[Qolumna] oQo stripa
This Space For Rent
,qstrip,blog,print,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> [Qolumna] oQo stripa
This Space For Rent
,qstrip.blog.hr" />

Pregled posta

Adresa bloga: http://qstrip.blog.hr

Marketing

[Qolumna] oQo stripa
This Space For Rent

Pie: Vladimir Tadi

Nike je odavno prestao da koristi svoje ime u reklamama, ve se pojavljuje samo ona uvena zapeta, ili ta je ve. Nedavno videh da su i Reebok postali RBK. Gledam TV i u jednoj glamuroznoj emisiji vidim voditeljicu, za koju neki tvrde da je uvena gradska riba (i pored toga to izgleda kao muko), kako sedi u radnji patika i pria nam o raznim modelima istih. U mom omiljenom radijskom jutarnjem programu pojavljuje se glodur Maxima koji hvalie svoje novo izdanje.

Gore navedene stvari su plastini primeri za dva procesa koje su uoili i pametniji ljudi od mene: sve postaje reklama, a reklama postaje simbol koji je sam sebi dovoljan. Filmovi sve vie lie na gomile spojenih trejlera, u asopisima ne moete da razlikujete ta je lanak a ta je reklama, a Lord of the Rings je sada LOTR. Svet se ustrojio tako da ide ka tome da vam izvue novce, a za uzvrat vam ne da ama ba nita, osim nekakvog simbola u vaoj glavi, koji je pak destilovan kroz na desetine fokus grupa i PR sastanaka. Tako emo doi do situacije da emo za neku godinu, kao u filmu Demolition Man (a to je verovatno citirano odnekud), pevuiti reklame umesto starih dobrih pesama.

A stripovi u svemu tome? Pa to je problem, zar ne? Nema fokus grupa, nema PR eksperata, nema shvatanja kuda svet ide. Stripovi su jo uvek presreni to su neki od njih postali brendovi, ne shvatajui da je vreme brenda prolo, i da su i tu zakasnili. Stripovi se trude da ponude neto, izlizano i staro, za (solidne) pare koje treba odvojiti za njih, ne shvatajui da time udovoljavaju samo maloj grupi fanatika koja e pre ili kasnije izumreti. Na najvei publicity stunt ikada, smrt Supermana, sada se gleda sa prezirom. Mi nikada ne bismo nainili Supermena gejom, kaze DC. Ma nije nego. Pre e biti da Levitz i drugari znaju da bi sa povlaivanjem trendovima morali i da menjaju svoju strukturu nasleenu iz ranijih, drugaijih godina u kojima je vrunski marketinki trik bio crossover. Sa smru Supermena probali su da imaju i jare i pare, da ne upotrebim prikladniju ali vulgarniju izreku - i opekli su se, gadno.

Da li je slepi mi na koricama dovoljan znak da neto kupimo? Da li na stripu samo treba da pie Franquin i nita vie? Da li, kada kazemo MM, odmah osetimo da to elimo? Mi fanatici moda. Nije nam bitan sadraj, bitan nam je primerak u kolekciji, kontinjuiti, to bi kolega Stani rekao. Ali izvan toga? Je li to MM postalo univerzalni simbol (ak ne znamo da li je to Mister Maak, Marti Misterija ili Marvel Man)? Je li usmereno ka tano odreenoj, to veoj moguoj, ciljnoj grupi? Je li usaeno u kolektivno nesvesno? Ne. Ne kao simbol za koji vredi date pare. Ne kao reklama za proizvod koji ne postoji i koja je sama sebi svrha. Ne kao reklama za neto drugo, u vrzinom kolu cija je jedina svrha odravanje potroake kulture, bez obzira na to ta se konkretno troi.

U naem stripofilskom mikrokosmosu, gore iznesena tvrdnja svakako ne deluje tano - kolekcionari e kupiti svaki novi broj Stripoteke samo da ne bi imali rupu, pa makar se u njoj nalazio i nastavak Dasti Dauna. Ali svako triste ide ka tome da se iri, da maksimizuje svoj profit, da se povezuje sa drugim tritima i preuzima mu muterije. Svako osim stripovskog, koje je uaureno. Pa ta ako bi Superman po toj logici postao gej? Jel to vea travestija nego pustiti Chucka Dixona da otaljiga jo jednu bezvezariju?

Sve postaje reklama. Opiranje stripova tome da budu prepuni asocijacija na Starbucks ili E-bay bilo bi, naravno, za svaku pohvalu kada bi nam ponudili neku validnu alternativu tome - dobre i relevantne prie, kvalitetno nacrtane, sposobne da dotaknu iru publiku i postanu neto o emu e mnogi, a ne samo nas stotinjak, razmiljati. Ali, umesto toga, stripovi nam nude svoju simboliku - broj na koricama - koja ak nije u stanju ni da postane masovna simbolika. A sve je u parama, to vie konzumenata, to vie sponzora, to vie para.



I posle se udimo to stripovi odumiru.

Usput, ova kolumna trai sponzora. Vidljiv banner, kao i suptilno ubacivanje u text hvalospeva na raun sponzora zagarantovani.

Not.

(Vladimir Tadi je vjeiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.)


Post je objavljen 09.08.2005. u 15:30 sati.