Hrvatskim poduzetnicima u pravilu nedostaje cjelovito poznavanje problematike financiranja novog poduzetništva.
Velikom broju takvih 'poduzetnika' kojim je zgužvana hrvatska poduzetnička scena niti ne pada na pamet stručno pripremiti objektivno profitabilne projekte tako da ih nitko razuman zbog logičkih razloga (komercijalnih, korisno-društvenih itd.) neće odbiti. Takvi 'poduzetnici' u velikom broju slučajeva proždrljivo 'nagrnu' na fantomske poticaje, nepovratna sredstva prije nego što predaju potrebnu dokumentaciju.
Definirati izvore kapitala
Svako novo poduzetništvo treba početne financije, ali poduzetnik nikad ne smije smetnuti s uma da ga ne smije podkapitalizirati (pr: na štetu svoje realne plaće ili sl.), jer nijedno poduzeće ne može realno uspjeti ukoliko nema početni budžet koji ne predvidja profit godinu (realnije do dvije) od dana početka rada.
Toliko naime treba za kvalitetan i cjelovit razvoj proizvoda, poslovnog postupka, prodajnih kanala, marketinga, kontakata itd.
Svaki se poduzetnik ponajprije treba odlučiti na najučinkovitiji pravni status poduzetništva (obrt; trgovačko društvo; slobodno zanimanje i dr.) u odnosu na ciljeve i parametre poduzetništva, tj. hoće li biti vlasnik ili suvlasnik poduzeća, hoće li ući u partnerstvo (pr. strateško) ili ortakluk s nekim što odmah umanjuje njegov utjecaj u poduzetništvu ili će inkorporirati poduzetništvo u dioničko društvo,naravno koliko za to postoji razumna podloga, odnosno velebno komercijalan proizvod ili usluga. Ukoliko se na (ne)sreću tako nešto dogodi, poduzetnik gubi samostalnost u odlučivanju i zavisi o dioničarima koji su (su)vlasnici.
Poduzetnici ponajprije moraju utvrditi cilj i pristupačna sredstva razvoja. Kao obrazac navedimo da u SAD tijekom početnog stadija poduzetništva postoji i medjukorporativni oblik, tj. Subchapter S Corporation, namijenjen manjim poduzetnicima koji se svejedno žele (in)korporirati, a u čijem se knjigovodstvu profiti i gubici korporacije tretiraju kao profiti i gubici pojedinačnih vlasnika dionica.
U takve korporacije ulažu investitori koji trebaju otpis od poreza za period tijekom kojega će pokretač korporacije snositi gubitke (priprema, razvoj, osvajanje tržišta, reklama, troškovi poslovanja itd.). Nakon što takva korporacija 'stane na svoje noge' i počne donositi profit, pokretač otplaćuje dioničare. Pravni oblik korporacije može se promijeniti prema potrebi, a za pokretača i menadžera korporacije najugodnije je što ga dioničari (prema propisima) moraju pustiti da vodi korporaciju kako on misli da je najbolje.
Ipak, da sad ne idemo dublje u poduzetničke 'trikove' navedimo kako su izvori (pred)početnog kapitala su uglavnom privatna uštedjevina (može i grupe bližnjih), prijatelji, rodbina, banke i kreditne zadruge, te ulagači u poduzetništvo.
(Početni) troškovi poduzetništva
Znamo da postoje i poticajna i nepovratna sredstva i sl. za odredjene programe, kategorija poduzetnika i područja, ali kada se kreditoru predaje zahtjev za financiranje poduzetništva treba voditi računa o pokrivanju doljenavedenih troškova (medju inim):
§ Troškova osnivanja i pokretanja,
§ Trajne imovine (namještaj i sl.) i opreme,
§ Preinake i dekoriranja uredskog ili prostora za proizvodnju,
§ Prijevoza i instalacije opreme, razmještanja namještaja i druge trajne,odnosno fiksne imovine,
§ Plaća direktora, kao i svih drugih potrebnih plaća i honorara,
§ Troškova najma (prostora,opreme, vozila itd.),
§ Potrošne uredske robe i dnevnih (operativnih) troškova poslovanja,
§ Telefonskih linija,telefona i telefaksa, uz sofisticiranije spajanje na Internet,
§ Ugovaranja osiguranja (životna,poslovna, osiguranje nekretnina, opreme, pokretnina, za poslovne
komercijalne i političke rizike itd.),
§ Ugovora o radu i uplata propisanih davanja za zdravstveno i mirovinsko osiguranje,
§ Knjigovodstvenih, pravnih i drugih usluga,
§ Novca u blagajni (po potrebi),
§ Promidžbe, i drugo.
Za odredjene vrste poduzetništva moguće je dio potrebnog budžeta zatražiti iz donatorski izvora i zaklada (pr: INA-ine godišnje donacije), te resursa potpora i poticaja.
