Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aradia

Marketing

Sionski priorat

Ovaj tekst nisam ja napisala,vec sam maknula sa beotel.yu sajta.Neki tvrde da oni ne postoje,neki da postoje.Cinjenica je da templari postoje, ovde mozete kupiti dobru knjigu o njima,na hrvatskom
LINK slika templara LINK


Sionski priorat


Da bi mogli pravilno razumeti Protokole moramo spoznati sta je to Sionski priorat i u kojim uslovima i zasto je stvoren ovaj drevni red. Koji su to politicki i istorijski uslovi koji su iznedrili ovako mocnu organizaciju koja se odrzala kroz vekove. Mislimo da je ovo vrlo vazno da bi se moglo pravilno razumeti cemu su namenjeni Protokoli i kome i sa kojom namenom. Pozabavicemo se malo i istorijom.
Sionski priorat je tajni red koji osnovao jos 1099.godine Godfri Bujonski - kralj Jerusalima. Glavni zadatak ovog reda bio je da cuva i brani pripadnike merovinske krvi i da stvara uslove za preuzimanje kraljevskog trona, oduzetog jos 679.g. ubistvom Dagoberta II, a u dosluhu sa Papom.

Najbolje odslikava ulogu sionskog priorata jedna recenica koju je navodno napisao jedan njegov clan:

" Bez Merovinga, Sionski priorat ne bi postojao, a bez Sionskog priorata merovinska dinastija bi izumrla".

Prema izvorima koji su nam bili dostupni, nesporni istorijski podaci u vezi ovog reda bi bili sledeci:


Tajni red koji je delovao pod mnostvom imena, najcesce je poznat kao Prieure de Sion (Sionski priorat).
Sionskim prioratom je upravljao niz velikih majstora cija se imena nalaze medju najsjajnijim u zapadnoj istoriji i kulturi. Veliki fizicar Isak Njut bio je i veliki majstor Sionskog priorata. Na celu ove organizacije nalazuio se od 1691.g. do 1727.g. Bio je obuzet hermetickim tekstovima i vlastitim je stavovima podrzavao hermeticku trediciju. Verovao je da razmere i sklop Solomonovog hrama kriju alhemijske formule.
Tokom istorije ovaj red su vodili ljudi kao sto je Rene Anzujski, Sandro Filipepi poznatiji kao Boticeli, Leonardo da Vinci, Viktor Igo, Klod Debisi, Zak Kokto i drugi. Kroz skoro celu svoju istoriju Sionski red se nerazdvojivo vezivao za red svestenika - ratnika, za Templare (Hramovnike).
Ideja o osnivanju templarskog reda je pala na pamet Igu de Pajenu u Jerusalimu koji je, moguce je, bio inspirisan redom Ubica ili Isamailijahan Nizara koji je osnovao Hasan-i Sabah u planinama Elburca u Iranu.
Poznati pod imenom muharam, "crveni", >fedawa Isamav Vili Kalifata, nosili su crvene kape, pojasve i cizme, uz belu tuniku.
Templari su nosili crveni krst na beloj tunici, a vitezovi Bolnice Svetoga Jovana Jerusalimskog (poznati kao malteski vitezovi zmedju 1530. i 1798), koji su cesto obrtali simbolizam templara, najzad su prihvatili, na svojoj odeci ukrasenoj grbovima, beli krst na crvenoj osnovi. Godine 1118, uz podrsku mladoga Bernara od Klervoa koji je za njih, strogo Pravilo Svetoga Benedikta prilagodio uslovima vojnog zivota, templari su dobili zvanicno priznanje i pravo da nose oruzje kako bi branili hodocasnike u Svetoj zemlji. U stvari, oni ce postati specijalisti za odbranu Jerusalima.

Bila je to avanturisticka vojno-religiozna grupacija koja je obavljala funkciju policije, zastitnika hodocasnika koji su isli u Jerusalim. Templari su, bitisuci tamo, stupili u kontakt sa rabinima i hodzama i saznali su neke tajne Istoka, koje su poticale zapravo od Atlantidjana. Sa prosirenjem tog znanja red se pretvorio zapravo u verski, i onda vrlo ojacao, tako da je postao opasnost za vladare Zapadne Evrope.

Posto je papa podario templarima i bolnickim redovima privilegiju da direktno zavise od susreta sa papom cime je presecen beskrajni red crkvene birokratije, oni su postali uistinu pravi gospodati Svete zemlje. Ludo hrabre u borbi, ove hriscanske elitne jedinice su zadobile izvanredno vaznu ulogu i na Zapadu. Prvo je templarima poveren transfer novca hodocasnika u Svetu zemlju; onda su, kroz tesnu mrezu tvrdjava od skotske do Spanije, prenosili novac i kroz Evropu; najzad, postali su bankari i izdavali su sertifikate o razmeni koje je mogla otkupljivati (kao vrednosni papir), neka druga templarska agencija. Bankari kraljeva, koji su podnosili racune jedino papi, templari su neizbezno, zahvaljujuci svome bogatstvu i svojoj nezavisnosti, postali predmet zavisti, ljubomore, mrznje i zebnje medju snagama koje su u drzavi pocele da dizu glavu.

