zeludac, a eto uspio sam jos jednom. Nije da sam se bas trudio, ali podje mi s vremena na vrijeme za rukom da se prejedem...ne, nisam ja debeo, mada s godina sam zasao u fazu da kad kupujem hlace shvatim da sam postao neki medjubroj jer trbuh dirigira izbor.
Procitao sam danas u novinama da je 2004. godina. Ma reko, da nisam mozda bio zaledjen zadnjih deset...ipak od one 1994 koju sam proglasio godinom uspjeha i godinom savrsenog mozaika proslo je nevidjeno puno. Devedesetcetvrte moja generacija je polozila ispit zrelosti. Ja sam docekao da izadjemo iz skolskih klupa kako bih prohodao sa najboljom prijateljicom, i danas nakon deset godina vracamo se i ona i ja u iste te klupe kao par koji je svoju skolsku ljubav pretocio u brak. Za vrijeme koje je proslo kao ekipa zasluzili smo etiketu "jos se dobro drzimo" jer s manje ili vise uspjeha nas petnaestak druzimo se i danas. Reklo bi se danas smo zreli ljudi, no i sad kad se okrenem i pogledam ja i dalje vidim i vezem sve sto se zbilo u jednu cijelinu, vremenski neopterecenu, jer drugacije ne moze ni biti.
Deset godina mozda i najduzih iza mene, a ispred...ako je vjerovati starijima godine ce uskoro postati samo hrpa izguzvanog papira koji je nekoc bio kalendar za dvije tisuce i neku...i zato mozda ne bi bilo lose zastati u vremenu, i po cijenu sudara zaustaviti svijet jer cini mi se da nismo ni svjesni da zivot pored nas upravo prolazi, a mi u zabludi cekamo neki drugi autobus...
Post je objavljen 28.05.2004. u 22:54 sati.