Novac, definitivno, nije sve, ali itekako odredjuje što je 'sve'.
Poduzetnici u Republici Hrvatskoj i Europskoj Uniji hendikepirani su (infra)strukturnom nepripremljenošću prikladnih mehanizama financiranja raznih dobi poduzetništava.
No, to nipošto nije razlog poduzetnicima za odustajanje od sna, namjere i ambicije da svojim poštenim, nerijetko i inovativnim radom i projektima samoostvare sebe, uzvise časnost svog imena, obitelji, omoguće svojoj djeci i bližima ugodniji život, ojačaju svoje bliže okružje i nadasve Domovinu novim zapošljavanjem, vrijednostima i utjecajem na ukupno materijalno poboljšanje statusa Hrvata.
S istinskim prizvodnim i izvoznim poduzetnicima Hrvatska jača novim vrijednostima i prihodima, umjesto da se poduzetnički umrtvljeni Proračun 'osposobljava' zaduživanjem i smanjivanjem minalnih prava brojnih zaslužnih Hrvata ove zemlje i gasi svaka nada u imućniju budućnost.
Priprema poduzetništva za financiranje
Najbitnije je odrediti koje je financijsko rješenje najoptimalnije za početnu dob (kojoj pripada i pretpočetna dob pripreme) poduzetništva. U Hrvatskoj postoji simboličan broj mogućnosti pa se poduzetništvo uglavnom i ne započne obzirom da nedostaju bitne karike u lancu financiranje sjemenske i početne dobi poduzetništva.
Postoje razne 'kreativne' i kreativne varijable o financiranju poduzetništva, ali kratka statistika o uobičajenom prosjeku izvora kapitala za novo poduzetništvo u svijetu, barem prema statističarki Judith Kautz, navodi kako se 72% takvih poduzetništava financira privatnom uštedjevinom, 45% putem banaka, 28% pomoću prijatelja i obitelji,10% privatnim ulaganjem, 7% kreditima koji su podržani državnom garancijom,te samo 1% ulagačima u poduzetništvo (fondovi i kompanije).
Konvencionalno je stajalište banaka da ne treba kreditirati nova poduzetništva bez ijednog klasičnog kolaterala ili nedovoljnim kolateralima obzirom na previsoki rizik.
Ipak, takvi krediti postoje, uglavnom u suradnji s nadležnim Ministarstvom ili primjerice, u Hrvatskoj HBOR-om, te da se takav kredit može ostvariti u slučaju kvalitetne pripreme.
Zapravo svaki se novi poduzetnik treba držati sljedećih principa kada pristupa izvoru kapitala, neovisno je li isti bankarski ili nebankarski (makar je potonji preporučljiviji za tu dob poduzetništva):
a. Proučiti proizvod/uslugu ; procijeniti okvirnu financijsku potrebu koja bi pokrivala troškove razvoja,izrade, marketinga i plasmana projekta/usluge, ukupnog organizacijskog ustroja (uključujući i najam usluga - tzv. outsourcing ) i dr.,
b. Napisati prikladni Poslovni plan i Ponudu (ukoliko je riječ o nebankarskim izvorima kapitala) u kojoj će poduzetnik jasno predočiti potencijalnim ulagačima kojima nudi projekt/poduzetništvo,izmedju inog, što mogu dobiti, a koliko izgubiti (obvezno treba navesti rizike),
c. Pripremiti detaljan financijski troškovnik i projicirane objektivno realne prihode, pri čemu se kriterij 'objektivno realnih' utvrdjuje prema referentnim proizvodima/uslugama, ili potrebi za istim na planiranom tržištu u svakoj od razvojnih etapa,
d. Dokazati učinkovitost u održavanju troškova na planiranoj ili nižoj razini što je od presudne važnosti za izvore kapitala (da se ne dogodi incident kod,primjerice, odobravanje kredita,jamstva, ulaganja ili nekog financijskog rješenja za poduzetništvo, da poduzetnik kojega su financirali odmah kupi najskuplji Mercedes 'za potrebe poduzetništva' - bilo je i takvih slučajeva u Zagrebu, nap.p.),
e. Predstaviti sve navedeno izvoru kapitala, na što moguće atraktivniji i tehnološki savršeniji način, kako bi se ulagači - izvor kapitala mogli brzo i pregledno uvjeriti u rizik i kvalitetu ponudjenog,
f. Zatvoriti aranžman s izvorom kapitala ugovorom, kreditnim sporazumom i sl., do čega dolazi uobičajeno tek unutar nekoliko tjedana od sastanka/predstavljanja projekta, odnosno nakon što izvor kapitala pažljivo i 'dubinski' (vrsta tzv. due dilligence) prouči ponudi i svoja rješenja, prijedloge itd.,
g. Suštinski je važno da svaki nouveau (novi) poduzetnik pripremi i precizno definira svoje poduzetništvo, prednosti investiranja u njegovo poduzetništvo u odnosu na postojeća i očekivane kamatne stope na tržištu kapitala i profite na tržištima vrijednosnih papira,i sl.
