Došlo je vrijeme promjena: Hrvatska i bez gotovine i bez Gotovine hrli u Europsku zajednicu, i dok budemo dočekivali integraciju RH u EU, možda prethodno dočekamo dezintegraciju Europske zajednice, koja ionako već sad puca po šavovima.
Ovaj glamurozni politički uvod imao je za cilj naglasiti dvije stvari: da je došlo vrijeme promjena, te da neke stvari pucaju po šavovima.
Jedna od takvih stvari (dakle, koje pucaju po šavovima) jest nekad omiljeno okupljalište „ne-šminkerskih“ Dubrovčana, ali i Dalmatinaca uopće (tema članka nije rasprava pripada li Dubrovnik Dalmaciji ili ne), Slavonaca, Bosanaca i Hercegovaca, Lejkersa, a našao bi se povremeno tu i poneki Purger, kao kontinentalni jadranski bračić, ili sredozemna medvjedica, morski pas modrulj...
Dakle, riječ je o bivšem kafiću „SMEČ“ na Savi, koji je svojom atraktivnom unutrašnjošću, rock & rollom, ne-šminkerskim a ujedno ne-alternativnim okruženjem magnetski prvilačio mlade i nešto manje mlade, te čak i one koji su stari k'o opanak.
Međutim, naglasili smo da je došlo vrijeme promjena, i vlasnik «Roka» (koji je u zadnje dvije godine vlasnik i «SMEČ-a») procijenio je na temelju političkih tokova, te niza sustavnih znanstvenih istraživanja s područja sociologije, socijalne psihologije i marketinga, da nema smisla ostaviti jednu post-socijalističku oazu kakva je «SMEČ» da bude takva kakva jest.
Stoga je tijekom proteklog ljeta došlo do varimax-rotacije (čitaj: razvaljivanja) ostataka bivšeg sistema, te radikalnog preuređenja «SMEČ»-a u skladu s Bolonjskim procesom. Naime, «SMEČ» (zastarjelo socijalističko ime, atavizam kao što je primjerice naziv «Dinamo») je promijenio ime u «ACADEMIA CLUB», koji je tek tankim drvenim paravanom odijeljen od «Roka», kultnog okupljališta Bosanaca-šminkera, i pripadnih mega-sređenih žena koje gravitiraju opisanim likovima (u stručnoj terminologiji «pičoberi»). U bivšem «Smeču», sada šminkerski uređenom, u skladu s postavkama Bolonjskog procesa, na sredini se nalazi mega-šank koji sada ne diferencira običnu «raju» od kultnih vlasnika šanka (primjerice Podrumara, Dječaka, Gimnazijalaca), već je taj centar spoznaja i motrišta sad dostupan svima. Svaki degenerik sada može nekažnjeno zaposjesti dio šanka, štoviše, visina šanka na prednjem dijelu omogućava mu i da marketinški izlaže svoje spolovilo pogledima javnosti… Prosječni Krapinski pračovjek je za većinu novih posjetitelja «ex-SMEČ-a» pravi astronaut. A ptičju gripu novi polaznici «Academie» vjerojatno mogu dobiti jedino od pterodaktila. Broj pičobera se drastično povećao, kao i stil odijevanja, koji je kompatibilan s posjetiteljkama «Hemingway»-a u Zagvozdu.
Teoretičari pretpostavljaju da se upravo ovaj moment reflektirao na izbor gosta na svečanom otvorenju 8. listopada 2005., a to je bio upravo jedan od stanovnika Zagvozda, tzv. Popularni Jole. Što mu je ime, a što prezime, ne znamo, ali znamo da je njegovo gostovanje i otvorenje «Academie» najavilo jednu novu eru, premda iskreno sumnjamo da se dana 8. 10. 2005. rodio neki novi Isus Krist. Ako ni zbog čeg drugog, malo je vjerojatno da Bog može biti Vaga u horoskopu.
Na otvorenju smo susreli mnoštvo poznatih lica, ali i mnoštvo novih…i premda se možemo kratkoročno prijatno osjećati zbog pluralizma «minjaka» i dekoltea, ne možemo sakriti sumnje da sve to vodi u sivilo prosječnosti i neautentičnosti.
Čovjeku naprosto dođe više puta da «In memoriam» polomi pokoju bocu, pa kud puklo, da puklo… Ja ne, da se odma' razumijemo, ja sam kultura.
Post je objavljen 14.12.2005. u 18:53 sati.