Gubitak Jerusalima 1187. godine n.e. nije jos izazvao nikakvu sumnju u korisnost templara; naprotiv, 1198.godine, novi vojni red pojavio se u Nemakoj, pod nazivom tevtonski vitezovi, koji ce ostati veran ekskomuniciranom caru Fridrihu II (1210-1250). Situacija se za templare promenila kada je poslednji hriscanski bastion u Svetoj zemlji pao u ruke Turaka Mameluka 1291. Godine 1307, zeleci da stavi tacku na njihovu finansijsku moc, francuski kralj Filip Lepi uhapsio je templare u Francuskoj i izvrsio pritisak na papu (Klimenta V, izgnanog u Poatje a onda u Avinjon, izvan francuske jurisdikcije, pa ipak opasno blizu francuskoj teritoriji) da povuce svoju zastitu templara.

Red templara se raspao 1312, njegov veliki majstor Zak de Mole postao je, 1314, poslednja zrtva krvavog progona koji su smislili Filip Lepi i njegov svetnik Vilijem od Nogareta.

Uspeli su da ih sve uniste, kralj je spalio na lomaci majstora Zaka de Moleja... No na samoj lomaci on je prokleo kralja i prorekao obnovu reda kroz 600 godina, bilo je to 1314.godine. Sve se to i obistinilo - kralj je sa svojim pristalicama umro pod misterioznim okolnostima iste godine, a red je obnovljen, posle 600 godina u punom sjaju, sto ne znaci da nije tinjao sve vreme, u XIV veku se pojavio kao hermeticki red Ruzinih Krstasa. Red Templara se ponovo pojaviop kao red Iluminata, pod vodjstvom Zana Adama Vajshaupta u Bavarskoj. Oni su i masoni i Templari i Malteski vitezovi i komunisti i nacisti i gospodari novca, oni su vladari iz senke.

Iako su vitezovi templari bili unisteni i rastureni izmedju 1307 i 1314 godine, Sionski priorat ostao je nedirnut. Nastavio je da deluje kroz vekove i ako je i sam povremeno razdiran krvavim stranackim sukobima. Delujuci u senci, iza kulisa, upravljao je nekim od odsudnih dogadjaja u zapadnoj istoriji.

Zahvaljujuci dodiru sa islamskom i jevrejskom kulturom, templari su vec bili usvojili veliki broj prestava tudjih pravovernom rimskom hriscanstvu. Bliski odnosi su odrzavani sa jevrejskim zajednicama sa kojima su ih vezivali finansijski interesi i skolstvo. Tako su templari bili izlozeni mnogim stvarima koje Rim nije odobravao, sto je na kraju i rezultiralo njihovim unistenjem. Cesto je iznoseno da je templarima bila poznata neka vrsta tajne koja se odnosila na poreklo hriscanstva. Govoreno je da su oni bili gnostici, jeretici, da su bili prebezi u islam. Tezili su stvaralackom jedinstvu rodova, rasa i vera - doslednoj politici islamske, hriscanske i herbejske misli.

Od svih optuzbi protiv templara najozbiljnije su bile one za bogohuljenje i jeres - za poricanje, gazenje i pljuvanje po krstu. Da li su odbacivali Hrista ili su jednostavno odbacivali raspece? (U skladu sa katarskim verovanjem). Tesko je na ovo odgovoriti, ali izgleda jasno da se nesto odbacivalo i da je taj cin bio bitno nacelo reda. Templari su bili cuvari Svetog grala - sta god to bilo.

Od 1188.g. vitezovi templari su bili samostalni - nisu vise padali pod vlast Sionskog reda niti su delovali kao njegova vojna ili upravna ruka. To je trajalo sve do njihove strasne propasti 1307.g. Tvrdi se da su sionski i templarski red do 1188.g. imali zajednickog velikog majstora, a od tog datuma sionski red bira svoje velike majsore i iste godine sionski red je izmenio svoje ime usvajajuci ono koje je navodno zadrzao do danas - Sionski priorat.

