PRICA O NOVIM GARAZNIM GRUPAMA (ILI KAKO SU DIVLJE SVINJE KONACNO SKONTALE KUDA IDU)
Godina je ’80 i Marsal Tito je mrtav vec nekih mjesec dana. Svi klinci iz moga susjedstva su dobili sansu da se igraju strazara po Mjesnoj Zajednici. Dosli neki stariji ,mudri ljudi u sivim odijelima I objasnili nam da od kako je Drug Tito umro,mracne sile Zapadnih i Istocnih nam susjeda nastoje da destabiliziraju SFRJ i mi sada moramo da obratimo paznju na sumljive tipove koji bi se mozda mogli pojaviti u nasoj okolini s zeljom da nam nanesu zlo.
Naravno, to “cuvanje nasega mira” sastojalo se u odradjivanju “strazarskih” nocnih smjena u prostorima (ulgavnom jedna mala i jedna nesto malo veca prostorija) MZ “Jedinstvo”, gdje bi “strazarski dvojac” igrao sah,slusao nocni program na Radio Sarajevu ,trudeci se da uvatimo valove Radio Beograda i Radio Zagreba, jer tudje je uvijek bilo sladje!
S vremena na vrijeme u posjet bi nam dosao drug dezurni milicioner,valjda da provjeri dal’ nase budno oko cuva buducnost i sigurnost nase drzave. Ustvari, s ove vremenske distance ,cini mi se da su ovi milicioneri uglavnom imali zelju da pricuvaju nase sendvice jer svaki put kada bi se pojavili na vratima prvo sto bi upitali bilo bi “ A ,jel’ malisa sta ti je mati pripremila za jelo?”… E, u jednoj od tih mojih klinackih strazarskih duznosti, na vrata male kancelarije negdje oko 3 sata ujutro zakucao je jedan od najzeznutijih zenickih milicionera, Lazo Genter. O njemu su se stalno pricale strasne price, kako zajebava narkomane po Gradskom Parku,razvaljuje ih palicom po bubrezima dok im objasnjava u maloj podrumskoj prostoriji zenickog SUP-a, da “bijeli prah nije dobar za zivce” te da ce im “zubi poispadati od ovih droga”,itd,itd… Naravno ,mogu samo zamisljat’ kako su ovi jadni narkomani razmisljali u stanju svojih zivaca dok su im “braca u plavom” razvaljivala po bubrezima…Ustvari,kazu da je pravi razlog sto je Lazo Genter bio tako okrutan I zajeban,lezao u cinjenici da je imao kcerku koja je s svojih 15 – 16 godina volila da se druzi upravo s takvim sojem ljudi koji nije znao da im razvaljeni bubrezi mogu pomoci u ocuvanju vlastitih zivaca!
No, dobro … Price su samo price, i ponekad im se da vjerovat’ a ponekad ne…
Cinjenica je da je Lazo Genter pokucao tu noc na vrata kancelarije MZ “Jedinstvo” gdje je tada petnaestogodisnji potpisnik ovih redova pokusavao da odoli pokusaju pospanih ocnih kapkova da se kompletno zatvore i urone u dubok san.
“Kako ste momci ?”-bila je prvo sto strazni cuvar reda i mira izgovori.
Mislim da mu je moj prijatelj Zijo, koji je tu noc dijelio “svetu duznost” s mojom malenkoscu,odgovorio nesto kao :”Dobro smo”.
Ono sto je meni zapalo za oko je jedno desetak LP-a koje je Lazo genter nosio pod svojom miskom.
“ Ovo sam zaplijenio vecaras od nekakvih mangupa i sve je ovo nekakva narkomanska muzika “-nastavio je Lazo prepoznajuci moj interes za vinil ispod njegovog pazuha.
“De, stavi ovo tamo kod sefa i reci gospodji Miljkovic da vidi ako moze iskorist’ neku od ovih ploca”-znacajno al’ bez naredjivackog tona izgovori Lazo ,odmah zakljucujuci, : “Mozda i nadje nesto da nije samo narkomanska muzika. “
Gospodja Miljkovic je bila Predsjednica MZ “Jedinstvo” a u isto vrijeme je i vodila glavnu rijec u zeljezarskom KUD-u (kulturno umjetnicko drustvo) “Ibrahim Perviz”, pa je valjda Lazo po toj nekoj njegovoj milicionerskoj logici dosao do zakljucka da bi se mozda i na Mark Bolana i T-REX moglo odigrati kakvo kolo?!
