Marketing
the letter of goodbye
my story
nakon roenja, prvih par godina se niti ne sjeam, jedino to mi je nekako upeatljivije ostalo u memoriji je moj pad i zarzbijanje zubiju koje se desilo kada sam imala otprilike tri godine.
nakon toga pohaanje oblinjeg centralnog vrtia i nekoliko godina iste dosade sa malom hrpom mojih vrnjaka koji me nikada nisu prihvaali. bilo je tu dosta muke i natezanja oko mene jer sam uvijek bila neki problem i nitko me nije podnosio, dapae najvie sam voljela biti sama ili u drutvu mojih odgajateljica koje su me dvije godine zadrle u istoj grupi. u kolu sam krenula ranije, dakle sa 6,5 godina a ne kao i svi ostali sa punih 7. jo se uvijek sjeam nekih dogaaja kao da su se desili prije nekoliko minuta. prvi tjedan prvoga razreda, naravno da ljude jo niti nisam poznavala, niti sam bila svijesna situacije u kojoj sam se nala, niti zato sam u toj situaciji. dakle kad god bi ja dola u kolu i stavila svoju jaknu na vjealicu sve ostale jakne u roku od par minuta bile bi preseljene na dvije najudaljenije vjealice od moje. uvijek dok su ostali pod odmorima letali po hodnicima i igrali se nekih glupih igara, ja sam sama sjedila u kutu uionice na svom mjestu sa olovkom u ruci i komadom papira ispred sebe... nisu me prihvaali i bila sam kao crna ovca, koja je uvijek na licu imala krinku izgleda sretnog djeteta iako to nije bila. godine su odmicale a stanje se pogoravalo, dodamo li svemu tome njenicu da sam pogledom svlaila profesoricu informatike i glazbenog, dojam se upotpunjuje. poela sam ivjeti dvojnim ivotom. pred roditeljima sam bila dobro mamino dijete u roznom, u koli nasmijana uzorna uenica koja je imala sve odline ocjene, a u mirnom kutu svoje sobe oslobaala bi ono to uistinu jesam, malo rajeno bie, kojem jo ni dan danas nije jasno to im je bilo skrivilo i zato su ga odbacili i prije negoli su ga uspjeli upoznati u njegovome pravome svijetlu. dani su prolazili, elje su rasle. poela sam patiti za jednom djevojkom iz drutva u koje sam bila upala u estome razredu. otvoreno sam joj to priznala i zauujue i ona je osjeala neto slino prema meni. tako sam postala njena prva djevojka a i ona moja prva djevojka i moja prva velika ljubav. sve je bilo dobro nekoli mjeseci dok mi jedan dan nije rekla da su joj se nalazi znatno pogorali i da ima rak plua. ostala sam veoma zauena jer djevojka nije ni pila ni puila. morala je otii u kliniku u zagrebu kada joj je postalo tako loe da joj vie ni terapije nisu
pomagale niti imale ikakav uinak na nju. nakon mjesec dana njena boravka u klinici posjetila sam je. izgledala je izmoreno i veoma slabo, bila je blijeda a njen do tada iskriav pogled izgubio je sav svoj sjaj. lagano sam ju zagrlila i privila ju na sebe, samo mi je apnula zapamti volim te i uvijek e ostati u sjeanjima na mene. htjela sam joj jo toliko toga rei i toliko toga joj ispriati ali nisam imala prilike, a ni ona ih nije imala prilike uti. bio je to njen zadnji udah zraka i njene zadnje rijei,
umrla mi je u zagrljaju...nakon toga dugo sam patila, zavukla se sve dzublje u svoj svijet plakala u tiini, ispijala litre i litre alkohola i popuila nekoliko stotina teka cigareta. navukla sam se na svakakve droge i postala neto to nekada nisam bila. svi su mislili da je moje drutvo utjecalo na mene to se toga tie, ali nije bilo tako, svaki moj postupak bio je svijesan i u elji da zaboravim sve to je nekada bilo i sve to sam nekada proivljavala uz nju. nekoliko mjeseci kasnije upoznala sam djevoju koja me tako rei splasila od samounitenja. bila sam njena tjedan dana a tada sam je poklonila drugoj. nisam se toliko vezala na nju jer sam znala da e s drugom biti sretnija. prolo je jo neko vrijeme a tada sam sasvim sluajno upoznala sam tebe. dosta dugo smo tipkale, dok nisam shvatila da sam te zavoljela. i otkako sam s tobom ja sam ponovo sretna, ponovo imam vjere u bolje sutra. svaki dan se budim sa spoznajom da imam tebe, koja me voli, da imam neto to samo rijetki ljudi u sanjati i eljeti. volim te onim istim arom kojim sam nekada davno voljela, zakopala sam prolost i svaku svoju sekundu poklonila tebi. nemogu ti ni opisati koliko mi znai i koliko si mi potrebna. iako si daleko, imam osjeaj kao da si svake sekunde u kraj mene, kao da me tvoje ruke grle, a tvoje me rijei smiruju. sada se u prolost vraam sa osmjehom na licu, gledam na svoje postupke u nekom drugom svijetlu. predala sam ti se u potpunosti i postala sam tvoja. u koli se nita nije promijenilo. i dalje sam ostasla crna ovca meu bijelima i sve dok ne shvate i ne prou u ivotu barem onoliko koliko sam ja prola, nee moi shvatiti sve dvojbe i dileme koje se motaju po mojim mislima, nee shvatiti zato sam djevojka koja voli tebe, niti e ikome moi rei o meni neto vie od moga imena i adrese stanovanja jer me ne poznaju, nemogu sa sigurnou rei kakva sam osoba, i jedino to znaju o meni je da piem poeziju, da se druim sa starijima od sebe i da sam jako povuena. da se skrivam u krinci crnine i mi je korak brz i teak, da sam preozbiljna i da se rijetko kada alim ili nasmijem. i tako je dobro. ti me poznaje, i zna kakva sam, zna ba sve o meni a sada zna i cijelu moju tunu priu prolosti koju sam ostavila daleko iza sebe i pustila je da odleti sa vjetrom, a opet ipak joj se vraam sa gorkim suzama i gutljajima alkohola. bila sam ti rekla da u ostati tvoja zauvijek, oprosti mi jer lagala sam ti. nemoj ovo shvatiti kao da te nevolim, niti kao da te nikada nisam voljela, moje srce jo uvijek ti pripada, ali malena dovienja. ja odlazim i ostavljam te da ivi svoj ivot kao to si ga ivjela prije mene. znam da e te boljeti, i znam da e ti biti teko, kao to je i meni teko ovo tipkati, ali tako je najbolje, za tebe. ranila bi te da dulje ostanem, a moj korak teko je pratiti i borbe u meni teko sladati. moda ti nisam pruila dovoljnu ansu, moda sam trebala postupiti drugaije, ali eto nisam, izabrala sam ovaj put za sebe. sve dok ne rijeim kaos u svojoj glavi nemogu biti kraj tebe i pripadati ti u potpunosti kao to to zasluuje. sve dok se vraam starim ranama i plaem nad sudbinama ljubavnim nemogu biti tvoja u potpunosti. ao mi je, ali ja moram otii. nemoj ovo shvatiti kao da te ostavljam, tu sam i svake minute u mislima si mi shvati ovo kao trenutnu potrebu za bijegom, od same sebe, kao potrebu za time da te spasim i ne povrijedim. molim te, na koljenima te molim onako kao to sam te jednom bila zaprosila, oprosti mi, oprosti.
Post je objavljen 04.02.2005. u 22:46 sati.