Pregled posta

Dakle gdje sam ono stala:dan je prekrasan.
Sunce je pružilo svoje zrake,kao da me želi zagrliti i izmamiti me
iz svakodnevnice.Smješkom svojim kao da mi šapuće:otvori prozor.
Pohrlila sam ka prozoru,otvorila ga širom i duboko udahnula.
Pogled na rječicu Mirnu uzburkao je moje misli i počela sam sjetno razmišljati
o svojoj jedinoj i pravoj ljubavi.
Ah,ta ljubav još uvijek je ima prepuno moje srce.
Tolikosam ga voljela,ali da ne mislite da ga još uvijek ne volim,
onda ste se prevarili.
Volim ga istim žarom kao nekad i sada.
Plave oči kao more duboko,palile su i žarile moje tijelo,kao sunce što mi se smiješi.
Te snažne ruke što su me grlile i danas imaju svoju istu jačinu.
Pogled mi je govorio sve jer riječi su bile suvišne.
Toliko su navrla sijećanja da nisam primjetila ptičicu što je uletjela kroz otvoren prozor.
Ma zamislite kao da je slutila moje misli i sletjela ravno na sliku mog plavokosog muškarca.
Moje srce kuca sto na sat,a ponekad mi se čini da će puknuti od prevelike ljubavi.
Toliko ga volim da ni sama neznam koliko je veliko moje srce.
Pogled od kojeg sam se topila kao što se snijeg topi na suncu,gleda me i danas istim žarom i željom.Ne to nije moguće,nisam čula korake što su se približavali i ruke što su me
obgrlile oko struka,sad su bile jače nego ikada.
To je bio on,on moja najveća ljubav.
Volim te ljubavi moja.