Sionski priorat i danas postoji, i jos uvek je aktivan. Uticajan je i igra ulogu u medjunarodnim poslovima na visokom nivou, kao i u stvarima domace poslitike izvesnih evropskih zemalja. Do izvesne, znacajne, mere je odgovoran za veliki deo gradje o njemu rasejane od 1956.g. od kada pusta u opticaj izvesne podatke, razdrazujuce iscepkane na komadice, u tacno odmerenim kolicinama, dovoljno taman da zadovolji nagovestaje. "Vreme je u vrlo stvarnom smislu sazrelo da sionski priorat pokaze svoju ruku". ...Cinilo se, ukratko, da su Prioratski spisi narocito proracunati da utabaju staze nekom zapanjujucem otricu. Kakvim se god na kraju to otkrice moglo pokazati, ono je ocigledo iziskivalo poduzi postupak "omeksavanja" - pripremanja ljudi. I kakvim se god na kraju, to otkrice moglo pokazati, ono je nekako ukljucivalo merovinsku dinastiju, produzenje krvne linije te dinastije do danasnjeg dana i potajno kraljevanje.

Priznati i objavljeni cilj Sionskog priorata je ponovno vaspostavljanje merovinske dinastije i krvne loze - ne samo na prestolu Francuske vec i na prestolima drugih evropskih zemalja pa i sveta. Uspostavljanje ezotericnog geo-politickog i etnarhicnog svetskog poretka. Prevedeno na svetovni jezik to bi znacilo - ustanovljenje novog Svetog rimskog carstva svetovne drzave koja bi trebalo da ujedini sve narode, a da pociva na duhovnim, umesto na drustvenim, politickim ili ekonomskim temeljima. Takva drzava je trebalo da ostvari vekovni san o carstvu nebeskom na zemlji. Ostvarila bi se prastara hermeticka postavka - kako gore tako dole. A ona nije bila sasvim utopojska ili naivna, bila je naprotiv makar delimicno izvodljiva u okviru proilike Evrope kasnog XIX veka.

Ponovno vaspostavljanje merovinske dinastije je dozvoljeno i opravdano, po njima, i zakonski i moralno. Iako je bila zbacena u osmom stolecu, merovinska krvna loza se nije ugasila. Naprotiv, nastavila se bez prekida, u pravoj liniji od Dagoberta II i njegovog sina Sigisberta IV. Uz pomoc dinastickih saveza i bracnih ukrstanja ta loza je obuhvatila Godfrija Bujonskog koji je osvojio Jerusalim 1099.g, (iste godine je osnovao i Sionski priorat) i razne druge vlastelinske i kraljevske porodice, prosle i sadasnje (Blansfor i Zizor, Sen - Kler - Sinkler,...)

Brakom Marije Terezije fon Habsburg - austrijske carice i Fransoa I od Lorene u XVIII veku, konacno Merovinzi dolaze - ali na austrijski presto. Iz ovog braka je rodjena Marija Antoaneta i udajom za Luja XVI trebalo je da njihov potomak uspostavi i u Francuskoj vladavinu Merovinga. Sledeci korak bi bilo objedinjavanje dva velika carstva u jedno evropsko carstvo sa velikim monarhom 'koji ce obnoviti krv iz velike svete zdele' (Sveti gral). Taj se plan nije ostvario jer francuska revolucija je ubila Luja XVI i Mariju Antoanetu 1793.godine i odgadja ujedinjenje Evrope za mnogo vremena.

Krajem XIX veka bili su gotovi planovi za stvaranje Svete lige koja bi ujedinila katolicku Evropu: Austriju, Francusku, Italiju i Spaniju i to pod Habsburzima.

Poslednji pokusaj ozivljavanje Svete lige propao je pucnjima u Sarajevu 1914.g. Veliko Habsbursko carstvo, svarano vekovima strpljivim tkanjem medjudinastickim brakovima, velikim i malim politickim spletkama i ratovima - raspalo se.

Uglavnom se svi slazu da je Sionski priorat najsnaznija tajna organizacija koju je svet ikad video, najbogatija i finansijski najuticajnija, siva eminencija iza zvanicnih vlada najmocnijih drzava sveta, organizacija koja postavlja i smenjuje drzavnike, organizuje drzavne udare, kreditima i finansijskim spekulacijama dovodi drzave u zavisan polozaj, prekraja granice, potpaljuje revolucije, zavodi sankcije, stvara medjunarodnu monetu, svetsku banku, svetsku vladu, jednom recju ustolicuje novi svetski poredak - priprema uslove za dolazak Velikog Monarha Davidove krvi. Kao takav on je bio i ostao ozbiljan pandan u istorijskim zbivanjima proteklih vekova jednoj drugoj mocnoj organizaciji - katolickoj crkvi. I samo ovakva organizacija je mogla iznedriti "Protokole sionskih mudraca".


Post je objavljen 22.07.2005. u 13:50 sati.