Uz sve tehnike internog financiranja (poput pozornosti na cash-flow, stanje dužnika, zadržavanje dobiti radi reinvestiranja i dr.), ipak je glavni izvor financiranja za većinu malog i srednjeg poduzetništva (MSP-a) vanjski - putem zaduživanja ili prodaje udjela.
Poduzetnicima su na dostupu brojne kvalitetne brošure o prikladnosti vrsta financiranja (primjerice, kada je potreba za likvidnošću velika, onda je zainteresiranost ulagača u poduzetništvo mala, pa se poduzetnici trebaju okrenuti dužničkom načinu financiranja investiranja i sl.)
Više o ulagačima u poduzetništvo
Ulaganje u udjele poduzetništva (venture capital, equity) od početne dobi nadalje može biti pasivno i aktivno, a ulagači u poduzetništvo dijele se na privatne ulagače, fondove za rizična ulaganja i korporativne ulagače (pr: ako se traži kooperant).
Ulagači u poduzetništvo, ne očekuju instantnu zaradu jer poznavaju 'odrastanje' poduzeća ili projekata, ali u vremenu od tri do sedam godina očekuju visoki povrat na svoju investiciju ( povrat može biti i brži jer zavisi o sektoru poduzetništva,nap.p.).
Oni ipak sudjeluju u riziku kad nitko drugi neće (banke itd.), omogućavaju svojim kapitalom materijalizaciju projekta, pa zaslužuju nagradu, posebice što poduzetnici-pokretači imaju pravo prvokupa njihova udjela.
Poduzetničke organizacije upozoravaju poduzetnike na prednosti i nedostatke takve vrste financiranja:
PREDNOSTI:
- Financiranje je omogućeno u stuaciji kada klasični načini nisu mogući,
- Ograničena izloženost prema poremećajima na tržištu kapitala poput promjene kamatnih stopa i sl.,
- Strateški dotok kapitala iz nezavisnog izvora,
- Otvara se nova razina poslovnih poznanstava,
- Mogućnost angažmana visoko profiliranih direktora čiji rad predstavlja novostvorenu vrijednost,
- Povećanje kreditnog ratinga i ocjene sposobnosti, i drugo.
NEDOSTACI
- Poduzetnik gubi autonomnost u vlasništvu nad poduzetništvom i donošenju odluka,
- Postoji stalni pritisak ulagača usmjeren na povrat uloženog novca i ostvarivanja visoke (ugovorene) premije dobiti,
- Potreba utvrdjivanja uvjeta izlaza ulagača iz investicije nakon prosječno 3-5 godina,a što zavisi o profilu poduzetništva i ulaganja,
- Mogućnost osobnih sukoba, poglavito ako se investitor odluči aktivirati u upravljanju poduzetništvom,
- Za ulagača su potrebna sofisticiranija izvješća o poslovanju,
- Visoka cijena kapitala za reotkup udjela investitora obzirom na godišnju premiju (kamatu), i dr.
U najvećem broju država financiranje zaduživanjem (kreditiranjem) omogućuju banke, financijske kompanije, kreditni trgovci, faktoring kompanije i kreditni kartičari.
Prednost ovakvog načina financiranja je da se ne dira u vlasničku strukturu poduzetništva i da ga je relativno jednostavno i brzo ostvariti (kada za isto postoje preduvjeti), ali nedostatak je što otplate koje moraju biti redovite mogu opteretiti poduzetništvo. Kod ovakvog financiranja poduzetnik mora znati traži li rješenje za dnevne operacije (kratkoročni kredit) ili za nabavku dugoročnije imovine.
Opći parametri očekivanja ulagača
Kreditodavatelju će u normalnim uvjetima biti važan posao poduzetnika, učiniti će sve da uspije i us kladu s tim pronalaziti individualna rješenja.
Poduzetnik pred bankarima i ulagačima, treba jasno dati odgovore na najkrucijalnija pitanja, uz dokumentaciju koja se zahtjeva:
- koliko mu novaca treba i kako će ga potrošiti, - kako će taj novac pomoći njegovom poslu da se razvije i etablira, -koliko novca može redovito otplaćivati obzirom na obveze i projekcije u Poslovnom planu, te koji su kolaterali, ima li 'scenarij' za izlaz ako se okolnosti pogoršaju, čak i za najgoru moguću situaciju.
Financijere će, dakako,zanimati sposobnost, znanje, predanost, oduševljenje i profesionalnost poduzetnika jer se svaki posao svodi na čovjeka i ono što taj čovjek napravi ili ne napravi. Ne postoji pravilo o tome što najviše zanima one koje poduzetnicima posudjuju novac, ali ulagači će biti zainteresirani u menadžerske sposobnosti poduzetnika, imovinu, obveze (postojeći krediti s sl.), koliko je novaca već uložio u poduzetništvo, odnos imovine poduzetništva prema obvezama (krediti i dr.), procjena isplativosti područja odredjenog poduzetništva.