U svakom slucaju, Lazo se nije puno zadrzao. Sjeo je u “tristaca” i odvezao se u mrak.
Zijo se isto jos nije dugo borio s snom. Kapitulirao je ovaj cuvar sigurnosti MZ “Jedinstvo”. Zaspao.
Meni vrag nije dao mira. Dal’ sto sam bio umoran i pospan pa su mi se stvari pocele pricinjavati,ili zato sto se to doista i desilo, al’ ja sam imao osjecaj da su meni te ploce govorile :”Daj nas stavi na gramofon. Mi bi da se vrtimo i proizvodimo zvuk”…
U nasoj kancelariji smo imali jedan od novijih modela gramofona marke TOSKA.
Moglo se naredat’ pet ploca odjednom pa ko fol mogao si izigravat’ mangupa i gledat kako se svakih sat vremena same ploce mijenjaju a ti gledas iz udaljenosti od jedno metar-dva.
Dakle,uzmem vec spomenutog Mark Bolana i T-Rex, pritisnem crveno dugme na gramofonu i prva pjesma koja se zaori kancelarijom je bila “Children Of Revolution”. Kako sam zaboravio da stisam zvucnike,Zijo skoci ko da je imao los san !
“Koji ti je kurac ? Sta pustas muziku u 3 ujutro?”-ljuto ce moj drug i “brat po sigurnosti”.
Kada se malo razbudio shvatio je da ovo i nije tako losa ideja. Tako smo ti nas dva ,do zadnjeg sata (6 sati ujutro) vrtjeli ove ploce od T-REX, The Doors, Velvet Underground, Kinks,MC5, i Zijo se ufurao u ulogu bubnjara a ja se ufuravao da sviram gitaru.
Dvadeset dvije godine kasnije, sjedim u klubu “Metropol” u gradu Pittsburgh. Koncert je vrlo popularne garazne grupe The White Stripes… Pun klinac mlade raje oko mene… Neki novi petnaestogodisnjaci traze svoje motive da “ostanu budni”!
Da li imaju dovoljno motiva da ostanu budni??? Da li imaju dovoljno dobrih bendova da kapke drze otvorenima???
Odgovor je pozitivan, a da ne bi sve bilo samo “suplja prica” u nastavku ovoga teksta ja cu dati I objasnjenje zasto klincima predstoji bolja buducnost.
Vec nekih dvije godine, vodeci svjetski muzicki mediji su poceli pridavati dostatnu paznju tkz. garaznim bendovima koji su okarakterizirani od istih tih medija kao nastavak svijetle tradicije i zvuka bendova poput The Who, Kinks, The Yardbirds, The Rolling Stones, MC5,itd,…
Dal’ zbog kvalitete ovih bendova il’ zbog nostalgije ,sada srednjovjecnih, urednika svih ovih medija,cinjenica je da MTV, te magazini poput MOJO, Q, UNCUT,itd daju sve vise svoga, reklamama skupo placenog ,prostora za ove mlade bendove iz Detroita,New York City-a, svedskog grada Fagersta.
Namjerno sam spomenu tri grada iz dvije drzave, jer za ova tri grada vezane su tri vrlo dobre rock grupe koje su danas nosioci vec spomenute svjetske “garazne” rock scene.
Rock fanovi ,umorni od kompliciranih plesova i slatkastih tonova Britney Spears , Shakira , NSYNC,itd,…te pomalo umorni od depresivnih poruka kojima je zacinjen “grunge” i “rap-metal”,eto,odlucili su da u ne tako malom broju podrze gore spomenute bendove.
Podrska se odrazava u svemu…Od posjete koncertima,kupovine cd-ova,magazina u kojima se pojavljuju interesantne face clanova ovih bendova, kupovine majica s logom istih, postera po zidovima tinejdzerskih soba,itd,itd,…
Sarm ovih neo-garage grupa je i u tome sto su oni i dalje s obje noge na zemlji i ne zele da izgube dodir s onim sto se zove dobra zabava,uzivanje u onome sto radis i uzivanje u cinjenici da nakon koncerta mogu da se druze s onima koji su uredno platili kartu I dosli da ih vide. Jos uvijek tu nema onih velikih ,krupnih tjelohranitelja ciji samo ostri pogled je dovoljan da se useres u gace I odustanes od pomisli da razmjenis dvije tri konfuzne recenice s svojim miljenicima. Naravno to se ne moze uvijek reci i za ljude iz diskografskih kuca koji kao “vode racuna” sta i kako njihove trenutne “zlatne koke” govore u javnosti.
