Marketing
Stjepan Radi, politiar i pisac; roen: 11. VII 1871. u Trebarjevu Desnom, umro 8. VIII 1928. u Zagrebu. Iskljuen u Zagrebu iz sedmog razreda gimnazije zbog politikih razloga; privatno polae maturu u Karlovcu. God. 1891. upisuje se na zagrebaki Pravni fakultet, ali je iskljuen 1893. zbog javnog napadaja na bana Khuena i suen na 4 mjeseca strogog zatvora. God. 1895. ponovo suen na 6 mjeseci zatvora zbog spaljivanja madarske zastave prilikom posjeta Franje Josipa I Zagrebu. Nastavlja pravne studije u Pragu, ali je ubrzo iskljuen i s prakog, a odmah zatim i s petanskog sveuilita, tako da mu je daljnji studij onemoguen na itavom podruju Austro-Ugarske MonarhijeGod. 1896. putuje u Rusiju, 1897-1899. zavrava u Parizu Viu politiku kolu, zatim ivi neko vrijeme u Pragu suraujui u ekim listovima, a kad ga odatle policija protjeruje, odlazi u Zemun za balkanskog dopisnika eke, francuske i rusije, listova. Tu uspostavlja veze s uglednim srpskim politiarima i tampa lanke u Srpskom knjievnom glasniku; 1902-1906. u Zagrebu glavni je urednik asopisa Hrvatska misao. God. 1904. s bratom Antunom osniva Hrvatsku seljaku puku stranku. Godine 1912. u doba Cuvajeva komesarijata ponovo je u zatvoru. Studenog 1918. na sjednici Narodnoga vijea suprotstavlja se centralistiko-hegemonistikom nainu ujedinjenja. Ubrzo zatim mijenja naziv svoje stranke u Hrvatska seljaka republikansku stranka. U Veljai 1919. obraa se Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom, u kome se zahtijeva za hrvatski narod pravo na samoodreenje i izraava elja da Hrvatska svom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od oujka 1919. do studenog 1920. ponovo je u zatvoru ili pod istragom, na dan izbora za Konstituantu (28. XI) amnestiran. U srpnju 1923. putuje u London, Be i Moskvu, gdje svoju stranku ulanjuje u Seljaku internacionalu. Po povratku u Zagreb u sjenju 1925. uhien je i predan sudu. Puten je na slobodu tek poto je njegova stranka 27. III 1925. dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skuptini da priznaje monarhiju, centralistiki Vidovdanski ustav i postojei dravni poredak i ula u Paievu vladu, u kojoj e Radi. u studenom 1925. postati ministar prosvjete. U velji 1927. Radieva stranka naputa vladu, prelazi ponovo u opoziciju protiv centralistikog vladavinskog sistema i udruuje se sa samostalnim demokratima Pribievia u Seljako-demokratsku koaliciju. 20. VI 1928. dvorski agent i poslanik vladine Radikalne stranke Punia Rai ubija iz revolvera u beogradskoj Skuptini zastupnike HSS Pavla Radia i uru Basarieka i smrtno pogada Stjepana Radia, koji ubrzo zatim umire od zadobivene rane. - Radia je formiralo neposredno doivljavanje bijede i nepravde na hrvatskom selu i ono iskustvo to ga je stjecao prilikom svojih estih boravljenja u zatvorima, gdje su stradanja i politiki progoni poprimali drastine oblike. Plakao sam - pie Radi u svojim Uznikim uspomenama - gorio eljom da jedanput pomognem uiniti kraj takvim strahotama. Od najranije mladosti on bez novaca i bez sredstava otpoinje dugogodinja svoja putovanja da na osnovi vlastitih zapaanja sazna kako na narod ivi i to mu treba. Osnovna Radieva naela: vjera u seljatvo kao u najpozitivniji dio hrvatske drutva, seljaka vladavina i osuda pokvarene gospode - nisu nova. Mnogo prije Radia te je principe zastupao A. Starevi. Ono to je novo, to je Radiev sistematski, portvovni, ustrajni propagandistiko-organizacioni rad na osvjeivanju i pripremanju seljatva da od objekta graanske politike postane subjektom narodne. Obuzet itavoga ivota eljom da za potlaeni seljaki narod to prije i ma na koji nain ostvari socijalnu pravdu i nacionalnu slobodu, Radi. se esto naivno nadao da e svoj krajnji cilj moi ostvariti uz pomo i uviavnost Austrije, habsburke ili karaorevievske dinastije da bi se od monarhista pretvorio u republikanca i traio oslonca u Sovjetskoj Rusiji. Romantiki sanjar i idealist, Radi je zabacivao klasnu revoluciju borbu smatrajui da se sve moe postii mirnim, zakonitim, parlamentarnim putem, i ispunjen bezgraninim optimizmom on je trajno vjerovao da njegova stvar, stvar osloboenja seljakoga naroda mora pobijediti ve samo zato to je pravedna. Osim u seljaku slogu, Radi je vrsto vjerovao u slavenstvo i u nunost junoslavenske narodne i dravne zajednice. Osuujui nae partikularistike megalomanije i na srpskoj i na hrvatskoj strani, Radi je u svojoj knjizi Hrvati i Srbi (1902) pisao: Tim sramotnim pojavama izvor je ba u tome, to se misli, da se borba ima voditi do istrage (unitenja) vae ili nae, a sve, gledajui oko nas svjedoi, da se ta borba vodi do istrage vae i nae... Zdrav razum svakoga naega seljanina, kojega jo ne otrovasmo svojom politikom sudit e o ovoj borbi do istrage vae ili nae kao o najstranijem zloinstvu, kao o pravom narodnom izdajstvu... danas samo kretenski um ili zloinaka dua moe propovijedati sredovjenu razornu plemensku mrnju... treba to prije pokazati, da ipak nismo tako besvijesna masa, da bi se u nas do vijeke mogao trcati tuinski otrov razdora i mrnje, da ve jednom hoemo i moemo biti narod bilo to s dva, pa i vie ravnopravnih imena. Osim lingvistikih radova s podruja ekog jezika (gramatike, rjenici, prirunici) i brojnih danaka popularnog karaktera, u bogatoj politiko-publicistikoj ostavtini Stjepana Radia istiu se djela: Slavenska politka u Habsburkoj monarhiji, 1903 (na ekom); Hrvatski pokret, 1903; Moderna kolonizacija i Slaveni, 1904; Dananja financialna znanost, 1905; Savremena Europa ili karakteristike europskih drava i naroda, 1905; Hrvati i Maari ili Hrvatska politika i Rieka rezolucija, 1905; to je i to hoe hrvatska puka seljaka stranka (zajedno s Antunom Radiem), 1908; eki narod na poetku XX stoljea, 1910; Savremena ustavnost, 1911; Hrvatski politiki katekizam, 1913; Obnovljena Bugarska (od 1878. do 1913), 1917; Nauk i program Hrvatske puke seljake stranke, 1919; Temeljni nauk ili prograns Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS), 1922; Seljaki nauk (s Antunom Radiem), 1936; Sovjetska Rusija i seljako pravo, 1944; Palitiki spisi.
Post je objavljen 13.07.2005. u 18:54 sati.