Predstavljanje projekta pred izvorima kapitala
Od presudne je važnosti da poduzetnik upotrebljava jasne i nedvosmislene termine, ali još je važnije odrediti koliko je kapitala stvarno potrebno, primjerice za prvu operativnu godinu poduzetništva. Zarada, ukoliko do iste dodje, treba predstavljati početni kapital u drugoj godini rada poduzetništva, a što se definira ugovorom s izvorom kapitala, jer je ulagačima i poduzetnicima u interesu da poduzetništvo solidarnom žrtvom (u odnosu na uporabu dobiti) što prije počne isplaćivati nastale obveze.
Stoga, savjetujemo svim poduzetnicima da se sami ili uz pomoć savjetnika i drugih stručnih osoba, profesionalno pripreme za nastup i prezentaciju pred izvorom kapitala. Prvi korak može biti zadnji, odnosno uglavnom jeste za poduzetnike koji se površno, neozbiljno i amaterski pripreme. Poduzetnici ne smiju se odnositi nehajno i neozbiljno prema privatnim ulagačima koji su, osim postojećih programa Ministarstva za gospodarstvo,rad i poduzetništvo te Hrvatske banke za obnovu i razvitak, glavni izvor financija za početne dobi poduzetništva/projekta,
Problem u Hrvatskoj,kao i drugim tranzicijskim zemljama, svodi se na žalosnu činjenicu da se o politici i posebice gospodarstvu puno blebeće po kafićima, a nitko od tih dežurnih 'znalaca' i 'filozofa' koji truju buduće neinformirane poduzetnike lažnim informacijama, a često ih i prevare ('čekovi', 'agencije' iz svijeta koje financiraju poduzetništvo, ali kojima se za primjerice kredit od 10 milijuna US dolara treba uplatiti polog od 5.000 USD dolara i to baš 'sljedeći ponedjeljak, inače stvar propada' i sl.), nema mudrosti i vještine da artikulira svoje znanje i sposobnost u neke konkretne opće ili časne svrhe.
Kada poduzetnik dolazi pred ulagača, mora mu prije svega, kao što je već navedeno, predati na razmatranje:
A) Poslovni plan, a poglavito Sažetak plana koji sadrži komercijalnu i sadržajnu jedinstvenost proizvoda/usluge,prigode, ustroja rada u učinkovitosti, kvaliteti i ukupnoj cijeni, i sl.;
B) Kratki profil menadžmenta koji jamči ostvarivost poslovnoga plana, profite koji se objektivno očekuju na temelju izračuna, strateški položaj poduzetništva, proizvoda ili usluge u odnosu na postojeće (industriju itd.) i plan izlaza za ulagača.
