Marketing
boi je...a ja se ponovo pitam koji je smisao svega toga...znam da je lake vjerovati u bilota nego u nita, ljudima je lake kada vjeruju, za sebe mogu rei da sam svoju vjeru izgubila, odnio ju je vjetar...iovako svi su se blagdani pretvorili u elju za im boljom zaradom, ulice i izlozi se kite dva mjeseca ranije u elji za im veom prodajom...i gdje je sada smisao boia....ahhh, propada sav duh koji je nekada postojao...
danas me nekoliko ljudi ugodno razveselilo, ljudi za koje nikada nebih rekla da e se sjetiti na mene, i estitati mi imendan koji je bio prijenji dan, tj. na badnjak...nikada to od njih nebi oekivala, i drago mi je to je bilo tako, sada znam kome zaista neto znaim, ponekada se zapitam kako to da ljudi od kojih bi oekivali da e nam poeljeti sreu to ne uine a onaj za koga se to najmanje nadamo e to uiniti.....imam jednu runu naviku, stravino sam iskrena, i netko za koga smatram da e me razumijeti otvaram mu se...ne do kraja ali dovoljno da mi moe prodrijeti u duu...u vezi uvijek se predajem cijela, dajem i duu i tijelo, a na kraju uvijek ostanem povrijeena i sama, prekopavam po prolost i gledam stare rane na rukama na kojima vie nema mjesta za nove...i nikako da nauim na vlastitim grekama, uimo dok smo ivi, ljudi smo i grijeimo i ponavljamo ve uinjene greke...a tada nanesenu tetu ispatamo i prihvaamo objeruke bol koju smo si nanjeli, ivimo svoju tihu patnju....
Post je objavljen 25.12.2004. u 17:52 sati.