Pregled posta

Adresa bloga: http://faber.blog.hr

Marketing

"Portami a ballare"

Odvedi me na ples,
Na jedan od onih plesova koji nitko vie ne zna plesati.
Raspusti svoje kose, pusti neka lete,
Pokuaj se doimati snanom izmeu nas.
Dozvoli da te promatram, dozvoli da te gledam,
Tako si lijepa da ne mogu vie govoriti.
Ispred tih tvojih oiju tako slatkih i tako ozbiljnih
ak i vrijeme se zaustavilo da eka.
Govori mi o tebi,
O tome to si radila,
Je li upravo ovo ivot koji si eljela?
Kako si se oblaila,
Kako si se eljala,
I jesam li ve tada imao mjesto unutar tvojih misli?

Daj mama,
Veeras ostavimo tvoje probleme i one razgovore o borama i godinama.
Daj mama,
Veeras pobjegnimo bilo kamo.
I to to nismo vie zajedno sigurno nije tvoj grijeh.
Ali ja te uvijek osijeam uz sebe i tada kada nisam tu.
Ja te jo nosim u sebi i sada kada sam odrastao ovjek.
I elio bih te vidjeti sretnijom.
Da,
elio bih ti rei jo mnoge stvari.
Ali, mama, znaj,
Ovaj ivot mi je uinio mnogo zla,
i uvijek su osjeaji prvi koji moraju platiti.

Zbogom, mama, zbogom!
Sutra odlazim!
Ali ako se osijea jako osamljenom, onda te vodim odavde.
I elio bih te vidjeti sretnijom.
Da, elio bih ti jo rei mnoge stvari.

Odvedi me na ples, odvedi me na ples,
Na jedan od onih plesova koji nitko vie ne zna plesati.


Neki dan sam po prvi puta uo ovu pjesmu kod prijatelja. Stihovi su to talijanskog kantautora Luca-e Barbarossa. I nisam mogao zaustaviti suze kada sam je uo. Pustio sam neka teku, jer govore istinu, jer znae iskrenost. I nije to neka navezanost, nego zahvalnost. Zahvalnost majci za ivot.
Dok sam veeras razmiljao o emu u vam pisati, na duu mi je ponovno sjela ova pjesma. Neka ona bude poticaj na patos, na zahvalu, pa ako treba i na suze: jer majke su to zasluile.

Post je objavljen 04.06.2004. u 00:51 sati.