdo’s
Za klimu je potrebno troje
Svi pišu o onom retardiranom sucu iz Like i njegovom frendu, lokalnom moćniku koji je zbog prirođene moždane sjebanosti išao gurat prst u šupak nekom komadu na tulumu. I tip frenda proglasi nedužnim jer je po njemu, dakle i po hrvatskom zakonu nasilno stavljanje prsta u šuleta jednako rukovanju. O, dabogda ti djeca prstićima iz guze celer hemeroidni za ručak vadila, debilu bolno bolesni. I nitko da takvog čovjeka makne s funkcije. Naravno kad ima bratiće u saboru, prijatelje u stranci i ko zna koga još gdje. Ako se ovo ne zataška, morat će jadan otići na isto takvu funkciju u neko drugo mjesto u Hrvatskoj i kao da ničeg nije ni bilo. Jaka smo država. Od murije nas je strah, doktorima idemo samo kad moramo, nastavnike mlatimo, u benzin nam stavljaju vodu, sudstvo nam je korumpiranije od čileanskog... Vladaju primitivci i seljačine.
I onda netko pljuje Duju što je otišao… Ma pametan dečko.
Ovu bi državu trebalo preokrenut naopačke kao čarapu, uvest desetgodišnji režim da svi imaju 2000 kuna plaće i preko vikenda grade ceste i onda bi možda moglo i bit nešto. Inače, do vijeka vjekova ćemo bit roblje šačici bogatih primitivnih moćnika i kukati kako nam je bijedno. Žalosno.
Sutra završavam broj i idem lokat na tulum firme. Vodim i familiju sa sobom da vide malo svijeta.
A danas sam odbalio na citat jednog od tipičnih hrvatskih moćnika, Tončija Prdoljaka koju je Ari Pekka Nikkola (blog: svijet u boci) postavio na forumu: "Hrvatska je idealna zemlja za morske sportove jer ima oblik katamarana."
Sjećate se dnevnika radnog naslova "What a beautiful day"? Iskopah sliku!
Aj živili!
Post je objavljen 21.12.2005. u 23:41 sati.