Početne poduzetničke radnje
Poduzetnik, a poglavito novi poduzetnik, treba prići svakom izvoru novca, a ponajviše bankama i drugim ozbiljnim izvorima financiranja poduzetništva, s formatiranim zahtjevom koji u pravilu sadrži:
• Sažetak Poslovnog plana,
• Sektor i vrstu posla, proizvoda/usluge, te istraživanje o tržištu, odnosno tržištima na koja cilja poduzetnikov proizvod / usluga,
• Veličinu i namjenu kredita, te izračun koliko će novca (kapitala) trebati za rad u prvoj godini,
• Izračune otplate,a da se pritom ne dovodi u opasnost poslovanje poduzetništva,
• Postotak udjela u poduzetništvu za koje se uzima kredit/financijsko rješenje koji se stavlja u dobroj vjeri na raspolaganje kreditoru u slučaju neplaćanja. Nijedna banka ili ulagač ne voli raspolagati s više of 50% udjela kako bi poduzetnik-korisnik kredita bio stalno motiviran,
• Vrijednosnicu ili kolateral. U slučaju poduzetnik namjerava kreditom kupiti novu ili rabljenu opremu, potrebno je kreditoru ili ulagaču pružiti podatke o stvarnoj tržišnoj cijeni te opreme. Banke često traže i zalog imovine ili dijela imovine vlasnika poduzetništva, odnosno korisnika kredita,
• Informaciju o poduzetniku, životopis, kreditne reference,
• Porezne izjave u posljednje 2-3 godine (ukoliko nije riječ o mladom ili novom poduzetniku),
i drugo, prema potrebi.
Što još treba priložiti
Za druge dobi, namjene i oblike kreditiranja poduzetništva potrebno je priložiti:
A) Za novo poduzetništvo
- Poslovni plan,
- Životno osiguranje i osiguranje od nesretnog slučaja koje se vinkulira na kreditora,
- Ugovor na leasing ili kupovinu nekretnine, pokretnine, opreme i sl.,
- Podatke o poduzetništvu, partnerima (ukoliko isti postoje), ugovore o franšizi, i dr.
B) Za kupovinu postojećeg poduzetništva:
- Informacije o kupovini (stjecanju prava na vlasnost ili vlasnosti nad postojećom poduzetništvom) koje sadrži poslovnu povijest (poslovanje) poduzetništva; ime poduzetnika koji prodaje poduzetništvo i razloge prodaje svoga poduzetništva; trenutačnu bilancu; trenutačnu izjavu o dobitku-gubitku; porezna izvješća posljednje tri godine (ili kraće, što ovisi o tome koliko dugo poduzetništvo postoji); tijek kapitala (cash-flow) za proteklu godinu; kopiju prodajnog ugovora s detaljima imovine poduzetništva kojeg se kupuje što uključuje popis i vrijednost trajne imovine: opis opreme; licencije, goodwill (vrlo važan dio koji uglavnom ne ulazi u knjigovodstveno vrjednovanje - samo da navedemo primjer goodwill vrijednosti: Medijska korporacija EMI Thorp je kupila gramofonsku kompaniju Virgin Records za 560 milijuna funti sterling, dok je knjigovodstvena vrijednost Virgin Records iznosila oko 30 milijuna funti sterling); troškove poslovanja; leasing i kupovne ugovore; i dr.
C) Širenje postojećeg poduzetništva:
- Poduzetnik treba predati informaciju o poslovanju poduzetništva; trenutačnu bilancu; izjavu o trenutačnom dobitku - gubitku; izjavu o tijeku kapitala (cash-flow) protekle godine; porezna izvješća za protekle tri godine (ukoliko poduzetništvo nije kasnije pokrenuto); leasing i kupoprodajne ugovore; poslovni plan; životno osiguranje i osiguranje od nesretnih slučajeva; projekcije o profitu i gubitku (po mjesecima za jednu godinu); projekcije tijeka kapitala; bilancu s objašnjenjima i daljnjim projekcijama i dr. po zahtjevu i potrebi.
Knjigovodstvo i marketing - osnove poduzetništva
Svaki poduzetnik treba pridati važnost kvalitetnom knjigovodstvu jer isto omogućuje uvid u zaradu ili gubitak poduzetništvu. Samo se na temelju stvarnih činjenica mogu donositi solidnije menadžerske odluke, privlačiti kapital, nikad ne odstupiti od važećih zakona i propisa, te na kraju uvijek znati koliko poduzetništvo vrijedi i za koliko ga može prodati.
Usprkos činjenici da je marketing preduvjet uspjeha poduzetništva, mali su poduzetnici u Hrvatskoj još uvijek prilično neodlučni po tom pitanju (smatraju ga nepotrebnim troškom jer vjeruju da bi se njihov proizvod trebao prodavati sam od sebe na temelju kvalitete, cijene ili trenutačnog deficita na tržištu).
A. U poduzetničkoj stvarnosti, svaki iole ozbiljniji poduzetnik bilo koje veličine treba,prije svega, imati kvalitetne, otmjene i decentne vizit karte, a ne šarene, sjajne i jeftine karte koje ga odmah identificiraju.
B. Logo (zaštitni znak,žig,trademark) poduzetništva takodjer je bitan. Stoga, ukoliko se poduzetnika ne razumije u pravila dizajna, značaj simbola, boja i sl. ne smije se petljati i ugrožavati vizuelni identitet
C. Ozbiljni poslovni partneri i kupci očekuju od poduzetnika prikladnu brošuru, atraktivno upakiranu i s korisnim informacijama o poduzetniku, proizvodima, poduzetništvu, cijenama, bonusima itd., pa je svrha takve brošure, u elektronskom (internet) ili tiskanom izdanju, ponosno predstavljanje svrhe (misije), ciljeva, rada, proizvoda i usluga odredjenog poduzetništva.
D. I za kraj, svaki se poduzetnik uvijek treba posvetiti i tzv. alternativnim (rezervnim) tržištima koja imaju kapacitet konzumiranja vaših proizvoda/usluga. Mlijeko se, primjerice, ne mora prodavati samo u samoposlugama i hipermarketima, postoji barem devet drugačijih i cjenovno/operativno jednako učinkovitih načina.
Post je objavljen 06.09.2005. u 11:21 sati.