Marketing
Ej Franina ko planina...
Hrvatski povjestniar i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman roen je u Velikom Trgoviu, opinskom mjestu u Hrvatskom zagorju, 14. svibnja 1922.
Njegov otac Stjepan (bio je istaknuti lan Hrvatske seljake stranke) i majka Justina ro. Gmaz imali su, osim Franje, jo dva sina: Ivicu i Stjepana. Majka mu je umrla g. 1929., kad je poao u puku kolu. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifaistikog pokreta u proljee g. 1943. Oca Stjepana, iako je bio jedan od glavnih pokretaa antifaistikog pokreta u Hrvatskom zagorju i lan ZAVNOH-a i AVNOJ-a, likvidirala je u proljee g. 1946. - zbog njegovih kritika nove jugokomunistike vlasti - tajna policija NR Hrvatske izvravajui smjernice i odluke tadanjega jugoslavenskog policijskog centra iz Beograda za uklanjanje svih stvarnih i moguih ideolokih protivnika.
Osnovnu, odnosno puku kolu Tuman je pohaao u rodnom mjestu (1929.- 1933.). Srednju je kolu polazio u Zagrebu (1934.-1941.), gdje se uzdravao uglavnom sam, poduavanjem drugih. Ve kao srednjokolac sudjeluje u nacionalnom demokratskom pokretu, zbog ega je g. 1940. bio pritvoren.
Od g. 1941. sudjeluje u antifaistikom partizanskom pokretu i socijalnoj revoluciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Jo u ratu, potkraj sienja g. 1945., upuen je, kao jedan od hrvatskih predstavnika, u Vrhovni tab NOV i POJ u Beograd. Zatim radi u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, pa u Generaltabu JNA i u urednitvu Vojne enciklopedije. U Beogradu zavrava i studij na Vioj vojnoj akademiji (1955.-1957.). Iako je potkraj g. 1960. promaknut u in generala, ve sliedee godine (1961.) na vlastiti vie puta postavljani zahtjev naputa aktivnu vojnu slubu, da bi se mogao sasvim posvetiti znanstvenom i knjievnom radu. U Zagrebu g. 1961. osniva Institut za poviest radnikog pokreta i ostaje njegovim direktorom do g. 1967. G. 1963. izabran je - na osnovi habilitacije - za profesora na Fakultetu politikih znanosti Zagrebakog sveuilita, gdje je predavao predmet Socijalistika revolucija i suvremena nacionalna poviest. Stupanj doktora poviestnih znanosti postigao je g. 1965. na Zagrebakom sveuilitu obranom disertacije Uzroci krize monarhistike Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.
Vrlo rano, jo u prvoj polovini pedesetih godina, Tuman se je poeo baviti znanstvenim radom. Objavio je vei broj radova - posebnih izdanja rasprava i lanaka - vie od 150 - iz poviestnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne poviesti, te filozofije poviesti, meunarodnih odnosa. Sudjelovao je na vie znanstvenih simpozija u domovini i inozemstvu i drao predavanja na sveuilitima u eho-Slovakoj, Italiji, Njemakoj, Austriji, Kanadi i SAD. G. 1966. na Harvardskom je sveuilitu, u okviru serije Meunarodnoga seminara, odrao predavanje pod naslovom The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History (Budunost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri poviesti ovjeanstva). Bio je lan urednitva vojno-teorijskog asopisa Vojno delo, redaktor i pomonik glavnog urednika Vojne enciklopedije, suradnik i redaktor enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea, glavni i odgovorni urednik asopisa Putovi revolucije, lan izdavakog odbora asopisa JAZU Forum, lan izdavakog odbora Hrvatskog tjednika i lan urednitva Glasnika Hrvatske demokratske zajednice.
Od g. 1962. do 1967. Tuman je predsjednik Komisije za meunarodne odnose Glavnog odbora Socijalistikog saveza Hrvatske. Od g. 1965. do 1969. narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog viea Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog viea Sabora. Bio je lan Upravnog odbora i Izvrnog odbora Matice hrvatske i predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku poviest. lan je Drutva hrvatskih knjievnika od g. 1970. i lan Hrvatskog centra PEN-a od g. 1987.
