Pregled posta

IZMEĐU ŽUPANA I GRADONAČELNIKA

Može se reći da je današnji dan bio uspješan. Jer sam dan započeo s druženjem s virovitičko-podravskim županom Zvonimirom Šimićem, a završio šetnjom s gradonačelnikom Zvonkom Kožnjakom. Oba su vrlo simpa momci, pa se mogu okladiti s bilo kime da će u ovome mandatu i Županija i Grad napredovati u smislu boljeg života.
A između ta dva druženja događalo se svašta, pa i jedan simpatični nesporazum s policijom u mjestu Golo Brdo.
Dakako, druženju s najvažnijim osobama Županije i grada mogu zahvaliti već dobrom znancu, a možda čak i prijatelju, Zdenku Hercigonji.
Pođimo redom.

ŽUPAN INFORMATIČAR
- Bi li posjetio župana?, upitao me za jutarnjom kavicom moj domaćin Zdenko.
- Naravno da bih, odgovorio sam.

Zdenko je mobitelom nazvao župana i ja sam za pet minuta sjedio u županovu uredu. Za stolom je sjedio njegov uži radni tim. Htio sam izaći dok sastanak ne završi, ali me župan zadržao.
- Nema problema, rekao je. Samo sjedite, bit ćemo vrlo brzo gotovi.
Tako je i bilo.
Zvonimir Šimić, novi virovitičko-podravski župan, odmah valja reći, informatičar je po struci. Zato mu nisam morao ništa ni objašnjavati. On bolje od mene zna što je web, što blog, što i tako dalje. Šimić je mlad čovjek. Vrlo je komunikativan. Koliko sam primijetio, u onih pola sata što smo se družili, brzo rješava sve stvari. Suradnici mu ulaze i izlaze iz sobe kad god im ustreba, a odgovara na svaki telefonski poziv.
Nevjerojatan momak!
U tih pola sata razgovarali smo o njegovoj viziji županije, o Strossmayeru, o mladima, o itd.
Šimić je dušom i tijelom pravaš. Čini mi se da pripada onoj pravoj, starćevićanskoj struji. Budući da se u nas vlada stranački, upitao sam ga hoće li biti župan samo pravašima ili svima.
- Naravno, ja sam župan svim građanima, nasmijao se.
Kad sam odlazio dogovarali smo novi susret, negdje na cesti za Voćin.
Vjerujte mi, radujem se tom susretu.

NESPORAZUM S POLICIJOM
Poslije sam krenuo obaviti hodanje koje sam jučer prekinuo zbog ozljede: Golo Brdo, Podgorje, Sveti Đurađ... To su prigradska virovitička naselja, smještana na idiličnim i blagim padinama Bilogore.
I, tako, hodam ti ja veselo cestom i fotografiram ljude i kuće, kad se pokraj mene zaustaviše policijaska kola. Momci pristojno pozdraviše, ja još pristojnije odzdravim. Pitaše me za dokumente, ja im ponudim osobnu iskaznicu i tu bi trebao biti kraj.
Ali nije. Momcima su dojavili da mjestom prolazi neki stari čiča i fotografira. Možda čak i djecu u svakakvim pozama, pa poslije to koristi. Lijepo im objasnim tko sam i što sam. Međutim, to im nije bilo dovoljno. Počela je mala slatka maltretaža. Te zašto to radim, te imam li dopuštenje za to, te ovo, te ono. Štoviše, pozivali su se i na zakon. Objasnih im da u svome kompjutoru imam sve važnije hrvatske zakone, na čelu s Ustavom, To ih se nije dojmilo. Da prekinem nepotrebno zanovijetanje, nazvao sam župana Šimića. U podužem razgovoru, župan im je objasnio tko sam i što, pa je sve brzo završilo i ja se oprostih od znatiželjnih policajaca.
Nije prošlo ni pet minuta, došla je hitna pomoć za spašavanje Blogomobila. Zdenko Hercigonja.

