MOJ DOM
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!
I sve sto po njoj gazi, po mojem srcu plese,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuse bicu sve njojzi sto uzese,
I ne vracaju dug.
Ja nosim bostvo ovo - ko zapis cudotvorni,
Ko zica zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past cu utoma.
Ah, nista vise nemam; to sve je sto sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U cemu vijek mi negda vas srecan se je glaso
Kroz carne, mladje sne!
Kroz pozar, koji suklja, da oprzi mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem vec klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.
I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogazene gore i saren-djulistane
I morske vile dah.
... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bjezat moram svijet;
U vijencu mojih sanja veæ sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.
On vreba, vreba, vreba... a ja grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplasen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li joste tu?!
Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepsi san;
I moja zedna dusa tom sankom mom se klanja
I pozdravlja joj dan.
U osamnickom kutu ja slusam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad sumnu strmi pjenu
U pola mora sir!
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvecuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.
Tek kad mi jednom s dusom po svemiru se krene,
Zaorit cu ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
Silvije Strahimir Kranjcevic
*******
Moj pokojni djed je obozavao Kranjcevica. U mojoj se kuci cuvaju kao svetinja medjuratna izdanja doticnog. Osobno Kranjcevic me uvijek odusevi, svaki put kad ga citam nadjem neki novi detalj koji me odusevi. Kranjcevicu je uspjelo biti covjek, vjernik, Hrvat i svemirac kako to volim reci u jednoj osobi.
Posjetite Pjesnika na web-u : http://www.sskranjcevic.hr/
Pero citalacki
Post je objavljen 06.07.2005. u 11:25 sati.