Mnogi ulagači niti ne čitaju dalje od Sažetka. Ukoliko ih pak Sažetak zainteresira, analiziraju ostatak poslovnog plana koji obrazlaže ideju (za proizvod,uslugu,ustroj, komparativnu prednost); životopise menadžmenta; poslovnu strategiju; marketinški plan koji uključuje projekcije prodaje, distribucije, podatke o tržištu i konkurenciji; i ponajviše financijski izračun, projekciju.
Što ulagače najviše zanima
Ulagače zanima kod poduzetnika koji traže njegov novac ili novac koji on može organizirati posjeduje li poduzetnikov proizvod/usluga ili poduzetništvo koje mu se nudi mogućnost razvoja i rasta tržišne penetracije.
Ulagače zanima što poduzetništvo zapravo radi, čime se bavi te kakva je (planirana) operativa; kakvi su projicirani prihodi i profiti; kako će kapital koji oni ulože biti raspredjen; i kako može izaći iz aranžmana, a da se ugovorne obveze izmedju njih i poduzetnika poštuju.
Ulagače ili kompanije kojima će ulagači pristupiti u nakani izvlačenja kapitala za poduzetništvo zanimaju financijska pouzdanost poduzetništva, odnosno vlasnika i menadžera.
Ulagači u rane dobi poduzetništva priznaju kako je vrjednovanje poduzeća/projekta u tim ranim fazama više umjetnost nego znanost jer se sve temelji na projekcijama i entuzijazmu.
Svaki poduzetnik, osobno ili putem svog savjetnika, treba ulagačima jasno obrazložiti poslovnu prigodu, ali ne smije odmah inzistirati na postizanju ugovora ili sporazuma, jer to odbija ulagače, djeluje im sumnjivo, nasrtljivo.
U ovom je tekstu napisano da se sve projekcije moraju temeljiti na stvarnim pretpostavkama. Nijedan se poduzetnik nikad ne smije razmetati izjavama u kojima se spominju milijuni, milijarde neke valute ili ogromni postoci tržišta. Takvi poduzetnici obično preskoče ispitivanje tržišta, kupaca i dublju analizu konkurencije. Poduzetnici ne smiju izbjegavati odgovarati na pitanja ulagača ili nemušto maskirati odgovore. Poduzetnik mora biti oduševljen ( ali ne manirom bulevarskog fanatizma) svojim projektom/poduzetništvom i znati minimum sredstava potrebnih za početak.
Ulagači ulažu za tri do pet godina, možda i duže, što se definira ugovorom(za neka ulaganja i do sedam godina). Jednom kada ulagači zapaze kod poduzetnika da ih laže, vara, kako se ne snalazi u poslovanju i sl., taj će nesudjeni poduzetnik biti sretan ako kasnije dobije posao negdje u državnoj službi, pri čiščenju ulica i tome slično.
'Sazrijevanje' poslovnog plana
Shodno navedenom, poduzetnici koji prilaze izvorima kapitala trebaju izbjegavati projekcije velikih brojki misleći kako će time zadiviti ljude koji inače žive u tim brojkama, kao i napuhane projekcije, planove…
Svaki poslovni plan mora sadržavati analizu konkurencije, ukazati na njezine dobre i loše strane, kako bi ulagači mogli usporediti poduzetnikov plan s nečim sličnim.
Kod pisanja poslovnih planova važno je biti sažet, ali cjelovit u obradi svih potrebnih čimbenika.Svaki poslovni plan, poput scenarija, ugovora itd, ima svoju prvu i daljnje skice, tako da i taj plan mora 'sazriti'. Poduzetnik nikad ne smije slati izvoru kapitala prvu skicu poslovnog plana.
I za kraj, poduzetnik treba pokušavati, učiti se u koracima i nikada ne odustati.
Pod uvjetom da ne radi elementarne grješke u pripremi i tretmanu poduzetništva, kao i izvora kapitala.
Post je objavljen 06.09.2005. u 11:11 sati.