KUĆA IZGRAĐENA SOLIDARNOŠĆU
Poslije me Zdenko odveo do kuće obitelji Meheš. Kuća je podignuta dobrovoljnim prilozima svih građana Hrvatske. Naime, obitelj Meheš je vrlo siromašna. A Zdenko i Virovitičani, takvi su, odlučiše pomoći siromašnoj obitelji, pa se skupiše i sagradiše im lijepu novu kuću.
Nažalost, doma nije bilo udovice Meheš, ali su bili klinci. Andrijana i Tin. Tin je bio malo sramežljiv. Jedva su ga, Andrijana i Zdenko, nagovorili na fotografiranje.

DRUŽENJE POSLIJE SEOSKOG NOGOMETNOG DERBIJA
Oprostih se od hitne pomoći Zdenka i nastavih put kroz Prigorje. I, mogu vam reći, ima se ovdje što vidjeti. Od kućeraka do kuća s bazenom u vrtu. Naravno, skrivenom iza uredno održavane žive ograde.
U lokalnoj gostionici, zaustavi me neko društvo. Na radiju su čuli da hodam ovih krajem, pa su me željeli upoznati. Zato svratih na osvježavajuću mineralnu vodu.
Uspostavilo se da se jedan od prisutnih bavi nogometom. A jučer je i prigorju bio derbi. Igrali su Prigorje i Gradina. Naravno, Prigorje je pobijedilo 2 : 0.
- To je bila prava utakmica, a ne ona koju je poslije televizija prenosila. Ona, između Dinama i Hajduka. Zar je ono nogomet? Ja da sam bio u publici, tražio bih lov u natrag, rekao je.

SKITNJA BILOGORJEM
Skitao sam se voćnjacima i poljima nekoliko sati. Na bilogorskom švedskom stolu prilična ponuda: jabuke, kruške, grožđe, breskve i mladi orasi. Mogu vam reći da je najbolja kombinacija jabuke s orasima.
Na mene su veselo lajali svi seoski đukci. A ja sam samo zabilježio lavež rasnog haskija, točno na graničnoj međi između Prigorja i Svetog Đurađa.
Pokraj mene su prolazile zgodne biciklistkinje, a iz novih kuća mahale simpatične dame, točno na prijelazu iz djevojčica u djevojke. Dame u pubertetu. A znate li što je pubertet? To je doba kad žensko NE polako prerasta u - DA!
Ponovo sam snimio cvijet duhana. Jer je Dario, na jednoj od prošlih fotografija, zamijenio cvijet duhana s listom.

S GRADONAČELNIKOM KOŽNJAKOM
Zahvaljujući opet Zdenku, u 18 sati našao sam se s gradonačelnikom, Zvonkom Kožnjakom. Prošetali smo gradom. Kožnjak je također mlad, radišan i simpatičan čovjek. Pun je lijepih priča o Virovitici. Nada se da će gradska uprava uskoro preseliti u Pejačevićevu palaču. Palača je prilično ruševna. Grad će je uskoro obnoviti i tamo preseliti svoje urede.
Naravno i dvorac će se obnoviti. Sad je tamo gradska knjižnica, Muzej, kuglana, restoran. Gradi se nova knjižnica, a onda se ide u rekonstrukciju dvorca.
Poslije me gradonačelnik odveo u svoj uredan ured. Sjedili smo i pričali, a ja sam mu pokazao kako izgleda Blog. Štoviše, čini mi se da sam ga uspio nagovoriti da nam se pridruži kao novi Bloger.
- Baš i nemam puno vremena, rekao je, ali ću vas najvjerojatnije poslušati. Sad vidim da je Blog informativna budućnost.
Na izlasku iz Gradske skupštine, gradonačelnik Kožnjak pozvao me na večeru u dvorac, ali sam bio toliko umoran da sam zahvalio.
I pozvao gradonačelnika da danas ujutro odemo u ovdašnju gimnaziju.
Pa da u otvorenome razgovoru vidimo što učenici misle o svome gradu i gradonačelniku.
Naravno, ideja mu se svidjela i moje će prvo današnje javljanje biti iz virovitičke gimnazije.

Post je objavljen 13.09.2005. u 07:13 sati.