Razlozi odbijanja poduzetnika
Ukoliko financijer ili kreditodavatelj odbije poduzetnika, najčešći su razlozi:
a) Poslovni plan je bio neprofesionalno napravljen ili nedoradjen,
b) Nema dovoljno imovine ili udjela u Planu,
c) Cash-flow će biti nedovoljan za vraćanje obroka kredita,
d) Područje ili industrija poduzetništva doima se previše rizičnom,
e) Menadžmentu nedostaju potrebno znanje i sposobnost,
f) Sporni su kolaterali ili (ukupna) sigurnost ulaganja.
Stoga poduzetnik treba pred ulagačem u poduzetništvo jasno staviti na znanje da upravo njegovo poduzetništvo/projekt itd. može postati dominatno unutar tog gospodarskog sektora te da će unutar tri do pet godina postati visoko profitno (omjera troškova/očekivanedobiti); stvoriti uvjete za mogućnost javne ponude; ostvariti rast od 25% + godišnje; nositi se s konkurencijom i ostvariti definiranu klijentelnu grupu i prodajne kanale.
Menadžment kod većih malih i srednjih poduzetništava (makar bi trebalo kod svakog poduzetništva, ali kod manjih u obliku iznajmljenih usluga) sastoji se od izvršnog direktora, financijskog direktora, glavnog menadžera operative, menadžera za prodaju i marketing.
Ulagači u udjele prosperitetnog poduzetništva očekuju od poduzetnika da im predstavi kao svoj najjače adute:
Poduzetnik im treba navesti sve koncepte ostvarivosti, komercijalnosti i odnosa proizvoda/usluge prema kupcima ili korisnicima, kao bi se zadovoljile potrebe većine grupa ciljanih konzumenata,
Važne prednosti (ukoliko iste postoje)
Poduzetnik treba navesti po čemu je njegov proizvod/usluga poseban u odnosu na druge slične, odnosno dokazati da nije riječ o zloporabi patenta, prava itd., kako taj proizvod može biti komercijalniji od postojećih te u čemu leži njegova prednost pred drugim.
Poduzetnik, u želji da materijalizira projekt, ne smije razgovarati na način da će on i svi koji rade živjeti na kruhu, vodi i zraku dok se poduzetništvo 'ne uhoda', jer to jednostavno nije moguće i vodi ka raspadu. Poduzetnik treba minimalizirati potrebe i troškove kao svoj obol sudjelovanja u riziku projekta, ali ne po cijenu nemogućnosti ostvarenja projekta zbog bolesti, pothranjenosti, nemogućnosti komunikacije s poslovnim partnerima i sl.
Važno je još jednom napomenuti da svako poduzetništvo ima svoju pred-dob koja sadrži pripremu za pokretanje poduzetništva, rad na pripremi, razvoju i ostvarenju proizvoda/usluge, poslovnog plana, marketinga itd. U toj se dobi može puno napraviti, jer ponekad status registracije ne utječe na kvalitetu onog u što uloženo.
Poduzetnik treba objasniti ulačima u kojem je nišeu tržišta njegov proizvod/usluga realno i objektivno komercijalno potencijalan.
Poduzetnik treba iznaći sustave kontrole rizika nad svim što se može objektivno dogoditi tijekom dobi investicije te ponuditi i kraći vremenski okvir izlaska na tržište proizvoda i usluga. Druga će strana biti vrlo sretna ako postoji mogućnost predugovora za kupovinu proizvoda/usluge, pismo spremnosti za distribuciju i sl. To su sve vrijednosni papiri koje nose (makar uvjetnu) obvezu, koja ospokojuje ulagače.
Ulagači će biti još sretniji kada spoznaju da je poduzetnik iznašao načine smanjivanja rizika koji mogu nastati.
'Bolje Indijanac sa svijećom nego Nikola Tesla s žaruljom'.
Poduzetnici mogu biti genijalni, ali ako netko to već nije napravio, ulagači se pitaju zašto to nitko to već nije napravio
Bitno je naglasiti da nijedan poduzetnik ne smije očekivati da bilo tko uloži u projekt u koji on ne želi ništa uložiti, odnosno najviše sukladno svojim mogućnostima.To bi bilo smiješno, zar ne?
Takvo je paleolitsko razmišljanje, na žalost, još uvijek često kod nas što je razlog zašto se neke investicije u poduzetništvo ne ostvare ili razviju. Izmedju poduzetnika i financijera/ulagača mora postojati odredjena 'kemija', što je drugi naziv za povjerenje.
Poštenje je zadnja crta svega.
Poduzetnik ne smije ništa sakrivati od ulagača koji mu je sve omogućio.
Odnos mora biti korektan i častan (fair), a takav mora biti i s bankama kada poduzeće postane poslovni komitent neke banke.
Post je objavljen 06.09.2005. u 11:04 sati.