Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kepacinusa

Marketing

instinkt (09/11/05)

Eko mene opet, nisam pisao prosli tjedan, odmah ste se uzburkali….
Nisam stigao, nisam stigao…

Prosli tjedan je bio prestrasan, valjda sav umor ovog i 2 prosla zivota je odlucio izac iz mene, pa mi je taman dosao produzeni vikend bez treninga dok su moji suigraci bili u arizoni (nisam trenirao par dana zbog nekog udarca sta sam dobio i odmah sam out iz ekipe, a nogomet je ionako prica za sebe tu), za spavanje i obavljanje svih mogucih gluposti... ne biste vjerovali kolike su mi liste dnevnih zadataka...
Kao rezulatat svega, malo sam se informatizirao... kupio laptop s kojeg ovo pisem npr., da bih koristio blagodati outlooka, odsad je moj mail ovaj – kepacinusa@gmail.com, tako da onaj yahoo maknete iz kalendara, adresara ili cega vec.
Daljnji nacini na koji san dostupan je mobitel, de numero +1 510 7598 421. nema teorije da zapamtim ovaj broj. Prima i europske poruke, sto mnogi mobiteli ovdje ne, tako da se javite kad stignete, bit ce mi drago...9 sati razlike.
Ili chat programi – recimo MSN kojeg vecina koristi – tu sam na ikepcija@hotmail.com, YAHOO kepacinusa@yahoo.com ili icq, broj je standardan.
I sad bih trebao pisat zadacu umjesto ovog, ali sutra cu, imam vikend…

Drago mi je cuti vas, da se javite povremeno sta ima kod vas i shvacate zasto ne mogu svima odgovorit ponaosob…
Koliko cujem, Jadran i dalje gazi sve zivo, i nije neko iznenadjenje moram priznat... umjesto navijanja u poreckoj dvorani, preselio sam svoj glas u nasu dvoranu na campusu, bit ce gust sve domace utakmice, campus je mali, tako da se svi znamo, idemo jedni drugima na tekme, skupa van, itd.... a saznao sam da imamo i golf ekipu koja pretendira na naslov prvaka amerike, kao i mi... druge godine cu se bacit u tu ekipu, isto daju stipendije, a ne trci se – i nije lose... e da, brazilac gustavo me pitao ako znam kakvih dobrih odbojkasa koji bi dosli vamo igrat, uvjet – moraju bit mrcine, pa ako imate nekog da je zainteresiran zivit tu, javite.
Veceras je neki bondfire, stobirec, logorska vatrica u boski, ali je malo zima danas...
Jedan momak iz ekipa organizira partyje kod sebe doma, pa sam proslu subotu bio tamo – za cudo bozje, sve srede cure, samo ti jave kad se ide i to je to. Cudo nevidjeno. Previse smo razmazili cure doma valjda... J

Par rijeci o nogometu... if you are a girl, scroll down... J
Igraju se neki nevidjeni sistemi, 3-5-2 koji se pretvara u 4-4-2, ma jedno dobra 2 tjedna sam se gubio po terenu kao izgubljena ovca, igramo 4 u liniji koja ustvari nije linija nego znak nikea... valjda su ti treneri krivo ucili nesto iz knjiga, jer nemaju pojma.
Naravno da sam onda ja majmun, ne oni, rekao mi je svicarac da je i njemu lani trebalo da se prilagodi i sve pohvata...
I sad, kad ja konacno shvatim da nece bit po mojem, vec da se ja moram prilagodit ovom-necemu-kvazitaktici, pitam ja amera da mi objasni... i prica on meni kako i sta – a meni instinktivno pobjegne recenica – ma sta si blesav???? Na hrvatskom.
Ali eto, ili se prilagodi ili zaboravi igranje, i odlucio sam se slusat njihove „mudrosti“ da ne ispadam bedast na terenu i onda van ekipe...
To je najveca boljka amera, oni ne shvacaju igru, nece je niti shvacati dok ne pocnu gledat sve to na tv-u i uzivo, ovdje se izmedju finala lige prvaka i prosjecne baseball tekme – gleda potonje..
Ima tu stranaca pun klinac, nas 23-4, ali trener odlucuje tu taktiku, sad je „izmislio“ toplu vodu sa 3-6-1. on doista misli da je izumio novi sistem i taj je glavni... sad je dosao poljski nijemac, igrao za juniore herthe, ja i on bi trebali bit stoperski par, ali zasad umjesto nas igraju mexos i svico, a na nama je da si uzmemo majice prvotimaca... jedan momak ovdje, brazilac, imao je potencijal da bude svjetski igrac, ako velim da ga je dok je imao 16 vodio luxemburgo u regiji coritiba, dovoljno je. Vozali su ga po svijetu (japan, barcelona, belgija) razni manageri i zajebali visenegojednom i momku se sve zgadilo. Igra kao bijesan tu, dao je lani 35 golova u 20 utakmica, mogao bi u nasoj prvoj ligi komotno trpat. Odakle taj sve ne zabije gol...A cilj mu je ovjde odigrat nesto i ozenit curu australku i otic tamo zivjet u miru. Respect.

