Marketing
Opet sam ti u kafani...
Jednom me prijatelj upita gdje izlazim. Hm...pa nemam pojma, uglavnom xxxx, xxxx, xxxx a najee Central. Centra?Ma jebo te Central, poveu je tebe da vidi ta je central kod nas!
Inae je deko iz jednog manjeg bosanskog gradia.
I stvarno, ve idui vikend me povede. Nakon to smo preli nekih 60-ak KM (kilometara, ne konvertibilnih maraka) puta, i nakon to pokupismo njegovo drutvo, stadosmo pred jendnu omanju kuicu iz koje je izbijala priguena svijetlost. Kuica je inae bila izvan pomenutog gradia i do nje nije ba vodio gradski autobus :) Nakon to smo izali iz auta, prvo smo morali proi kroz dvorite, ali polako, da ne probudimo ono to je spavalo u kuerini za pse zbog ije veliine bi neko mogao pomisliti da u njoj spava, u najmanju ruku medvjed.
Uli smi i smjestili se za jedan sto. Naravno drveni, daani sto, kakve su bile i stolice. Preko stola plavi karirani stolnjak. Nema dobre kafane bez plavog kariranog stolnjaka!
Atmosfera ko iz snova: sto do nas zauzima drutvo zagrienih kockara. Ulog velik, cigara dogorjela do filtera i dalje u ustima, znoj na elu...valja se eni vratiti kad prokocka platu. Za drugim stolom jedan bekrija podboen spava. Taj je ve ipucao svoju dnevnu kvotu alkohola. Trei sto - sto uitaka. Sjedi mlada u minjaku, sa pozamanim dekolteom i ita novine. Nije nas ni primjetila.
"Damo ta pije ?" - obratismo joj se hrabro
"Ma moe konjak" - ree i osmjehnu se kako samo ona zna, sa par zuba manjka i zabacujui "zanosno" kosu.
Trojica u potkouljama su na drugoj strani kafane igrali pikado.
Dolazi konobar, ujedno i vlasnik objekta i poinje da recituje
"Nema mala ledine u gaju,
gdje se tvoja lea ne poznaju"
Bi mu vrlo drago kad saznade da sam ja iz Sarajeva: "Oooo pa nemamo esto takve goste" (Tad sam se osjeao ko Klinton Bill)
Kroz pet minuta nam donese naruene pive i zdjelu sa sirom, kajmakom, sudukom i vruom pogaom, koju nismo traili. "Evo za gosta iz Sarajeva, da svima pria tamo kako se kod mene doekuju gosti"
I tu no dobro popismo i dobro mezismo, uz Tomu Zdravkovia koji je pjevao sa starog kasetofona. Sa gazdom sklopih dogovor da u organizovati autobuski prevoz iz Sarajeva do njegove kafane, a za uzvrat dobih jo jednu pivu na njegov raun.
To je ljudi moji trebalo doivjeti, to je bilo neto...sa tim se ni najbolji Sarajevski klubovi ne mogu nositi. Kakve diskoteke, kakvi pubovi.
Taj merak i zajebancija...
Ostadosmo do pred zoru i ostavismo dobre pare za stolom. Nismo razbijali ae i pravili lom...malo nam je falilo i da mladu pokupimo. :)
Uglavnom, gazda zadovoljan, mi zadovoljni, svi zadovoljni...to su bila vremena...
Post je objavljen 08.01.2005. u 20:33 sati.