Jučer sam opet čul nekaj kaj me uvjerilo da živimo u svijetu punom kretena. OK, malo preoštro, ali uvijek reagiram tako kada čujem ovakve gluposti poput sljedeće:
Naime, ispod moga stana nalazi se poslovni prostor. Uređen je još osamdesetih, i isprva je u njemu bila nekaka prodavaonica hidrauličkih pumpi, pa zatim mjenjačnica. A onda je, prije nekih desetak godina, započel niz bisera. Prvo su otvorili pekaru. A s druge strane ceste, preko puta, nalazi se druga pekara. Naravno, propali su. Onda je došel mini-market. Ne moram ni napominjati da se na vuglu ulice nalazi Konzum. I oni su zdržali par meseci. Sada je dole pak biljna apoteka. Na vrhu ulice nalazi se Gea, prodavaonica zdrave hrane. I ti iz biljne apoteke su propali, ali se samo promenil vlasnik. Onda, prije par dana šećem se ja po Teslinoj, i vidim da su u jednom od onih lokala na južnoj strani, pokraj Keruma, otvorili prodavaonicu komada pizze. A već par godina postoji Pizza Duck 50 metri dalje. Da ne zaboravimo, jedna je otvorena i u Varšavskoj. Ali vrhunac je došel jučer. Priča mi stara o nekom lokalu preko puta njezinog, koji je dugo stajal neuređen i sad konačno otvaraju. I kaj bu nutra? Frizeraj. I sve bi to bilo u redu da lokal vrata do također nije frizeraj...
E, sad, il sam ja lud, ili apsolutno nemam smisla za biznis, ali meni je ići otvarat lokal koji se bavi IDENTIČNOM djelatnošću ko i neki od susjednih, totalni kretenizam. Jer, naravno je da na taj način može doći samo do obostrane štete. Odnosno, ako dosada prvi lokal ima mjesečni promet n, onda bu novi lokal mogel imati mjesečni promet samo manji od toga n. A kada bi se, umjesto toga, ponudilo nekaj čega nema u ponudi, nekaj novo na tržištu, promet bi bil još veći. Ja sam sklon dati ruku u vatru za sljedeću situaciju: zamislite da neko na nekom placu otvori štand s hamburgerima. I da 20 metri dalje postoji još jedan štand koji se isto tak iznajmljuje. Ja sam posve uvjeren da bu onaj koji unajmi taj štand na njemu isto išel prodavat hamburgere. Umjesto da razmisli: "Hm, vidiš, ak on prodaje hamburgere, a hamburgeri imaju meso, onda vegetarijanci nemreju kupovati kod njega. Idem ja otvorit štand s vegetarijanskom prehranom." I onda, umjesto bespoštedne borbe do istrebljenja, imamo suradnju. Vidi se da sam dete socijalizma i da baš i ne kužim zakone kapitalizma. Ali, nekaj mi govori da u kapitalizmu najbolje prolaziju oni koji imaju inovativne ideje, a ne oni koji se glođu oko jedne sitne kosti.
Premda, naslov podseća da to i nije slučaj samo kod nas, odnosno u, kak bi se reklo, zemljama u tranziciji. Radi se o anegdoti kako su u jednoj ulici tri šnajdera imala svoje radnje. Prvi je htel potući konkurenciju, pa je napisal "Najbolji krojač u gradu". Drugi ga je htel nadmašiti, pa je napisal "Najbolji krojač na svetu". Treći se našel na sto muka, jer više ni znal kaj da napiše, a da bude bolji. Pa se dosetil jadu: napisal je "Najbolji krojač u ulici". To je tolko raspizdilo ovu dvojicu da su zatvorili radnje.
Inače? Pa, kaj da vam velim, totalno sam iscrpljen, boliju me oči, jučer me bolila i glava i ak tak nastavim, razvil bum si epilepsiju. Još samo da zdržim nekak ta tri tjedna, a onda pičim na more, i šest tjednih ne bum ni pogledal u monitor (dobro, osim kad odem na mejl).
Imam još štofa za pisati, al nek ostane nekaj i za sutra...
Post je objavljen 30.06.2005. u 11:10 sati.