Eto, tu se cure mogu ukljucit opet...
Kako sam zivio prva 2 tjedna, covjek bi pomislio da sam profic – budjenje u 7.30, dorucak, trening, tusiranje, rucak, sastanak (i predavanje o taktici.. kako ja nisam mogao sutit, morao sam rec da „we in Croatia play it this way“, diplomatski, da ne bi ispalo da se pravim pametan i velim da pola toga radi krivo... sad se Brazilac sprda s tom mojom recenicom, ali eto, sve za zabavu... on je mnogo-mnogo-krscanski nastrojen, i jos mu nikako nije sjela moja recenica da sam 5 godina radio na nudistickoj... inace je covjek za 10, mnogo cijenjen od moje persone, s njim i britancem timom sam najbolji, ljudi mog kalibra, cudaci... i da, upravo sad slusam njegovu pjesmu, glazbenik, autoaranzman, strasna stvar... bio sam u njegovoj sobi, to svira, ja ga pitam da mi to skuri, i ko to pjeva – veli – ja, Gui.) kad smo kod ljudi, jos se s 2 puno druzim, tim poljskim svabom koji je sad uletio i meksikancem koji mene uci spanjolski, ja njega hrvatski...
Poceli smo sa psovkama, naravno. Tako da se recimo desi situacija da usred predavanja iz ljudske fiziologije kad netko pita neku glupost, ricardo pogleda u mene i kaze na glas – „daj ne seri!“ za lingviste – no mames! na spanjolskom... ali o predavanjima cu kasnije...

Rekoh, zivio ko profic, stao kod rucka, nakon sastanka – opet trening, pa vecera, pa se istusiras, odes do neta da vidis komp i padnes u san u 10 dok ulazis u sobu... puko sam. To je valjda profesionalni fudbal, ne triba mi to, ne.
Sad se sve malo sredilo, shvatio sam da smo mi ipak na faksu odje, tako da se rade i druge stvari, a la predavanja i slicno... i da, dok ne zaboravim... da mi soba pocne izgledat kao dom, a ne kao hotelska pustos, poceo sam s detaljima, bacio na zid mapu USA-a koju sam htio, i sad mi fali ono sto me cekalo svako jutro u Zagrebu dok sam otvarao oci – poster Gorana Ivanisevica u Wimbledonu. Iz polu-profila, rasirenih ruku, puna pluca zraka dok divlja polugol po terenu. Ako itko ima taj poster ili zna kako bi ga nabavio, ne cekajte ni trena nego saljite na Ivan Kepcija, Holy Names University, 3510 Mountain blvd. #160, 94619 Oakland, CA. Ako imate neki drugi njegov, bit ce isto ok. Cijenit cu to iznad svega.
A sad o tom faksu... bilo je tu neki orientation, brdo informacija za rookije i to... na faksu djeluje brdo doktorica znanosti (jel se kaze doktorica za zene s tom titulom? Sumnjam, ali eto) koje imaju titulu vredniju od one znanstvene. Bar za njih. tako da ih se zove recimo „sister Maureen“ ili „sister Deborah“. By the way, sve profe mozemo zvat po prvom imenu, neki dan sam rucao sam dr. Jamesom Durbinom, a kad sam odlazio sam rekao – „Have a good day, Jim“. Skoro kao kod nas, jelda?
Zanimljivo je da je faks katolicke orijentacije (a glavna poruka direktorice je bila – „make a lot of mistakes while you are here, this is how you'll learn the most“ – sto zvuci vise budisticki, i meni blize) i porijekla, a recimo tu radi nekoliko profesora koji su gay. Gay is ok.
Sve knjige sam kupio rabljene preko neta, potrosio upola manje nego za nove. Blagoslovljeni bili ebay i amazon.
Uzeo sam za prvi semestar – 15 credits, sto je 5 predmeta, na predavanjima provedem svaki dan po 2, 2 i po sata u prosjeku (ako idem na sva of course), to su redom:

Ancient world – (to je jedan od general requirement, ne daju ti diplomu dok ne polozis sve te, ali bar mozes izabrat iz grupe predmeta), uglavnom povijest, zivio Zgaja koji me sve to naucio, profa nema 3 ciste (valjda joj je glavni predmet filozofija, a taj predmet objedinjuje vise podrucja, zove se ISAC 1 – interdisciplinary studies across cultures), pa je nekad moram ispravljat, pazeci da ne budem cocky bastard from across the world. A vec sam prvu zadacu profulao predat, pise na syllabusu i oni to jednostavno ne najavljuju vise na satu. Pise na syllabusu. Eto, grijesim i ucim kako su rekli...