Kao sto vec rekoh, na svu srecu ovi bendovi jos uvijek znaju zasto su odlucili da se bave rock muzikom,tako da im i ne pada na pamet da se arogantno odnose prema svojim fanovima.
The Strokes,The Hives i The White Stripes, u tradiciji dobrih ‘60-tih i ‘70-tih, daju motiv pravoj armiji amatera da prebace kajis preko ramena ,objese gitare negdje u visini njihovih “privatnih dijelova”, i pjevaju na iskren nacin o stvarima koje ih se ticu a da ih u isto vrijeme zaboli klinac sta ce rock kritika pisati o njima.
Bas kao sto je grange grupa NIRVANA svojevremeno donjela pravo osvjezenje na rock sceni i bas kao sto su oni u to vrijeme s kraja ‘80-tih i s pocetka ‘90-tih jasno i glasno izjavljivali “mi smo inspirirani sa starinom Neil Young(om)”, tako i ovi primitivni (hvala Bogu) i jos uvijek ne pijani od “prekonocneslavestoznadaudariuglavu” ,neo-garazni bendovi su u poziciji da ponude osvjezavajuci alternativni zvuk s patinom vec spomenutih proslih vremena i cisti su dokaz onoga aksioma “sto jednostavnije to bolje”.
Sjecam se moga proslogodisnjeg razgovora s momcima iz grupe The Strokes i njihove zelje da razgovaraju o svim onim “starim” bendovima koji su ih uoblicili, i muzicki i scenski, u ono sto oni danas jesu. Kazu da bi bio voljen moras znati da volis. I to je bas tako.
Kada govorim o The Strokes stavljam ih namjerno u kontekst NIRVANE jer vrlo je bitno da grupa ima uspjesan singl koji bi se slusao na svim stranama Svijeta. Na taj nacin barijera bi bila probijena.
Sjetimo se samo singla “Smells Like Teen Spirit “ s kojim je NIRVANA imala priliku “dodirnuti “ fanove ne samo u USA ili Evropi vec i u Brazilu,Japanu,pa cak i u Teheranu…
Dakle, to je ono sto ce mozda ovi garazni bendovi trebati ukoliko doista budu zeljeli da dozive potpunu satisfakciju ustolicenja ovog neo-garaznog pokreta u svjetski priznatu rock scenu.
The Strokes su zasigurno najblizi toj zamisli da naprave jedan takav mega –hit singl.
Imaju ono sto je potrebno za takav “budi se Istok i Zapad,budi se Sjever i Jug” podhvat.
Imaju tu vrstu vatre u stomaku koja je potrebna za takvo sto. S druge strane , grupa bez bass gitare kao sto je The White Stripes,morat’ ce se umnogome namuciti ukoliko zeli da sebe postavi na pijedestal svjetske rock scene.
Made in Sverige, The Hives ,pjevaju i razmisljaju na engleskom jeziku, no njima prijeti opasnost zbog ignoriranja svega onoga dobroga sto bi se moglo upakovati u zadnjih 25 godina rock muzike. Oni su vise manje zaokupljeni mentalitetom I ideologijom koja svojom slicnoscu podsjeca ponajprije na sviranje u Cavern Club(u) iz 1966. Njih slusat ili gledat izgleda otprilike kao da vas je vanzemaljac strefio kinetickom preciznoscu svoga lejsera pa pritom uzviknuo : “Gotov si ! Pprijatelju moj ti si moj i nema vise bjezanja!”
Cinjenica je da su sve tri spomenute grupe odlicne, svjeze ,k v a l i t e t n e, ali najvaznije je to da ,bez obzira sto otvoreno priznaju da su pod utjecajem mnogih bendova iz ‘60-tih i ‘70-tih , oni nisu KOPIJA tih istih bendova vec su ,cak sto vise, vrlo originalni ,SVOJI. U mom nedavnom interview koji sam radio s Bo Diddley(em) on je upravo poslao takvu poruku mladim ,dolazecim bendovima govoreci da treba da budu originalni i svoji, I vjerovatno bi se I on slozio s ocjenom o The Strokes,The Hives I The White Stripes…
Od sve tri spomenute grupe nekako mi The White Stripes najvise leze k srcu. Vidio sam ih uzivo na dva koncerta, i imali su ispunjenu dvoranu, i taj iskren i sirov zvuk koji mozete pronaci na njihova tri cd je ista stvar koju ce te dobiti ako potrosite novac za kartu za njihov koncert. Dolaze iz Detroita ,iz grada koji je konacno ,nakon zabokrecinom ispunjenog dugog sna od nekih dvadeset i kusur godina , poceo da se budi…Da postaje ponovo bitan centar rock muzike u USA.