Ve su prvi objavljeni Tumanovi tekstovi iz podruja vojne doktrine i poviesti osvajakih i oslobodilakih ratova - u kojima je, polazei s gledita da svaki narod treba imati svoju oruanu silu, zastupao koncepciju naoruanog naroda i teritorialne obrane - postali predmet kritike pobornika centralistiko-hegemonistikih shvaanja i optuaba zbog tobonje nemarksistinosti i nacionalizma. Tumanova gledita - u prvom redu njegovo protivljenje nametanja kompleksa krivice hrvatskom narodu zbog NDH u Drugomu svjetskom ratu, i osobito zbog ukazivanja na preuveliavanje jasenovakih rtava - izloile su ga politikim a zatim i sudskim progonima. G. 1967. bio je izbaen iz Komunistike partije. Morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveuilita i umirovljen radi sprjeavanja javne djelatnosti, kad mu je bilo samo 45 godina. Kad je g. 1972. zapoeo progon hrvatskih disidenata bio je zatvoren, s tim da je trebao postati glavni optuenik zbog toboe sumnjivih veza s inozemstvom i hrvatskom emigracijom. Zahvaljujui intervenciji Miroslava Krlee kod Josipa Broza Tita, izbjegao je viegodinju robiju koja mu je bila namienjena pa je osuen samo na dvie godine zatvora (kasnie je i ta osuda smanjena na devet mjeseci). U prvomu politikom procesu po Titovu odlasku s poviestne scene, ponovno je - u veljai g. 1981. - osuen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga to je dao intervjue za vedsku i njemaku televiziju i francuski radio, u kojima je govorio o svojim poviestnim prosudbama, i u prilog pluralistike demokracije. U zatvoru u Lepoglavi proveo je od sienja g. 1982. do veljae g. 1983., kad je bio puten radi lieenja. U svibnju g. 1984. vraen je u zatvor radi izdravanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoranja zdravstvenog stanja uvjetno puten iz zatvora.
Kad mu je g. 1987. vraena putovnica, nakon to je sedamnaest godina bila oduzeta, putuje u inozemstvo - najprije u Kanadu i SAD, a zatim u europske zemlje - gdje svojim predavanjima dovodi do buenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta meu hrvatskim iseljenicima.
U lipnju 1989. dr. Tuman na nejavnom mjestu osniva HDZ. Broj lanova je rastao, HDZ je uspostavio dobre odnose s iseljenitvom, unato optubama tadanjeg SKH da se radi o stranci opasnih namjera. Veina hrvatskih graana je iza programskih slogana Budimo svoji na svome i Odluimo sami o sudbini Hrvatske prepoznala program obnove hrvatske drave. Na prvim viestranakim izborima u Hrvatskoj u travnju 1990. Tumanov je HDZ dobio plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda.
Za predsjednika Predsjednitva veinom u Saboru izabran je dr. Franjo Tuman. (I na predsjednikim izborima 1992. i 1997. godine dr. Tuman je oba puta pobijedio svoje protukandidate ve u prvom krugu.) Prvi viestranaki Sabor ustolien je 30. svibnja 1990. Nakon pristupnoga govora, kako itamo u novinskim kronikama, tono u 17 sati i 19 minuta pred Sabor je, nakon to je iznesena banska zastava, izalo novo hrvatsko elnitvo predvoeno dr. Tumanom. Uz ovacije prisutnih i skandiranje Franjo, Franjo i Hrvatska, Hrvatska, novo elnitvo praeno zastupnicima i konjanicima u tradicionalnim odorama spustilo na Trg Republike. Svuda gdje su prolazili vijorile su se zastave s povijesnim hrvatskim grbom. Na prepunom Trgu, dr. Tuman je, u prisutnosti kardinala Kuharia, kazao: Ostvarili smo jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, ostvarili smo jedinstvo svih hrvatskih stalea i svih hrvatskih narataja. Uskrisili smo potitenu i povrijeenu nacionalnu svijest, probudili ponos i nadu hrvatskih ljudi i svih graana Hrvatske. Jedna od anketiranih graanki je tim povodom izjavila: Konano se lijepo osjeam u svojoj domovini.
