Marketing
Dnevnik 35 - Bobika poslo čvarke!!!
Večerao sam originalne čačinačke čvarke! Kralju, ovo ću ti zapamtit! U Zagrebu su čvarci po 120 kuna, i to oni stvrdnuti, konfekcijski, cijepljeni od masti jer niko više ni ne stigne utovit svinju. I onda dođu dva airbaga iz Slavonije! A još nisam ni one od Analne pojeo!!! Ma raj! Samo da lavabo izbjegnem...
Rok dobio prvu injekciju. Legendarac se nije ni namrštio nego stoički podnio pikicu u bedro i nastavio ćorit. Iz urlatora lagano prerasta u fino odgojenog mladog gospodina. Isti babo!
Za to je zaslužna Miha koja ga tetoši 12 sati dnevno dok ja šljakam, a kad i dođem doma, micek već krmi. Ljubi ga tata!
Prijenos izvlačenja za SP
Gledam onog gnjecavog Praščičkog kako vodi emisiju o izvlačenju za svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Mali masni bahati rumeni pljunuti je šef sale u nekim Levim Štefankima. Naravno da nemam ništa protiv Levih Štefanka. Ali me nervira ta bačvica kratkog fitilja i kiselkastog glasa koja mi ne može govoriti o sportu. Ni zvati Ivića -"Barba Ivane". Koji si ti faktor...
A u zagrebačkom studiju stotinjak ljudi za zelenim okruglim stolovima. Potpuno praznih. Ni cuge, ni klope, ni pepeljara. Za njima pretežno žene. Čudno? Dar za zaposlenike HTV-a? Ne bi me čudilo...
Pa onda reklama za Bistru...
Čista sam...
Zaljubljen sam...
Prištava sam...
Bljujem...
A onda veliki Božo kaže – dajte nam prevoditeljicu za Njemački i javi se neka baka, godišta, naglaska i kvaliteta Milke Babović. Pa ta ne zna razliku između terena i suterena, abdomena i He-mana... Jebate, ima ih petnaest u toj sportskoj redakciji, jedan gori od drugoga, i da niti jedan ne zna osnove njemačkog nego oni dovode neku super baku koja misli da je pasivni ofsajd vrsta kredita u Varaždinskoj banci... Sramota.
Čak me ni Heidi Klum nije razveselila majicom na razdvojene sise i frizurom popišanog afganistanskog hrta. Nije majica nego haljina. Izgleda ko teta čistačica na proslavi u osnovnoj šloli za 25 godina rada u firmi... Ja imam bolji struk od nje...
Osvježenje u vidu toplog gemišta donosi zlatokosi Švabo odjeven u belo košuljče koji nošen fen frizurom skakuće ko baletan pa stejdžu i radi trikove s ogledalima na koje je Copperfield pred deset godina skupio Claudiu i milijune. Jedina svijetla točka je crvenokosa pomagaćica bez gaćica u crnom kožnom trikou. Plavušan opet hiperventilira po pozornici i opet radi isti trik u kojem mu umjesto hot doga ispadnu dvije koke. Ma sjajno. I još Božo valja provale koje ne bi nasmijale ni Mihaelu kad pokušavam uvuć škembu ispred špigla.
Rok zaspo! Yess!!!
Miha je bubina pa ćori. Idem po još čvaraka, gasim vatricu ispod junećeg gulaša i kompota (Miha bi popizdila
a moja najdraža punica pogotovo, da su me vidle kako istovremeno kuham tri jela, gulim krumpire i nosam Juniora... sad bi ovo neko drugi pisao...), i vraćam se na početak izvlačenja. To dragi bog ne kuži. Kakvi su to principi? Koji je softveraš umro za strojem da to smisli... A sve s ciljem da Švabama otvori put do finala. As usual.
Reklama za Mercedes. Mala Mečka na igli istrošenog gramofona. Budućnost automobila... Dobra vam budućnost...
Zašto ona trojica iz reklame za Žuju izgledaju isto kao i trojica iz Karlovačkog. Mršavi i apriori simpatični? Zašto kopiraju Karlovac i zašto nisu stavili bar jednog debelog ko Navojajca? Pa nije vam piva heroin da budete šlang.
Brazil, Australija (7 i pol igrača hrvatskih korijena, ma bravo komentarčiću... Bresciano je dao gol hrvatskom polovicom tijela. Lijevim testisom) i Japan. S Brazilom ćemo dobit crveni karton u dvanaestoj minuti, (Šimunić ili Tomas) i popiti peticu. S Australcima ćemo se pomlatit a onda će bit gusto s Japanom. Veselo. Ne javlja mi se Bilić. Legenda i najveća ljudina koju sam upoznao, nije jeo meso godinu dana da bi Hrvatska osvojila SP u Japanu. Onda je išao biciklom do Portugala. U Njemačku ide pješke. Kako mi je sad pala na pamet ona Bajagina – moj ćale je hteo pešake do Berlina... A kolko je lud, i stić će. Javio se. Ide!
Onda dođe pet debelih iz večernje škole. Pozornica škripala al izdržala. A Praščičko i dalje najdeblji. Majstor. Ispali su jako dosadni. Barba Ivan objašnjava da ćemo biti prvi ako pobijedimo i zadnji ako izgubimo.
I onda se Rok probudi. I gura prstiće u nos. Ko tata. Kad ga niko ne vidi. Iako su mi neki ljudi sumnjivi glede očimstva...
Idemo prat malog. Ovako je bilo u nedjelju na kavici s portugalcima – Nemetz family koje nismo vidli od Portugala prošlo ljeto, kad nismo ni slutili što će nam se događati ovih dana. A bilo nam sjajno tamo. Dok nisam probao puževe u Nazzareu...
Danas mi nisu pukli hemići pa sam zaobišo standardno drnčanje šupka, erekcijom i dalje svako jutro čistim paučinu sa stropa, danas sam propustio koncert Septice, a sutra ne smijem skupštinu pivopija jer moram podnijeti izvještaj. U nedjelju imam prvenstvo Hrvatske u bowlingu u Ljubljani. Osjećam se glupavo...
Zašto niko ne sagradi bowlinganu u Zagrebu da se malo igram, nego idem jednom mjesečno preko i još nisam shvatio stazu. Navijajte, moram bit bolji od prošlogodišnjeg šesnaestog mjesta. Bobika, fala!
Post je objavljen 10.12.2005. u 00:38 sati.