Grad koji je svojevremeno dao The Stooges i Iggy Pop(a), MC5, Motown, najzajebanije radio DJ-eve,itd,itd,…konacno je na scenu izbacio jos jednu kvalitetnu rock grupu: The White Stripes.
Dal’ su brat i sestra,dal’ su ozenjeni,dal su razvedeni, sve to doista nije bitno. Ono sto je bitno za dva clana grupe The White Stripes je cinjenica da i Jack White a i Mag White jos od svog prvog cd iz 1999. ne odustaju od svojih ideala i muzickog izraza ni za stopu. Recimo, da je Josip Broz Tito danas ziv pa da mu kojim slucajem padne na pamet da uzvikne: “WHITE STRIPES MORAJU PASTI” ,sve su sanse da bi izgubio tu bitku.
Imaju origanal glas, zvuk gitare ima dosta zvucnih slicnosti s cviljenjem najistaknutijih blues gitara iz povijesti delta blues epohe a sve mu se tome dodao onaj “dodir bijelog covjeka” kao sto to nekada davno,u kisnoj i depresivnoj Engleskoj, ucinise The Yardbirds i The Animals.
Oni su ujedno grupa koja doista iskreno vjeruje u cinjenicu da ih je Bog stvorio da sviraju malo vise za raju a malo manje za novac. Naravno,novac im je bitan ali novac u njihovom slucaju ,ako je vjerovati Jack(u), nije dovoljan razlog da se upuste u kurvanje s njihovim muzickim korijenima, te da se daju onome ko da vise. Neki mudri ljudi bi rekli:”Svako ima svoju cijenu”. Ja se nadam da ce trebati duze vremena prije nego li The White Stripes odrede svoju cijenu.
Nego cekajuci na tu “licitaciju” The White Stripes su pripremili i njihov cetvrti album koji bi trebao da se zove Elephant. Inace malo ljudi zna da je frontmam Jack White zapoceo svoju muzicku karijeru kao country bubnjar sto mu sada pomaze oko kreiranja pjesama za film Cold Mountain koji ce za glavnu temu imati americki Civilni Rat.
The White Stripes imaju narocito veliku podrsku u profesionalnom dijelu I liku gospodina Ben Edmonds(a) koji je US Editor britanskog muzickog magazina MOJO. Inace covijek je narocito zagrijan za cijelu detroitsku rock scenu ,te je I autor nekoliko knjiga od kojih svakako treba izdvojiti biografsku studiju o grupi MC5. Dakle ovaj, ne bas mladac, mi je u telefonskom razgovoru od prije nekih 5-6 mjeseci preporucio da obratim paznju na jos jednu “garaznu” grupu iz Detroita : “Detroit’s Cobras”… Jack White ih je takodjer spomenuo u nekoliko posljednjih interview(a) govoreci o njima u superlativu I najavljujuci ih kao prijatelje I narednu veliku stvar koja dolazi iz Detroita.
Sav ovaj hip oko ovog neo-garage rock pokreta ,zasigurno ce dovesti i do pojave grupa koje doista nisu nista drugo nego blijeda kopija-kopije! Vjerovatno nece bit’ potrebno dosta mudrosti I otvorenih usiju u prepoznavanju takvih. Ti klinci ce morati shvatiti da doista i nije nekakav veliki fol otici u prodavnicu i kupiti albume (cd-ove) Kinks(a) ili Stones(a) i samim tim postati punopravni clan ovog garage rock pokreta… Jednostavno,cijeli fol nije u tome da se kaze prica od nekoga drugoga,niti da se isfurava na neciju drugu garderobu. Uvijek se korisne stvari mogu nauciti imitirajuci Chuck Berry(a) ili Bob Dylan(a) ali fol je da ,u odredjenom trenutku i periodu ovog muzickog odrastanja , pjevaju SVOJ blues.
Zoran Misetic
Pittsburgh,USA Summer of 2002
Post je objavljen 01.01.2005. u 01:09 sati.