English 1 (isto gen req – ali to nemres ne uzet), a buch of crap, to mrzim najvise, brdo sputavanog pisanja u sluzbenim oblicima, bez sanse da se izrazis kako zelis. A neki dan, pita profa sta mi citamo ovako za sebe, nabrajaju Ameri svasta, sad ja trazim nesto poznato za njih, sta bi moglo bit, a da ja citam i velim – Paulo Coelho. I profa me pita – who? Doktor engleskog, da podsjetim. Who? I mislim ja da me nije kuzila ili sam pretiho to rekao, pa ponovim – Paulo Coelho. Who is that?, pita ona. Ponovo se probudi onaj moj instinkt, ali nisam odgovorio na hrvatskom, nego na engleskom, sto je ispalo poprilicno blesavo – uz nevjerojatnu facu koju sam slozio, rekao sam „Oh my God, you don't know who Paulo Coelho is?“ i trebalo mi je malo da dodjem k sebi od iznenadjenja i odgovorim na slijedece pitanje o cemu on pise... is he big in Europe? EUROPE????? Ja sam mislio da je on bestseller u svijetu, ali eto, cini se da tu zenu ne zanimaju te teme...
Tko je bio sa mnom na faksu, zna da sam bio freak s bocicom vode na svakom satu, na prvoj godini umalo izbacivan sa predavanja radi toga, ovdje ta zena dodje svaki dan za litrenkom, ja sam bez beda pojeo bananu na pocetku sata, voda je standardna, sve 5.

Business analysis (to mi je business requirement), nemam predavanja (zato jer to polazemo samo ja i jedan postdiplomac), vec samo profu iz Nigerije koji mi zada sta da procitam do slijedeci put i onda se moram pojavit da mi da assignment. Kad smo kod toga, da objasnim svoju diplomu. S obzirom da sam prebacio brdo predmeta iz biznisa, najblizi sam toj diplomi (business management), pa ako ostanem jos samo slijedecu jesen, bit ce to to, a ako ostanem jos na proljece 2007, onda imam fore uzet i minor iz neceg, vjerojatno psihologije. Vidit cemo uglavnom.

Human physiology (requirement iz podrucja biologije), zanimljivo za svakog trenera nogometa cemu ja tezim, ali prvi sat poceli smo sa – atom = proton, neutron, elekton. Neki to u classu ne znaju. Ja ostajem na satu samo da bih naucio sve izraze na engleskom, inace umirem od dosade, ja, mexos koji psuje na hrvackom, i 2 sveda. Jedna amerikanka mi se pohvalila da sve to zna jer je uzela nesto napredno u high school, nisam je htio ubit cinjenicom da ja to ucim od 7. osnovne. Ali bar je zanimljivo kad ucis polimere i onda ih sve povezujes sa rizom, misicima, dobije sve neki smisao. I profa Julia je rekla da ce rado prilagodit predavanja ako nas nesto posebno interesira, tako da taj predmet nije klasicna biologija koju sam oduvijek prezirao i ucio s mukom.

Zadnji je social psychology, to sam uzeo radi sebe. Bio sam upisao psychology 1, ali presiroko je to bilo, pa sam odustao. Da, da, to se moze, ako ti se ne svidja, a nije gen req, slobodan si. Tako je i s tim majorom, to mozes mijenjat do 3. godine koliko te volja, jedna cura iz nogometne ekipe sad studira psycho-biology (svasta), na prvoj godini je bila samo biology, na drugoj je probala business, al nije joj sjelo i eto, nastavlja potragu...

Za drugi semestar imam neke druge, necu o njima.
I da, postat cu tutor za matematiku, jer je nivo matematike ovdje malo je rec bezvezan, 10$ na sat, a trebaju ti samo neki ljudi potpisat da si ih ti ucio matku, da povremeno nesto kapne. Ne daj Boze da to netko ovdje zloupotrijebi, to ti nijedan amer nece potpisat tek tako, to je unethical. Mo's mislit sta bi to kod nas palilo, bankrotiralo bi ministarstvo znanosti, o i s. Ali eto, to je amerika, pomislim si da su mozda najpostenija nacija na svijetu. Sjecam se dok sam bio u NJ, tamo je neki klinjo u parku nasao novcanik sa preko 500$, i fino to odnio u lost/found, dosao vlasnik po to, uzeo pare i onako leggero, ocekivano, ni hvala ni rekao. Ma cudo, cudo.
Jos jedna fenomenalna stvar odje, cini mi se da je karakteristicnija za zapadnu, nego istocnu obalu. Stvar je kulture pozdravit nekog, iako ga ne poznas. Neki dan se vozim u liftu, izadju neki iz njega i na istom katu udje moj suigrac i kaze „how rude they were to me“. Velim ja, molim?
They didn't say hy. Eto, to je tu bit bezobrazan. Super stvar, lako se razbijaju sve komunikacijske barijere, bar za inicijalni kontakt.
I eto, da to zavrsim dok nisam puko, tusiranje i spavanje, poljak kraj mene puca od srece jer je nasao poljski restoran u san franciscu, mozda odemo sutra.
Cuvajte se, budite i dalje dobri, lijepi i pametni.
Ciao
I.


p.s. za slijedeci tjedan imam kratku prezentaciju o hrvatskoj, povijest i sve to u 4 minute. Sto bi vi rekli? Odlucio sam doci u dresu hrvacke i kravati. Sta nikako ne smijem zaboravit rec?


Post je objavljen 22.10.2005. u 05:40 sati.