Marketing
Oda mamoorlookoo
Cijelog dana bridih, jer sinoć se pilo,
Radio sam ovlaš, tuklo mi je bilo.
Plan je bio lagan, pozvali me ljudi,
O desetak piva, trebalo prosudit.
Mali belgijanac pričao je tiho,
(Iritira li i vas kada ga Belgijcem zovu?)
Ja sam se pravio da me zanima tema
Gledao plavuše i pizdio što ne počinju točit.
Počelo je s Deusom, odgojenim u Šampanju,
Maloj bebi kojoj treba 9 mjeseci da se rodi,
Pakiranoj u boci pjenušca i okusom vina
Kakve će nekakvi Jurilji plaćati tisućama kuna.
Došli su i Kwak, Maredsous, Duvel i još pet.
Tko bi reko ne, kad je mukte svo?
Stvar se bitno promijenila nije
Sve dok nisu na red došli Orval i Rochefort.
Kako Trapistička ipak nije
Piva što po siru okus ima,
Ova mala remek djela,
Svidila su se baš svima.
Proleti mi tad kroz nepce - brate Riba što si glup
Cijeli život mirogojček, jeftileni, dućandžije,
Mamurluci, glavobolje, jetrene depresije,
I sad drmaš ovaj nektar, mozak hoće reći – tup!
Esplanada sve toplija, postaje mi mila
Konobari donose nam biftek na čačkalici
Rochefort postaje mi number one - the piva,
Čudim se mandarini u čokoladnoj košuljici.
Zaboravih kišobran, al sam ukro čašu,
Kako to već i obično biva,
Tada sam se blago pripit oteturo
Do društva ljubitelja piva.
Siniša je donio dvije kile čvaraka
Biftečić i mandarine u zaborav odu,
Ulazim u sferu magle,
Pijem Starobrno ko vodu.
Čvarke jedem ko kokice
Konobar me hiće van,
Promili lahko hiću me okolo,
Kako sada naći stan?
Srećom Pufnik vozi, vodi na još jednu,
Idemo u Kolaž na točenu – tri,
Pokušavam općit, al alkohol rula,
Od ikakve spike ni točka na i.
Odlazimo doma, pahulje me mlate,
Jedino me tješi što je dosta kasno.
Jer kad ponoć prođe, što i sami znate,
Mlada mama s klincem – spava, to je jasno!
Serem ti na rimu, razvodnio sam se. Dođem doma i Miha budna ko budnica i davorija i pričala bi o osiguranjima, bolestima tjemena, nedjeljnim posjetama i općenito o nečemu što joj ne pada na pamet dok ubijamo vikende na kauču gledajuć televiziju i imamo vremena, mjesta, volje i razuma za razgovor. A meni se sve vrti u krug i razvlači. Svih osamnaest piva mi iz utrobe poručuje – jebali te čvarci, mi idemo van. Nešto nesuvislo mumljam, lažem da idem srat i istovarim par kila or(v)alno, gdje drugdje nego u lavabo. Bliže je, jebat ga... A i ne treba kleknut. Uostalom, znate u kakvom su stanju koljena čovjeku koji je 15 godina trenirao odbojku... Rigam, perem, tiskam biftečiće u čvarčnoj omaki da prođu kroz onu rupicu u lavabou, i naravno, Miha dođe i govori kroz osmijeh da jel znam kako je to teško oprat, da treba cijev očistit, kako to nije pametno, da zašto nisam čučnuo kad mi je to na dva metra... Zadnjih deset mjeseci inače ja perem kupaonu, a sad je tupo gledam s razboritošću džinovskog soba koji je namirisao pizdu, te sa svojih 0,4% razboritosti kažem nešto krivo i odem leć u boravak. Miha se naduri i ode u sobu s Rokom.
Zašto nas žene ne puste na miru kad smo pijani? Jel vam mi dođemo kad vi imate mengu i diramo vas oštrim štapom s metalnim vrhom po jajnicima? Koji vam je kurac? Pa pijemo samo zato jer nam ne date!!! Ako imate frajera kojem date dvaput dnevno i koji se povrh toga ide napijat, sterajte ga odmah ukurac! Ako vidite da je tip doma došao blago zamagljen, otvarajte mu vrata do zahoda i sobe i šutite do jutra. Ne možete ništa popravit ni istjerat na vidjelo. Samo možete pogoršat stvar. Dođite mami i tati na nedjeljni obiteljski ručak i recite da je juha odvratna a svinjetina masna ko govno ako ste frajerice. Al nas pustite da odmamurimo do kraja, pobogu!!!!!!!!
I tako, ukočen od kauča, s glavoboljom ruskog rudara, sjedam za comp i drkuljim s vama dok me želudac žeže, a organizam odbija spavat i žica galone vode. Odluka da više nikad neću pit me prošla u ovih pol sata, a Mihaelina zabrana seksa do nove godine je vjerojatno ovim mojim glupim činom produžena još i dalje, ali to ću vjerojatno saznat tek kad ću odlazit na posao.
Mamurluk je gadna stvar. Ali je prolazan. Sinoć sam se ismijao, pričao s hrpom poznatih luđaka i upoznao deset novih ljudi, urlao, srao gluposti i ne napravio ništa glupo. Valjda. Osim što sam došao doma pijan ženi i djetetu. Kreten.
Sljedeći četvrtak će opet vjerojatno bit isto, i, da budem iskren – baš mu se veselim. A sad je vrijeme za svakonoćno druženje s klasicima filmske umjetnosti, velikanima Roccom Sifredijem i Ronom Jeremiejem. Eh da se bar plaća po pogledanom porniću, bio bi bogatun.
Odoh probat nastavit ćorit, pa se čitamo soon! pusa
Pere poslo sliku belgijske ambasadorice kako pijucka!!!!!
Post je objavljen 02.12.2005. u 07:29 sati.