Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vrtlarica

Marketing

Suma je blizu moga vrta. Vec nekoliko dana zelim krenuti brati kestenje i sipak za fine cajeve tijekom zime, ali dosadna kisa nikako da prestane. I konacno, danas prije podne sunceko se stidljivo pojavilo iz oblaka. Odoh ja. Kosaricu u ruke, cizme na noge i put pod noge.
Kako sam se priblizavala sumi, tako mi se sve vise cinilo da na ulazu u sumu postoje vrata. I doista. Jedna velika grana preprijecila se i kao da brani svoj posjed. Zastadoh. Da li da je maknem? Smijem li uci? U istom trenutku jedan leptiric uleti u sumu. Mozda mi je dao znak. Sagnuh se ispod grane i udjoh. Evo me u drugom svijetu. Tisina. Miris opalog lisca, sumrak. Sveti prostor. Polako i gotovo bez daha krenuh stazom. Nasumice, bez odredjenog cilja. Slusam tisinu, udisem mirise. Sjedoh na stari panj, zatvorih oci. Osjetih dah na ramenu. Mozda je to onaj leptiric koji me pozvao. Mozda je to dah stare sume koja me pozdravlja. Otvorih oci. Oko mene na tlu more kestenja. Malocas ga nije bilo. Sto se dogadja? Otkuda? Poklon? S postovanjem ubrah nesto kestenja u kosaricu, a druge ostavih nekim drugim beracima ili zivotinjicama koje se njima hrane. Zahvalih se sumi. Prosetah puteljekom i isto tako tiho izidjoh ispod grane - zatvorih vrata.
Na putu kuci nabrah i nesto sipka.
Vrativsi se u svoj vrt, stavih jedan kesten u zemlju. Neka sveta mjesta budu blize.




Post je objavljen 07.10.2005. u 21:08 sati.