Među skupljačima stripova se periodički vode raspravice o tome koliko će njihove kolekcije poživjeti. Pročulo se, naime, kako papir truli i kako će se sve papirnato jednog dana, baš kao i meso, pretvoriti u prah. No, kada će to biti? Danas? Sutra? Nakon što nas ne bude?
Točnog odgovora, jer u pitanju je znanost, naravno nema. Procjene su da je rok trajanja papiru proizvedenom nakon polovice devetnaestog stoljeća od 50-100 godina. A može manje ako je izložen nepogodnim utjecajima, no može i više ako ga se dobro čuva ili tretira protiv kiselosti.
Kakve kiselosti? Pa papir se raspada ovisi o tome koliko je kiseo. Do otprilike 1850. papir se proizvodio od pamuka te je bio lužnat i tako - nenamjerno - otporan. No, s porastom potražnje za papirom (novine, knjige itd.) pokazalo se da pamuka nema dovoljno. Ili za knjige ili za gaće, reklo bi se, pa se pošlo tražiti od čega bi se papir još mogao raditi. Došlo se do drvene kaše (pulpe) što je proces kojim se papir radi još i danas.
No, drvena se kaša u proizvodnji tretira alauinom što je kiselinski proces koji ne uklanja lignin iz kaše. A kad papir požuti i potamni - to je zbog lignina koji potencira djelovanje kiselina. Lignin se može ukloniti u proizvodnji, ali to je skupo, a poanta tiska je da je jeftin i prolazan te to postaje problem tek kad netko odluči nešto - stripove, recimo - skupljati.
Odakle uopće kiseline u papiru? Nešto ih je već u kaši, ali svijet je inače pun kiselina: ima ih u zraku, tiskarskim bojama, a bogme i na našim šapicama kojima okrećemo stranice predragih nam izdanja. Kiseline se ne mogu izbjeći, ali se papir može pripremiti tako da na njih bude otporan (ili barem otporniji).
Jedan od načina tretiranja papira protiv kiselosti jest - vapnencem (najčešće u vidu mramorne prašine). Vapnenac (kalcijev karbonat) se koristi i u novijem, lužnatom procesu nastanka tzv. "bezkiselinskog" (acid-free) papira. Kalcij karbonat tu, u prostoru između vlakana celuloze, zamijeni kisele gline i čini papir trajnijim. Previđanja su da bi lužnati (onaj čiji je pH iznad 7) papir mogao trajati i do 500 godina, ali trebat će nam još koje stoljeće kako bismo to provjerili.
U svakom slučaju, preporuča se neka se kiseli papiri drže dalje od svjetla, na konstantnoj vlažnosti od 50-55% i temperaturi od 20-21° Celzija. Podrumi, tavani i garaže, sva ta mjesta gdje temperature poskakuju i padaju, nisu baš idealna spremišta. A ako, pak, papir počne trunuti preostaje vam skupa restauracija, deacidizacija, zavarivanje pojedinih stranica u plastiku ili ... kupovina nove kolekcije od nekoga tko je na svoje stripove bolje pazio.
(mcn + manekineko za kemiju)
Post je objavljen 13.08.2005. u 11:34 sati.