Nakon tih dana, ve potkraj ljeta 1990., poinje jedno od najteih ali i najslavnijih razdoblja hrvatske povijesti. Srpska manjina u Hrvatskoj poticana od velikosrpskih krugova iz Beograda blokira prometnice, a kasnije i nasilno preuzima vlast u pojedinim podrujima. Radi se na ruenju demokratski izabrane hrvatske vlasti. Logistiku potporu im daje tadanja Jugoslavenska narodna armija koja je jo u travnju izmeu dva kruga izbora Hrvatskoj oduzela oruje Teritorijalne obrane. Tim orujem su poslije naoruavani pobunjeni Srbi koji su oformili paravojne postrojbe i paradravne oblike vlasti na dijelu drave. Ve tada se vidjelo da je zemlja u smrtnoj opasnosti, da su u tijeku pripreme za brutalnu agresiju, i da e samo od njezine izdrljivosti i mudrosti njezina vodstva ovisiti hoe li opstati na zemljopisnoj karti kao - zasebna drava. Procjene analitiara na Zapadu govorile su kako e se Hrvatska, kad definitivni srpski napad otpone, braniti najvie nekoliko tjedana i da e biti poraena.
Meutim, suprotno takvim oekivanjima, obranom Hrvatske u Domovinskom ratu, vojnim pobjedama u Bljesku i Oluji te reintegracijom istone Slavonije, vraeno je dostojanstvo hrvatskom narodu. Dr. Tuman e tako ostati zapamen kao hrvatski voa kojem je uspjelo obnoviti dravu, pobijediti u ratu te uspostaviti hrvatske granice na Dunavu i u Boki kotorskoj. Eliminacijom srpske paradrave konano je nakon gotovo pet stoljea spojena sjeverna i juna Hrvatska. Time su stvoreni potpuno novi geopolitiki odnosi u ovom dijelu Europe.
Nerietko se govori kako e poviest hrvatskoga predsjednika Dr. Franju Tumana zapamtiti ka hrvatskog Bismarcka. Ne samo zbog toga to je objektivno tvorac Hrvatske drave (kao to je Bismarck bio Njemake), nego i zbog drugih slinosti i paralela. Kao i Bismarcku, i Tumanu je palo u zadau da hrvatsku dravu stvara u ratnom vihoru, u neprijateljskom okruenju i protiv volje lokalnih i svjetskih monika. tovie, zadaa hrvatskog Predsjednika dijelom je bila i tea, jer je i on kao i hrvatski narod praktiki poeo ni iz ega.
I psiholoko-taktike paralele su tu, kao i otro oko za budunost. Tumanova sposobnost beskrajnog taktiziranja, igranja na mnoge karte, a da pritom ni jednog trenutka ne izgubi pred oima krajnji cilj, upravo su bismarckovski, taj osjeaj za real-politiku bio je od presudnog znaenja za izbor timinga, koji je i u ratu i u miru jednako vaan kao i sredstva kojima se neki cilj postie. To je dolo do izraaja 1991. kada je hrvatski Sabor donio jednako povijesnu kao i genijalnu odluku o proglaenju nezavisnosti, pretekavi tada za samo nekoliko sati slinu slovensku izjavu i tako Hrvatsku iz gotovo izgubljene pozicije praktiki katapultirao u isti onaj paket meunarodnog diplomatskog priznanja koji je kasnije uslijedio. To je dolo do izraaja i sada, u ovoj briljantnoj i velianstvenoj akciji oslobaanja hrvatskih okupiranih podruja, budui da trenutak, s obzirom na sve vojne, politike i ine okolnosti, nije mogao biti bolje i preciznije pogoen.
Tumanov osjeaj za povijesnu odgovornost, ne samo spram hrvatskog naroda, nego i u odnosu na cijelu ovu regiju, pa i samu Europu, takoer ima bismarckovski karakter. Kao to je i Bismarck ratovao samo tako dugo i toliko dok nije ujedinio Njemaku, a poslije se posvetio uvanju i odravanju europskog mira i ravnotee, tako to danas isto - u okvirima ove nae regije - pokuava i ini hrvatski Predsjednik. Zato toliko i govori o novom povijesnom sporazumu i zato toliko radi na uspostavi novog meunarodnog poretka na ovim prostorima koji bi svima donio mir i ispunjenje njihovih opravdanih nacionalnih ciljeva kao nunu bazu za stabilnost i ravnoteu. Ukljuujui tu, dakako, i opravdane srpske nacionalne interese.
Zbog svega toga i nije toliko neshvatljivo da danas na Zapadu, kao i drugdje, jo ima podosta i novinara pa i politiara koji su se spremni nabaciti blatom na hrvatskog Predsjednika, u stilu nedavne skandalozne izjave posrednika Europske unije, veanina Bildta. Uz nerijetko prizemne politike i ine kalkulacije, za to postoji, meutim, i ire psiholoko obrazloenje. Bivi socijaldemokratski kancelar Njemake Helmut Schmidt ovih je dana, dodue, s pogledom na sadanju generaciju njemakih politiara stvar ovako opisao: meu aktivnim politiarima danas vie nema ljudi koji su sudjelovali u ratu ili bili u logorima, dakle onih koji su na vlastitoj koi osjetili kataklizmu i katastrofu. Dananji politiari uglavnom ive prosjean ivot u kojem nemaju nikakvih problema, ako im nitko prerano ne umre ili ako ne doe do raspada braka. Iz tog prosjenog iskustva i ljudi onda prave i prosjenu politiku i stoga su i sami u tom smislu prosjeni.
Iz te prosjene situacije, iz takvog konzumentskog ivota u kojem je najvea briga i problem godinji odmor, svakako nije lako razumjeti narod koji danas mora prolijevati krv za ono to su drugi odavno postigli i to im se ini toliko samorazumljivim da u tom jednostavno vie i ne vide neku vrijednost. Utoliko i ne udi da hrvatski Predsjednik s negdanjim njemakim elinim kancelarom ima i tu slinost da ga iz shvatljivih i neshvatljivih razloga mnogi suvremenici previe ne vole.
Franjo Tuman u povijesti e ostati upisan i kao ovjek sporta. I sm sporta, vian natjecanju i uvijek eljan pobjeda, bio je i sportski djelatnik, na kraju i navija koji se opredijelo bez zadrke, izlaui se svjesno i otvoreno sportu koji ga je znao ponijeti i kojemu je do kraja ostao vjeran
S Franjom Tumanom odlazi i jedan dio povijesti hrvatskoga sporta u nezavisnoj dravi. Vrijeme koje se dijeli na tri etape Atletsko prvenstvo Europe u Splitu 1990. koje je politiki legitimiralo novoizabranu hrvatsku vlast, Olimpijske igre u Barceloni 1992. koje su afirmirale mladu hrvatsku dravu i Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. koje je bilo hrvatski klimaks u svakom pogledu!
I sm sporta, vian natjecanju i uvijek eljan dostojnoga suparnika s kojim e nadmetanje biti pravi izazov, svojedobno nogometa i tenisa, i sportski djelatnik, i pravi navija to opredijelio se bez zadrke u njemu intimno najdraemu nogometu, Tuman nije samo dobro poznavao sport na razini ustroja, tehnike, taktike i psihologije, nego je i te kako dobro znao sve globalne efekte jezika sporta. Prijemljiv, izravan i dojmljiv, sport je u promociji i afirmaciji mlade hrvatske drave dao nemjerljiv doprinos. Predsjednik je znao cijeniti vanost popularnosti sporta i njegovih efekata na meunarodnoj pozornici. Na to je sport kod nas jednako dobro reagirao, jer htio je, i znao je, prihvatiti Predsjednikovu inicijativu.
Prve ovacije na sportskom terenu Franjo Tuman je doivio otvarajui u kolovoko predveerje '90. na splitskom Poljudu atletsko prvenstvo Europe, priredbu koja je zapravo bila prva prava ulaznica u svijet tada jo uvijek neosamostaljene Hrvatske. Atletsko prvenstvo u Splitu trebalo je novu hrvatsku vlast, ba kao to je i nova hrvatska vlast trebala splitsko prvenstvo. Tuman je toga bio i te kako svjestan, pa je 60 dana prije poetka prvenstva, ija je organizacija doivjela u tom trenutku potpuni kolaps sabotirana sa jugoslavenske razine, odluio da tadanje hrvatsko Predsjednitvo preuzme pokroviteljstvo nad priredbom. Antun Vrdoljak svoju je redateljsku ulogu na spaavanju projekta atletskog prvenstva odigrao briljantno i u mediteranskom srcu Splita zapravo su udareni temelji putu u hrvatsku sportsku i svaku drugu neovisnost.
Tuman je iskreno i predano pratio sve hrvatske sportae to su irom svijeta u vrijeme Domovinskoga rata i reketom i loptom i prosvjedom i nadmeui se u egzilu u neravnopravnim uvjetima pronosili istinu o hrvatskoj borbi. Koliko smo puta znali uti da je prvo tivo koje bi zatraio naveer bilo sutranje izdanje Sportskih novosti. Prepoznajui sport kao svjetionik u tekom, zaaranom i kojeime optereenom svijetu meunarodnih odnosa, neprestano ga je poticao svojom izravnom, otvorenom potporom, esto se pritom izlaui i preko mjere. Sportaima, osobito onima koji su ga imali prigode sresti za kakvog natjecanja ili prijema, upravo je imponiralo s kolikom se Predsjednik privrenou zanima za njih. Na kraju bi ih uvijek ispratio rijeima: Jest, vano je sudjelovati, ali mi kao sportai znamo da je jo vanije pobijediti. Meutim, molim vas, najvanije je, ipak, da se svakog trenutka na sportskom borilitu i izvan njega kulturno ponaate i da pritom budete dostojni predstavnici naroda iz kojeg ste potekli.
Olimpijski dani '92. u Barceloni ostat e upameni po prvom velikom hrvatskom iskoraku na planetarnu pozornicu to nije ni mogao ni htio zaobii ni hrvatski Predsjednik. Posjetivi nae sportae u olimpijskome selu, pozvao je na veeru hrvatske izvjestitelje iz Barcelone. Meu sportaima ovjek se uvijek osjea ugodno. Doao sam u Barcelonu kako bih ispunio jednu obvezu. Obeao sam koarkaima, uu li u finale, da u ih doi vidjeti i estitati im na velikom uspjehu. Drago mi je da sam ovdje, da sam vidio olimpijsko selo i hrvatsku zastavu i da u prisustvovati dvoboju samostalne i neovisne hrvatske i Amerikanaca, najvee momadi koja je ikada sastavljena, kazao je tom prigodom predsjednik Tuaman. Znajui koliko voli pobjeivati, novinari su mu no prije hrvatsko-amerikog olimpijskog finala sugerirali da se naalost nee osjeati ugodno prisustvujui sigurnom porazu hrvatske momadi.
Zato na alost? Velika je stvar ne samo prisustvovati ovakvom finalu nego biti sudionikom finala kakvo jo nije vieno na Olimpijskim igrama. Zato bi bilo sramota izgubiti od planetarne sile u kojoj 25 milijuna ljudi igra koarku, to je pet puta vie nego to Hrvatska ima stanovnika. itav svijet e tom prigodom saznati za Hrvatsku, jer bit e to utakmica koju e vidjeti 3,5 milijarde ljudi!
elei se na svaki nain okuati u sportu, ne samo kao izravni protagonist ili gledatelj-navija, za hrvatsko je izdanje monografije Barcelona '92 napisao svoja zapaanja o sportu u kojima odgovara zato se za sportska nadmetanja obiava rei da su viteka i zato se na njih gleda kao na najsloeniji oblik odmjeravanja snage. Zato to je tjelovjebena sportska mo jedina mo koja oplemenjuje i pobjednika i poraenog, jedina koja radost i zadovoljstvo donosi svima, jedina koja ne slui potiranju drugoga ve oplemenjuje sebe sama. Ta plemenitost, pak, jamstvo je zajednitva u radosti to je pruaju igra i nadmetanje. Upravo stoga to svoj credo utemeljuje u onome to je sr sporta kao osobitoga vida ovjekova oplemenjivanja, olimpijski je pokret uspio prebroditi brojene krize u svojoj povijesti.
Osobno, s hrvatskim alom oko vrata, svjedoio je u Lyonu i Parizu srpanjskih dana '98. izvanrednom dosegu hrvatske nogometne reprezentacije iji je uinak prerastao sportske okvire, pretvorivi se u hrvatsku bajku usred Europe.
Neu zaboraviti dok sam iv, igramo protiv Njemake u Lyonu etvrtfinale Svjetskog prvenstva. Utakmica tek treba poeti, okreem se sa svoje klupe i pogledom traim sveanu lou. Vidim samo Kohla, njemaki je kancelar doao kao imperator i onako korpulentan sjeo u prvi red da saeka skalp hrvatske reprezentacije. Gledam gdje je na predsjednik, ali nigdje ga ne vidim. Ne sjedi pokraj Kohla. Kazujem dekima: Sad emo ih zgaziti, ni predsjedniku nisu dali mjesto! I to vidim na kraju? Vodimo 3-0, okreem se prema loi, i sad najednom Kohl se gotovo ne vidi, odjednom se vidi samo Tuman, upeatljivo je prisjeanje hrvatskoga nogometnoga izbornika na francuske dana a u svjetlu politike i lopte. Impresioniran hrvatskim nogometnim pothvatom i njegovim odjekom u svijetu, Predsjednik je jedva doekao povratak nogometnih junaka, i na sm dan njihova povratka u domovinu upriliio im je prijem i primjereno ih odlikovao, kao i brojne druge zaslune hrvatske sportae.
S obzirom na to kako nas je svijet nesklono primao, pa i na sportskom podruju, nogometni uspjeh ima golemo znaenje i za unutarnju situaciju i za vanjskopolitiki poloaj. Neke su ankete pokazale da je prije SP-a za Hrvatsku znalo dva posto ljudi na svijetu, a sada ih zna 40 posto. Od kada sam na elu Hrvatske, ni jedan susret s bilo kojim dravnikom, nije proao bez sporta, govorio je u poslije francuskim danima hrvatski Predsjednik.
Iznimno je i cijenio i volio sportske ambasadore koji su pronosili hrvatsko ime svijetom i zapaenim uspjesima bili primjer opstojnosti hrvatske drave, i svaku je prigodu iskoristio da im se i javno zahvali. Franjo Tuman u povijesti e ostati upisan i kao ovjek sporta. Sporta koji ga je znao ponijeti i kojemu je do kraja ostao vjeran.
Tijekom svog dravnikog djelovanja predsjednik Tuman susreo se s veinom vodeih politikih linosti ovog vremena. Posebno je bliske odnose dr. Tuman je ostvario s papom Ivanom Pavlom II. Vjerojatno i nije bilo sluajno da je svoj zadnji meunarodni kontakt imao s Papom u Vatikanu koji, unato upozorenjima lijenika, ipak nije htio propustiti.Borei se kako u politici tako i u privatnom ivotu do kraja, njegovi istomiljenici, ali i oni koji se s njim nisu slagali, sloit e se u jednom: Odlaskom hrvatskog predsjednika otila je osoba koja je u okviru demokratskih institucija, ne samo dominirala hrvatskom politikom kroz zadnje desetljee dvadesetog stoljea, nego je i presudno utjecala na stvaranje novih meunarodnih odnosa u ovom dijelu svijeta. Tijekom tog burnog vremena Hrvatska je pod njegovim vodstvom od, za mnoge tek zemljovidnog pojma kojem su proricali brzu propast, postala, unato svim osporavanjima, stabilan i respektabilan imbenik na meunarodnoj pozornici.
Post je objavljen 22.08.2005. u 05:41 sati.