Genijala za početak - barometar za prosječnog Amera
Svjestan svoje pogreške (sitnica, uostalom tko se bar jednom nije zrigo u lavabo od majke njegovog djeteta…), odlučio sam vodit užu familiju u shopping u državu koja nam traži povrat zgrada, življa, mrtvlja i puno para, točnije, hangar u kojem se kupuje sve i svašta. Neko selo prije Graza, Miha mi govori desno - lijevo, ja vozim i svako malo moram stišavat mjuzu. Damn. Uglavnom, nakupovasmo se gluposti, bar 3 od 12 stvari sa spiska i uspjeli se tri puta toliko posvadit da smo i sad nafureni. Revoltiran, povrijeđen i drčan, otišo sam Stokućici gledat tekmu uz pokoju pivicu. Tekme nije bilo, al smo popili i uspili se porječkat. Naime, potaknut pričom kako sam skoro umro od muke dok sam s Rokom u marami trčao srat usred H&M-a, (a zahod srećom - nije izgledao ovako)
Top šekret
i kako sam skoro pao na dupe kad mi se košuljica od papira izmakla i kad sam mu zbog toga umalo prignječio noge (a da mu ne spominjem izgled face kad je osjetio smrad te čuđenja nekih austrijanaca kad sam izašao iz kenjare), spomenuo sam da brišem dupe od naprijed. Na to je inače miran i pristojan mladić, inače predsjednik sekcije za kuhanje piva u kući/kadi, kratko zaključio – ti si idiot. Rasprava je uz potočiće Velebitskog i Božićnog, te specijalitete slavonske kuhinje (obožavam i slavonce i kulene od Drage, čvarke od Analne, Stokućinu konjsku kobaju… Kako bi bog Mataković reko – i pita od prkana) potrajala do duboko u noć, a ja bez nekog većeg zaključka postavljam pitanje: