Blog.hr

Vijesti s bloga

Tjedno izvješće

Proljeće stiže, svi problemi s njim također, umori, vrtoglavice, nemiri, baš me zanima koliko ću ustrajati, zaboravih reći i da idem na neku yogu, utjerala sam se u ritam koju imaju djeca najambicioznijih roditelja, svaki dan nešto, petak mi je jedini slobodan, ali i to tek nakon četiri popodne jer se još uvijek nisam usudila dati otkaz, nema se vremena za gluvarenja, primijetila samo da razina energije raste zajedno s ovih par treninga, curi i nestaje bez njih, za početak čudno, kasnije ćemo vidjeti, čini se da nemam više izbora. Milamajka kaže da moram prvo pitati doktora smijem li uopće trčati jer je za moje godine primjerenije malo brže hodati, piše Ani ram.

Fontane i hrana ili "neka jedu kolače"

Ali vratimo se s fontana i bacanja novca kroz prozor tj. niz kanal, na gladnu djecu. Bilo bi lijepo kad bi postojala udruga koja bi se brinula o tome da svako dijete u školi dobije barem jedan obrok od vrle nam države. Čujem da postoji neka udruga "za život" ili slično. Ne bi li upravo to trebao biti njihov cilj, umjesto da se bore protiv pobačaja, paziti da djeca imaju najpovoljnije moguće uvjete za odrastanje? I da su siti barem ujutro, dok su u školi, piše na blogu Marina kuharica.
Po danu i po djetetu gledano, kriška kruha s maslacem ili svježim sirom, te koje jaje ili voće, jabuka ili mandarina, ne koštaju više od koje kune. Tako da, nek se drugovi na "vrhu" radije izvole pobrinuti za djecu a tek onda za fontane, naoružanje i slično.

Smisao života

Na kraju dana kad legneš u krevet, prisjećaš li se trenutaka koji su ti se urezali u sjećanje? Prisjećaš li se trenutaka baš iz toga dana, ljudi koje si sreo, razgovora koje ste vodili, riječi koje su ti izmamile osmijeh na lice, zagrljaja za koje si htio da traju samo trenutak duže jer ti je tako lijepo bilo? Prisjećaš li se koliko si puta toga dana rekao neku lijepu riječ, udijelio nekome kompliment? Prisjećaš li se koliko si se puta nekome nasmiješio, koliko si se puta toga dana iskreno smijao, koliko ti je suza palo niz obraze od smijeha? Na kraju dana, jesi li stvarno sretan? Na kraju svakog dana, misliš li pozitivno? Misliš li na sreću, ili se ipak fokusiraš na to kolika se bol krije u tebi?

O čokolinu ili mami koja zna najbolje

Društvene mreže obiluju grupama u kojima se okupljaju mame, piše Neotkrivena pričalica.
Ponekad volim zaviriti u njihove razgovore i razmjenu iskustava jer i sama spadam u kategoriju roditelja. Često doznam neke korisne savjete i informacije o roditeljstvu. Ima tu svakojakih tema u kojima mame razglabaju o svojoj djeci i problematici vezanoj uz odgoj i odrastanje.
Moram priznati da uz sve korisne i pozitivne stvari ovih grupa u kojima se mame okupljaju, ponekad zastanem i pitam se koji je moj problem. Slušajući određene mame, naglo me hvata kompleks manje vrijednosti.

Tko su oni?

Osobno, cijeli život se nalazim u društvu pitova i tri puta me ugrizao pekinezer, pit niti jednom. S tim da su jedno vrijeme pit i pekinezer živjeli zajedno. Svaki pas, kao i svaki čovjek ima i dio agresije u sebi. I naravno da je drugačije kad vas ugrize jednom pit nego tri puta pekinezer. Ali zato se držalo po 20 pekinezera na dvoru cara, pa da vidimo što je luđe jedan pit ili 20 pekinezera.
Nijedan roditelj niti vlasnik psa ne može garantirati da mu dijete ili pas neće postati manijak i poubijati pol ljudi oko sebe. Trudimo se, dajemo sve od sebe da ih odgojimo kako treba. A nama s ovakvim pasminama treba pomoć cijelog društva. Recite mi kako da odgojimo i socijaliziramo pse kad pri prolasku ulicom dižete djecu i pse sebi na glavu, a najradije biste i sami sebi u naručje skočili? Kako da mi objasnimo psu zašto ga netko draga kada mu priđe, a sljedećih 50 ljudi ne smije ponjušiti? /0/]Kako da socijaliziramo psa kada čim stignemo na livadu počne opća seoba naroda?

Moja vikendica

Jutros pred zoru, tek što krenuh ulicom prema moru, iznebuha iz mraka, zaskoči me poštar Matko Dlaka. Dodrnda na blatnjavom prdekavcu od motorina ter mi se radosno obrati - imam pismo za tebe!
Kakvo pismo pobogu - odgovorih zabezeknuto.
Preporučeno!
I ne lezi vraže, izgleda da Dlaka ne laže, rastvori torbu, stručno cvokne jezikom, pljucne po kažiprstu pa iz gomile plavih kuverti izvadi jednu zgužvanu naslovljenu na moje ime i kaže - evo, tu se potpiši!

Čistiti stan ili ne

Moj sinek nemre naći posel. Niš novoga, ovo je Hrvacka. Radil je dvaput po 6 mjeseci na tzv. javnim radovim i bil sretan ko beba, održavanje okoliša i malo po zgradi, s gosponom Darkom koji je tam domar. To je bilo baš lepo, a plaća ne pitaj, 2.300 plus prevoz. I topli obrok, milina.
Sinek sad ne radi i ko zna kad bu, pa pomaže mami doma, a ja mu tu i tam nekaj skuham pa onda skup ribamo zagorene rajgle. Ne kuha mi se više, a i ta riža baš mora zagoriti, bez veze. Mrzim rižu. Kad nam to sve dopizdi onda sinek jede riblje konzerve. Oću reći ne konzerve nego ribu iz ribljih konzervi.

Što se ne stavlja na internet?

Neki ljudi su jednostavno previše glupi da shvate neke stvari, pa je potrebno opet ponavljati:
na Internet se ne stavljaju one fotografije (i video snimke) koje se i inače ne bi pokazivalo potpuno nepoznatim ljudima!
Na što se to odnosi? Prvenstveno na snimke nastale u privatnom okruženju, a u što spadaju razne intimne i privatne snimke (npr. kućne porniće, slike koje sadrže golotinju većeg ili manjeg opsega...), snimke koje prikazuju nezgodne, neugodne i sramotne trenutke (npr. povraćanja, glupiranja, blamaže, failove itd.) ili pak snimke koje prikazuju kršenje nekog zakona (npr. poziranje s oružjem za koje se ne posjeduje dozvola, gomilom ukradenog novca).

Pakao zvani alkoholizam

Neću pisati o alkoholičarima i uzdizati ih na pijedestal. Pisat ću o paklu koji proživljavaju oni oko njih, a alkoholičari, oni ionako nisu svjesni što rade, jadnici su samo žrtve, isto kao i lopovi, lažljivci i obiteljski nasilnici. Bolesti koji se ne liječe jer su one sastavni dio našeg društva i nešto normalno. Dok se progovara o paklu u kojem žive oni oko njih, e oni, upravo oni i ja "nisu normalni". Zašto prljavo rublje iznositi na vidjelo, piše na blogu jedinka36. Ionako o tome svi znaju, i rodbina, i prijatelji, i kumovi, i susjedi i udruga za zaštitu od obiteljskog nasilja, no na tome se ništa ne radi. To je normalno u našem društvu da dolazi do svakodnevnog zlostavljanja i maltretiranja gdje žene uglavnom završavaju na tabletama pa gutaju to, čime im se ispire zdrav mozak i mogu to svakodnevno podrazumijevajuće trpjeti.

Prva ljubav

Eto, trebalo bi jednoj djevojčici pomoći da prevaziđe prvo razočaranje u ljubav, a to mi baš i nije palo lako. Jer mnogo godina kasnije, pokazat će se da je to bila samo ona prva zaljubljenost, kad nemaš pojma o ničemu, skroz nesiguran u sebe, a lijep si i mlad i čitav svijet je pred tobom. Voljela bih da sebe može vidjeti mojim očima, a ne kao djevojčicu koju je ostavio netko koga misli da voli, piše Regina na kauču.

Park Liuhou

Kinezi su maheri u imitiranju originala, ponekad sami sebe imitiraju... ili prirodu. Na fotografiji u postu može se vidjeti umjetno kamenje koje obrubljuje park.
Navodno uz starinska sela na sjeveru Kine, postoje i potpuno jednake replike istih, pa kad si turist (jer ništa nije na engleskom) nemaš pojma jesi li u pravom selu, originalno starom, ili si u potpuno novokomponovanom.
Tako smo nailazili u prirodi na umjetno dorađene dijelove, betonske panjeve koje izgledaju kao pravi, dok pažljivo ne gledaš, i slično....
Nema veze, bilje je bilo živo, park prekrasan!

Eurosong 2017

Sve je počelo tog 14. svibnja 2016. kada je u finalnoj večeri Eurosonga 2016. pobjedu odnijela Ukrajina. Već idućeg dana počele su pripreme za ovogodišnje izdanje koje ce se od 9. do 13. svibnja održati u glavnom gradu Ukrajine, Kijevu.
Nastup na Eurosongu 2017. potvrdile su 43 zemlje. Vratili su se, nakon jedne godine pauze, Portugal i Rumunjska, dok je Bosna i Hercegovina, zbog loše financijske situacije i lošeg prošlogodišnjeg rezultata, odustala.
Kroz idućih par dana provest ću vas kroz sve izabrane pjesme, a posebno ću se zadržati na ovogodišnjem hrvatskom predstavniku.

Bullying

Prije tjedan dana, idem iz škole busom, piše Aneta. Sjedim u drugom redu sjedala, a ispred mene sjede djevojčice koje idu u drugi razred. Pak na drugom sjedalu sjedi dečko, sedmaš. Povučeni dečko, ne usudi se nikome proturječiti.
Odjednom jedna od tih djevojčica dolazi do njega, i počinje ga zezati. (pazite - u drugi razred ide djevojčica) Ruga mu se jer ima bočicu s vodom, klopa ga (udara), govori mu svakakve gluposti. Nisam mogla vjerovati kada sam to vidjela.
Znači, sad mlađi maltretiraju starije? Pa je l' ovo normalno?
Naravno, on se nije usudio ništa reći, pa sam zato rekla curi da sjedne na mjesto i da ga prestane ismijavati. I to sam joj trebala reći više puta, jer me nije poslušala!

Korumpiranost upisana u genima

Je li nam korupcija genetski kod ili jednostavno kao nacija imamo lošu krvnu sliku? Kako god, u praksi se pokazuje da kod nas izbori ne služe ničemu osim da bi se tobož pod patronatom želje većine s biračkim pravom na tronu smjenjivali jedni ili drugi. Kao rezultat gledamo uvijek jedne te iste bez obzira na teretni list kojega kao referencu sa sobom nose. To je toliko uobičajeno da teretnjaci uopće ne osjećaju nelagodu, a kamoli neugodu. Ako ih tko što mlako i priupita, istog trenutka zauzmu obrambeno-napadački stav pozivajući se na ukazano im povjerenje, piše na blogu U svijetu morskih pasa.

Iznad Jarka

Kada se iz Jarka (ulica koja se odvaja na raskrižju ceste za Bistru, Zagorje i Zaprešić) krene uzbrdo, smjer valjda istok-jugoistok (glavni orijentir odličan stari restoran Nirvana gdje sam čini mi se još prošlog ljeta jeo sjajnu zagorsku juhu za malo para!), prvo asfaltom, pa potom makadamom, a ako vam se dade tražiti prečice, bome i kozjim stazama, a konačno i po pravom planinarskom putu M1 (tzv. transverzala) - prije ili kasnije, hvatajući hrbat, doći ćete do mjesta s predivnim vidicima na Samoborsko gorje, Zagorje i zapadni dio Zagreba, piše Vjetar u granama.

Moje hodočašće Svetom Mihaelu

Ovdje, u Engleskoj, još uvijek se dotiču prastare energije i kršćanske sfere, piše na blogu Život i ja. U jednom svetom trenutku, shvatiš da je to sve zapravo sve-jedno, jer iz istog izvora je poteklo, u isti Jedan i jedini ocean se vraća, rekoše da je kod Maraziona, maloga mjesta blizu Penzancea, maleni otok, na kojemu je brdo gdje se pomorcima ukazao anđeo Mihael i spasio ih, ali nije samo to… na tom mjestu je sjecište svih najjačih energetskih linija i posebna snaga i vibracije se osjete čim se ugleda taj čarobni Atlantik i staza, koju su hodočasnici monasi, davno, davno napravili.

Nepoznata na ispraćaju

Oko stola u kuhinji čekali su me obučeni majka, sestra, baka i djed i pili kavu, piše Babl. Stigao sam na vrijeme, a kofer me je čekao spakiran, te sam samo bacio majicu i traperice natopljene duhanskim dimom u prljavi veš, obukao čisto i mogli smo krenuti. Nazvao sam prijatelja Nikšu koji je stanovao četiri kuće dalje. Nikša je radio u Kontroli letenje i ionako je trebao otići na posao. Točno smo sišli pred kuću kad je naišao autom. Tada je još vozio Volkswagen "Bubu". Djed je sjeo naprijed, ja odostraga između majke i bake, sestra mi je sjela na krilo i tako smo krenuli.
Pred ulazom u aerodrom - iznenađenje! Na oproštajnom okupljanju u Savskoj su našli dva ili tri auta, potrpalo ih se u njih koliko je stalo, i stigli da se još jednom oprostimo.

Istarski kažun

Istarski kažun jedan je od vrlo živopisnih dokaza kako intervencija čovjeka u prirodi ne mora nužno biti nasilna i agresivna. Nenametljivo uklopljen u krajolik, ne samo da ne remeti njegov sklad i ljepotu, nego naprotiv, taj pomno posloženi kamen, uobličen u građevinski smislenu cjelinu, dodatno pojačava doživljaj jednostavnosti i one fine energije koja se, jedino u dodiru s prirodom, može osjetiti, piše na blogu /0/]Dnevnik jedne razvedenice.

Šef na baušteli

Krule:
Drago mi je na cesti sresti bivše kolege bauštelce sa kojima sam radio u bivšim firmama, a kojima sam, prstom sudbine, bio šef. Biti šef na baušteli znači biti govno od čojka... jer... koji bauštelac voli šefa?
Na samom početku, kao šefu, svi ti jebu majku... a prvo i osnovno... jebavanje majke prestaje kad se sa radnicima napiješ (tako je u bauštelskoj struci). Ja sam se u svojoj 16godišnjoj bauštelskoj karijeri... sa svim radnicima napio. Kad se sa radnicima, tijekom jedne tekuće godine, zašiješ više puta, ti više nisi šef... oni vele "Ti si naš!"

Breaking news – Mela i Zvonka su se posvađale!

Ljudi, ma je li to moguće?! Dobro obaviješteni izvor piše da su Zvonka i Mela išle doma iz Novigrada (gdje je Zvonka vodila Melu u šetnju) kad su naišle na četiri viteza. Navodno je Zvonka prva izabrala 'svog' viteza, no Mela je htjela također baš tog viteza. I tu je nastao lom!
Krenulo je i iznošenje prljavog veša. Zvonka se požalila kako joj je Mela postavila barikade pokušavši joj onemogućiti ulazak. No, najgore od svega je što je Mela htjela Zvonki skuhati – raštiku!
Očekuje se Melina reakcija na Zvonkine objede!

Spremna na sve...

Osjeti se proljeće u zraku. Prvi puta nakon nekoliko mjeseci se stvarno osjeti. Buđenje je slatko, uz prve zrake sunca. Čuje se onaj cvrkut ptičica kojeg se sjećam još iz djetinjstva. I tada su mi te ptičice bile znak da dolazi ono najljepše godišnje doba. Barem meni. Bio je to znak da se bliži vrijeme hodanja bez jaknica, da ću se konačno riješiti štramplica i staviti dokoljenke i suknjice i da ću konačno opet smjeti pojesti sladoled. Sve ono čemu se raduju djeca. I dok ovako sjedim i tipkam, i slušam taj cvrkut vani, pomislim u sebi: Suzi, još je jedno proljeće na vratima i ti si tu jača no ikad. Bez obzira na sve.

Ku*ka

Pokušavam dokučiti zbog čega muškarac može biti ljubomoran na, konkretno, ženski izgled. Je li u takovome slučaju naprosto riječ o kombinaciji zavisti i, čak bih se usudila reći, manjka inteligencije, kada npr. neprestano tvrdi kako žena izgleda lijepo, i to uvijek i samo, primjerice, nakon njene neprospavane noći ili u vrijeme PMS-a (podatak koji on ne zna), ali je ona zato svjesna toga da je krasi crvenilo očiju, tamni podočnjaci, osutost prištićima…, jer i hrčak bi shvatio da se bezuspješno nastoji vrtjeti na zakočenoj prečki, a dotični na taj način, recimo, reagira već godinu dana.

golly&bossy su bili u Santiago de Composteli

Dragi Klingoncy,
svugdi smo bili i svašta vidili, ali jedno od mjesta koje nam se posebno dojmilo je hodočasničko odredište Santiago de Compostela. Ono što nas se najviše dojmilo, osim prebogate arhitekture, to su reakcije ljudi koji su pješke došli do odredišta. Neki su plakali, neki su se smijali, neki su klečali, neki su se grlili, a neki su samo nepomično stajali. Svi, ali svi bili su beskrajno ozareni i svi su zračili nevjerojatno pozitivnom energijom. S nekima smo popričali i iz priča smo doznali da ih većina dolazi iz vjerskih pobuda, ali ima i avanturista i sportaša i raznih znatiželjnika, običnih turista. Ima onih koji su se dugo spremali na put, a ima i onih koji su se odjednom odlučili na putovanje.

Cvijeće

Već se u bližoj okolini može vidjeti raznih cvjetnih biljaka koje navješćuju proljeće, a i na travnatim površinama u urbanim sredinama nailazim na cvat maslačka, crnog sljeza, virbunume, berberise, mlječike, japansku dunju, tratinčicu, forziciju , sitnu čestoslavicu, kostriš, ptičje mlijeko, a tko zna kad ću saznati za sve biljke koje rastu samo u mojoj okolini, piše Po putu i azimutu.
Visibabe već duže vrijeme cvatu uz puteve i rubove šume. Možda najskuplji začin se radi od tučka šafrana, a ima i ljekovita svojstva.

Priča o kremšnitama na sniženju, crvenom kiosku i lignjama na žaru

- Ja u ovakvim aranžmanima u dućan više ne idem! - začula sam Starku iz daljine.
Stajala sam na megaparkiralištu hrvatskog megahipomarketa Xland tog vjetrovitog ranoproljetnog prijepodneva i stoički promatrala Keti kako ljutito maršira prema meni. Obraza zažarenih za nijansu više od crvenih kovrča što su joj poskakivale oko glave, i otprilike iste nijanse kao prekrcana crvena plastična košara s natpisom Xland u njezinoj ruci. U drugoj je ruci držala hrpu nekakvog zelenja iz kojeg su sramežljivo virile tri crvene ruže. Za Starkom su hopsali Grga i Roko, svaki s povećim škarniclom u ruci.

Osmi mart

Zapravo se moj odnos prema većini ozbiljnih tema savršeno može opisati jednom davnom raspravom u kojoj (ni)sam sudjelovao, piše na blogu Zdenkov kulturni kombi. Bili smo u sedmom razredu i imali SRZ (za mlađe, sat razredne zajednice), na kojem se povela diskusija o muško-ženskim odnosima. Kao fusnotu, spominjem osupnutost saznanjem da je jedna cura iz razreda (naravno, udat će se malo iza osamnaeste) javno izrazila oduševljenje odnosom nekih svojih susjeda, gdje bi žena svakog dana dočekala muža na povratku s posla s lavorom vode i oprala mu noge!

O rizicima i nuspojavama

Sve što ima lice, mora imati i svoje naličje, a upravo naličje često postaje pravo lice istine. Ipak, stvari, bića i pojave nisu tako jednostavne i plošne poput novčića ma koliko vrijedan bio, da ih možemo svesti na pismo-glava, Gospe-Marko i kako li se već ne nazivaju sve njegove strane. Možda se odgovor krije u obodu novčića u kojem su urezane bezbrojne linije (savjet - ne pokušavajte ih brojati) koje opet vjerojatno imaju neko svoje značenje, ali kakvo - prepustit ću mašti na volju.
Možda ti urezi predstavljaju put, od jedne do druge strane i natrag. Točnije rečeno, predstavljaju idealiziranu verziju puta, s obzirom da se od točke A do točke B skoro pa nikada ne stiže najkraćom mogućom linijom. Ako se to čak i dogodi, znači da put nije bio odviše težak, piše Brod u boci.

Jasle (koje život trate)

Mogao bih reći da sam za sada svoje odradio: sa svoje sam troje djece simbolično pomogao otužnoj slici hrvatske demografije, uredno sam podmirio sve svoje porezne obveze, a usput i pomogao kojem potrebitom sugrađaninu. Možda bih se trebao ugodno zavaliti u naslonjač i nazdraviti sebi najfinijim likerom jer još uvijek sam neovisan, nikome dužan, a pred svakim uzdignuta čela, piše HomoLudens.
Ali nisam sretan jer na Balkanu se godinama i decenijama unazad događa negativna selekcija i istodobno obmanjuje nekakvim napretkom i prosperitetom (koji samo što nije taj unesrećeni prostor pretvorio u Eldorado). I mnogi su nasjeli uvjereni da biraju treće, četvrte ili pete putove, a zapravo su samo odabirali treća, četvrta ili peta izdanja kojima su se mijenjali tek urednici ili naslovne stranice.

Sretan Dan žena!

Rekla mi je da je pomislila „šteta što je žensko“. Znala je, kaže, da će mi biti teže. Da će i jednostavne stvari zahtijevati više i jače. Ne znam je li u pravu, nisam još uspjela, uz svu silu kameleonske naravi (koja ni to nije uspjela potpuno biti u vlastitoj prgavosti), mijenjati spol. Ali znaš, mama, ova je žena sretna, piše Crnoružica.
Mi smo kćeri Ljubavi i nosimo u sebi Afroditine gene, mi smo "osuđene" da budemo i ostanemo boginje trenutka u kojem ljubav postaje kruna življenom životu, piše Dinaja.
Nediljko je napisao nekoliko izreka o ženama.

Poznanici

Dragi Svi Vi koji si utvarate kako me jako dobro poznajete, pa onda imate potrebu dolaziti mi ovdje na Moj Blog, ostavljajući mi bez obraza svoje anonimne komentare koje mene uopće ne zanimaju. Jer: niti su istiniti, niti argumentirani, niti dobronamjerni, niti ja od njih imam kakve koristi.
Pokušajte shvatiti (već jednom) kako pišem jer mi se piše, imam tu potrebu i poriv pismeno se izražavati i stvarati. Moji postovi su moje autorsko djelo, predstavljam se u njima onako kako to želim, mogu i znam,
ne ugrožavajući njima ničije slobode, prava, dostojanstvo, reputaciju i ugled.

Zašto se smatraš vrjednijim?

Više od svega me živcira kad odrasli ljudi osuđuju djecu, smatrajući da su "samo djeca" i da su oni njihovi robovi te im mogu zapovijedati kako se sjete. Sudeći po broju godina, kažu: "Ma što ti znaš? Ti si samo dijete", piše na blogu Lein svijet.
Dajte ljudi šta vam je?! Odakle vam pravo govoriti "samo dijete", kakve su to gluposti? Ako sam dijete, ne znači da moj život ne vrijedi jednako kao i tvoj. Ako sam dijete, ne znači da i ja jednom neću odrasti i biti baš kao ti. Ako sam dijete, ne znači da ne zaslužujem ništa, da ništa ne znam. Jesam li važna samo ako se moj glas broji na izborima, ako imam diplomu završenog fakulteta, ako radim i imam svoj vlastiti obrt. Ako sam dijete, znači li to da nisam vrijedna kao oni iznad 18 godina? Dijete je "samo dijete" sve dok se ne desi zlo i to isto dijete nastrada, ozlijedi se ili u najgorem slučaju izgubi život, a tada postaje "jadno, nesretno djetešce" bez čestice 'samo'. Onda počnu komentari: "Bože zašto baš dijete? Što Ti je dijete skrivilo? Pa samo mu je toliko i toliko godina."

Riblja juva

Najteže je dobro napravit one stvari šta i svi činu i mislu da i znaju napravit, piše freshcayg. Tu definitivno spadaju seks, jubav, to su dvi jako različite stvari, a i juva. U tu kategoriju ide i čaj, ali ne da mi se sad laprdat o čaju,pa ćemo ostat na juvi. Naše matere, nisu radile, bar moja nije, nego su kuvale…
One matere šta nisu radile, nego kuvale i odgajale dicu, bi se ujutro digle, skuvale kavu čekale susidu da dođe, posrkale kavu i zeru proćakulale, a onda bi ošle svaka svojin puten kuvat. U osan uri ujutro bi se stavila kuvat juva, da bude gotova do tri ure kad će čovik doć s posla…
Najviše me nasikiraju oni šta kažu da kuvaju riblju juvu. Šta je to?
To ne postoji.

Do muža preko Fejsa?

Zadnjih dana na Fejsu plavuša viđa tužne objave (s „feeling sad“ emotikonima) jedne efbefeice (Fejsbuk-frendice). U biti poznanice. Ona ima oko 40 godina i, prema tim objavama, očajnički traži muža. Te svoje objave piše na engleskom jeziku te, osim muža, želi obitelj i dobar posao. Nakon što je tu objavu nekoliko njih označilo s ikonicom „prsta gore“, ona je napisala i da moli da njeni FBFovci ne sviđaju samo, već i da joj pomognu naći to što traži.
Plavuši nije jasno kako netko star oko 40 može reći da želi obitelj? Vjerojatno ima još nekoga od roditelja živog, ali i ako i nije tako, možda ima brata, sestru ili, ako ih i nema, možda ima psa ili mačku. Ako ne, bar do ovih zadnjih može lako doći. Drugo što je jako čudno plavuši je da netko na taj način traži muža.

Jesmo li zbilja svi u problemima?

Otišla sam na kavu s frendicom koja je pričala kako se skoro nikada ne vidi sa svojim dečkom, a žive u istom gradu! I očekuje da ju žalim... Ja svog ne vidim po pola godine pa se ne žalim. Tvoj izbor ženo! I onda sam otišla na drugu kavu na kojoj mi je cura pričala kako ima policistične jajnike i kako su joj rekli da će imati spontani pobačaj ako sada zatrudni. I onda ja sebe uhvatim kako sam glupa i kako smatram problemom stvari koje nisu problem. Shvaćam da je svakome nešto problem i da neki malo gore prihvaćaju male probleme, dok ima i onih koji hladno prihvate i velike probleme. Ali tu sam stala i zapitala se U ČEMU JE ZBILJA PROBLEM?!

Ne ženim sina!

Kad ste zadnji puta čuli termine "stari momak" ili "stara cura"? Slušamo samo o demografskim pokazateljima, neudanim i neoženjenim mladima, broju razvoda, pravima ovim i onim, ukidanjem prava ovakvih i onakvih, traže se novi zakoni da se prisile mlade na ženidbu. Vrišti se za očuvanjem tradicijskih vrijednosti, organiziraju se molitvene zajednice protiv pobačaja, kune se u pravo izbora i zabranu pobačaja nakon silovanja, jednakost spolova, indeksu sreće koji umjesto čistog BDP-a uključuje kvalitetu života i opće zadovoljstvo, piše Elyca.

Kao prvo, ne moram ja ništa

SPIG:
Tri priče.
Tri tužne sudbine.
Tri dragocjena životna iskustva.
Treća današnja priča me toliko stresla da sam u jednom trenutku odlutao u mislima i autom promašio skretanje u ulicu u koju sam skrenuo bar sto pedeset puta. To mi se inače događa jako, jako rijetko.

Snaga žene

Povijest čovječanstva nije baš bila sklona ženama. Uglavnom je pisana muškom rukom. Iako je u starom vijeku žena smatrana božansko, a ne ljudsko biće, otkrilo se načelo razmnožavanja. Njezina uloga u društvu tada se gubi, osim one uloge u kojoj ona rađa djecu. Na samom početku može se vidjeti koliku snagu izdržljivosti žena posjeduje. Naime, nazivali su ju i doživljavali ropkinjom, prostitutkom, preljubnicom, vješticom… Upozoravali ju da bude tiha, jer jedina dobra žena je tiha žena, piše na blogu Pogled u…

Prvo pisano stvaranje

U planu i programu za 1. razred, u nastavi Hrvatskog jezika, u nastavnom području Jezičnog izražavanja postoji tema Pisanje. Obrazovna postignuća za tu temu su: samostalno oblikovati kraću pisanu poruku.
Sredinom 2. mj. moji su prvašići tek obradili sva tiskana (formalna), slova i ja sam pred njih stavila zadatak da nešto samostalno napišu. Idealan dan bio je Dan zaljubljenih - Valentinovo.
Za bilo kakvo pisano stvaranje, a pogotovo ono prvo u životu, treba se pripremiti. Što djeci više ponudimo, više ćemo i dobiti.

Yep, I know that feeling

Mi ljudi s rupama:
- Kako je ta znala odlaziti, tvoja majka. Odlazila bi i vraćala se k'o luda kuja. Uvijek kad ne treba. U najgora moguća vremena. Taman kad bi ja ponovo prodisao. Nije bila sretna sve dok te nije dobila, a onda je baš ono pravo otišla. Tako je otišla da je više uopće nije bilo. Nego, mila, reci mi što ona kaže? Što ona kaže o tome kako je bilo?
- Ništa, stari. Ne spominje te.

Brak: kada, zašto i zbog čega?

Nikada ne govori ženi da je stara, da je debela i da ćeš je zaprositi ako nećeš!
Moj dragi D. od kada smo počeli ozbiljno shvaćati našu vezu govori kako će me zaprositi prvom prilikom! Kada je došao na godišnji prije četiri mjeseca nije to učinio. Iskreno, uopće nisam očekivala niti sam imala silnu želju da učini. Da se razumijemo, pristala bih bez razmišljanja i nitko ne bi bio sretniji od mene, ali s mojim D-om se nikada ne zna. Već je dobro poznato da mijenja mišljenja oko toga svaki dan, piše na blogu Moja priča moji snovi.

Palijativna skrb...

Dramatičnim istupom oca umirućeg djeteta i javnim vapajem za rješavanjem njihovih muka kroz labirinte ove naše birokratske države - gdje ništa ne može, a opet, može i sve, ovisi za koga.... otvorila se rasprava oko palijativne skrbi. Palijativna skrb je jedna od grana medicine koja se bavi onim posljednjim danima života od trenutka kada više nema potrebe/mogućnosti da se zdravlje poboljša bilo kakvim lijekovima, operacijama ili tretmanima do trenutka odlaska s ovog svijeta oliti smrti.
S obzirom da sam u jednom dijelu života bila u situaciji kada mi/nam je trebala ovakva vrsta medicine - mogu iz prve ruke ispričati svoje impresije, piše Rudarka.

Ambicije

Jutros sam pročitala da je umro jedan slovenski novinar. Sretala sam ga u danima kad bi odlazili u šetnju. Nismo se poznavali ali smo uredno izmijenili riječ, dvije. Zastali u hodu i popričali, o vremenu, svijetu, onako neobavezno. Uvijek bi me uzradostio taj naš susret. Kao što me uzradoste i oni mali ljudi u vrtiću, kad ti priđu pa ti ispričaju neku zgodu, pohvale se ili potuže. Ti mali razgovori. Tako malo je potrebno. Takve stvari me čine sretnom. Da se to može ambicionizirati, to bi bila moja ambicija. Jedna, dvije lijepe riječi da nekome pokažeš da ti je stalo. Skrb do drugog čovjeka. Jer jedino što na ovom svijetu stvarno imamo je – jedni druge. Čovjeka. To je ljubav, piše Pjaceta.

Ljepotica i zvjerstvo

Je li glumici Emmi Watson dopušteno odrasti i biti ženom? Mora li ona do kraja života (i uopće) biti vizualizacija čednosti, maltene utjelovljena djevica i svetica, jer je svojedobno kao curica glumila u dječjem serijalu Harry Potter a sada i u ekraniziranoj bajci za djecu Ljepotica i zvijer? Ima li ona obvezu javno istupati isključivo pokriveno alias čedno, da drugačijim izdanjem (golim/golotinjom) slučajno ne bi „povrijedila“ oči dječje publike kojima je uzor (ona i/li likovi koje tumači)? Po njenim kritičarima da, piše Modesti blejz.

Čuvar zimskog sna

Pretpostavljam da širom svijeta postoji more atraktivnijih i zanimljivijih radnih mjesta od čuvara hotelskog naselja u zimskom periodu, ali eto, što se može, netko mora biti zadužen i za to. Koliko god posao čuvara na prvi pogled izgledao jednostavan, imam osjećaj da uopće nije lagan i da sa sobom nosi teško breme odgovornosti. Pokušavam zamisliti sebe u takvoj ulozi i nikako mi ne polazi za mozgom, pa postavljam pitanje - kako bi mi u tom kioskiću metar puta dva prolazili zimski dani koji se vuku sporo kao vlak uz Kozjak a besane noći da i ne spominjem!? Niti tko dolazi, niti tko odlazi, osim graktave vrane koja prije svitanja sleti na ogradu i nešto zanovijeta, ponekad još jedino zaluta izgladnjela mačka u očajničkoj potrazi za komadićem pancete.

Odricanje sa smislom

Ulazimo u vrijeme korizme u kojem će mnogi praktični vjernici, neka od svojih životnih zadovoljstava, staviti na led sljedećih 40 dana. Iako sam i sama vjernica (ali ne baš praktična) moram priznati da mi je ovakva vrsta žrtve pravi fenomen.
Zaista bih voljela znati, ali onak iskreno, koji su pravi motivi odricanja takve sorte. Biti bliže Bogu? Postati boljim čovjekom? Osigurati si mjesto u Raju? Ili si samo oprati savjest?
Može li nas odricanje od kolača, mesa, pušenja i seksa učiniti boljim ljudima?

Probala sam kvinoju

Nazivaju je majkom žitarica i već godinama se može pronaći na policama naših trgovina. Ona je zapravo pseudožitarica jer je srodna cikli i špinatu. Vođena krilaticom 'kupuj lokalno' tako sam je izbjegavala dok jednog dana (nedavno) ipak nisam odlučila kupiti je i probati. Prije kuhanja potrebno ju je dobro oprati jer sadrži saponine koji nisu dobri za nas. Prilikom prvog uranjanja u vodu osjeti se blago neugodan miris, a kako se kvinoja više ispire, on nestaje. Piše da se treba kuhati barem 20 minuta, međutim skuha se mnogo ranije, zapravo je po kuhanju pravi fast food. Poprilično je neutralnog okusa i odlično se slaže s povrćem i gljivama.

Napad tajanstvenosti

Huc: Probudio sam se obavijen tajanstvenošću.
Tajanstvenost je bila tolika da sam i sam sebi bio neobično tajanstven.
Moja se tajanstvenost očitovala u svemu što sam radio.
Prije svega malo sam govorio.
Puštao sam druge da govore i oni su govorili mnogo
opijeni sobom.
Nisam im odobravao, tek sam ih bezizražajno gledao u nos.
Na mom licu nije bilo traga ekspresijama, a kamo li mikroekspresijama.
(Više facijalnih ekspresija u tom je trenutku imao je japanski android Mi-Schko nego ja.)

TechNoir

Izgledaju poput suza, sitne kapi kiše dok klize niz lice prozora. Asocijacija. Topli dah magli staklo. Smiješi se dok prstom ispisuje naša imena, onkraj kapi kiše. Prozor, opna između dvaju univerzuma, između gole izloženosti i topline koja se veže uz asocijacije izvan dosega. Konekcija slabi, lišen boja, prikaz još uvijek jasan. Tko si ti? Smiješiš se, kako si naučila emocije? Neupitna predanost, izostatak sebičnosti – posve atipično za vrstu koja čak i u nesebičnosti vuče korijen fokusiranosti na vlastite emocije, čak i dobrobit. Kasno popodnevno sunce probija kišne oblake i briše naš odsjaj. Zasigurno je prošlo barem tisuću ciklusa otkako smo posljednji put vidjeli Sol na horizontu. Veličanstven gigant, separiran od svoje djece debelim slojem toksičnih oblaka.

Vuki

Začuo sam da će se djelomično krčiti jedan vinograd, pa sam se sam pozvao. To je uvijek radosna prigoda, vinograda ionako ima previše, a ljudima trate vrijeme, novac i zdravlje...
Gazda iako inače prilično tradicionalno-konvencionalni lik, sa našom lokalnom tradicijom vinogradarstva i vinarstva nikad nije saživio, a i ono generičko argumentiranje: "nema se vremena, drugi životni prioriteti,"... pa dobro, onda sijecimo, piše Jelen.
Navodno da na mjestu posječenog dijela vinograda posaditi će nekoliko marelica i nektarina. Sretno mu bilo s time! I nadam se da mu neće oduzimati previše vremena.

Uklonjeni zazor

Na Facebooku je mnogima znano: jedna od zanimljivijih osoba koju se može pratiti je Slađana Bukovac. Kadikad prenese fotografiju nekog slatkog peseka u nevolji kojeg treba udomiti ili štogod slično (od čega nitko od nas nije imun), ali daleko češće postavi poduži tekstualni status koji onoga tko ga počne čitati prisili da klikne na ono "Prikaži više". Piše jasno i nedvosmisleno, precizno ocrtavajući profinjene nijanse, a sve to tečno i krajnje ekonomično, bez ičega suvišnoga. Užitak ju je čitati bilo čega da se dohvati, tim više što na kraju obično izmami pomisao "Pa bilo je vrijeme da to već netko kaže!" ili ostaje dojam da nas je preduhitrila za ono što nam je bilo na vrhu jezika ili ostanemo zadivljeni kako je uočila nešto što je svima pred nosom, nešto što mnoge iritira, ali su već toliko oguglali da više ni ne primjećuju, i kako je to besprijekorno iznijela, napisao je Babl.

Malo o Oscaru

Gledanje Oscara, pripreme za gledanje Oscara (koje se svodi na to da pokušavam pogledati što više nominiranih filmova i kladiti se sama sa sobom tko će ga osvojiti) predstavljaju mi dokolicu, piše Nike Furiosa. Ne shvaćam to ozbiljno, često se ne slažem niti s nominiranima, kamoli s dobitnicima, no to je show i mislim da ni ne treba previše od toga očekivati. Volim pratiti dolazak zvijezda na crveni tepih, što je koja žena obukla, kakve cipele i nakit ima, koji su dizajneri najzastupljeniji, kakve su im frizure i make up, što su dobili u gift-bagsovima, što su jeli nakon dodjele, tko je išao i na party Vanity Fairea i tako…

Dragi vi, e pa ne može više!

Jeste vidjeli onu reklamu na televiziji za sirup? Ono kad klinac bolesnim glasom nježno pozove mamu? I dođe mama i sirupom sve riješi.
Ima još jedna u tom stilu, a ja svaki put kad ih vidim pomislim: jadne te samohrane majke, nije njima lako.
A onda mi se upali žaruljica i donesem trenutnu odluku, taj sirup sigurno neću kupiti. Jer dosta mi je više seksizma.
To je kao ona slika što kruži fejsom: krug u sredini u kojem piše mama i prema tome krugu ide desetine strelica sa raznim pitanjima i zahtjevima, a na dnu je krug u kojem piše tata i prema njemu vodi samo jedna strelica sa pitanjem gdje je mama?
E pa očevi, zar nije vrijeme da dignemo svoj glas i pobunimo se protiv seksizma?
Nas nitko nikada ne brani!

Kako postati uhljeb u Hrvatskoj (u 2 koraka)

1. Samo zažmirite na sekundu dok vam mama ili tata (ili prijatelj, rodijak, stranački kolega ili sami vi) sređuje "pomoć" odnosno "preporuku" za zaposlenje u hrvatskim javnim ili državnim institucijama. Jer "svi to rade" i "drugačije se ne može".
2. I onda se ostatak života pravite poštenim i serete protiv lopova koji su "uništili državu". Tako sebe i ostale uvjeravate da vi niste taj lopov.

Karnevalski vikend

Umorno oko: Uvik oto (biiip!) vrime, uvik! Sićan se kad smo jedan put, davno, gledali u nebo i rekli: Ajmo odgodit povorku. Za sutra. Pa je sutra bilo još gore, okisli smo do mudanat.
Nachtfresser: Evo tradicionalno par fotografija na ovom blogu s margina riječkog karnevala, ove godine dominiraju Kolinda i Trump no to mi nije nimalo smiješno.
Giving is receiving: Samoborski fašnik postao je zagrebačkom špicom. Djeca, od samo nekoliko godina, u pratnji roditelja, nemaskirana, zaleđenih izraza lica, perfektna, kao i oni. Djeca koja ne znaju kako biti djecom. Jednostavno se ne mogu oteti dojmu da se nešto izgubilo.

10 godina na blogu

Suncokretica je 10 godina na blogu. Bravo!
Pretrpio je ovaj ekran ispred mene svašta, puno ljutnji, frustracija, puno onih dana kad poželiš sakriti se pod dekicu, bio mi ispušni ventil i zato mi je drago da sam tu. Bilo je i onih veselih trenutaka koje sam zapisivala ispunjenih srećom i ponosom. Nek' su i oni zapisani. Nešto fotki... Svačega ima u ti 600-tinjak postova ukupno na oba bloga.

Ples oko logorske vatre

Još su nas i oni najstariji Latini učili da je kretanje život. Kao da to oni prije njih nisu znali. Kako ne bi znali kad im je svako nepotrebno zastajkivanje radilo o glavi! Krećeš se u grupi i sve je u redu dok biološke potrebe ne zazovu. Skreneš u privatnost prvog grma kraj puta, a onda kukusigamajci! Možeš birat' kako ćeš skončat'. Ili je zmija, ili je medvjed već zauzeo isto grmlje iz istih razloga, ili je klopka koju je postavio neko s čela kolone... tisuću načina! ''Il' se kreći il' će krvca teći'' kao što je opjevao... e sad ne znam je li Vladimir Nazor ili Kemal Monteno... Netko je od njih dvojice. U svakom slučaju, od pamtivijeka je čovjek osuđen na pokret, na gibanje...bilo što, samo nek' je moving, piše na blogu Neki dan i kameno doba.

Pet gaća za unutrašnji mir

Otkako se sjećam, za put se pakiram uvijek istom rutinom. Uz torbicu sa „higijenom“, broj gaća jednak je broju dana (pravilo BGBD), plus rezerva jedan. Sve ostalo ovisi o okolnostima i planu; obzirom da često putujem autom a u autu često pijem kavu, korisnim mi se pokazalo, ponijeti hlače i košulju viška.
Još korisnijim potvrdilo mi se pravilo pet gaća, poznato i kao PPG – proširenje pravila BGBD. Jer, „do pet gaća“ znači, nema pranja veša; nošeno vraćam kući i perem nakon puta. E, ali brojka pet… Put je, dakle, duži, dalji; gaće će ili biti prane usput, dokupljene …

Operacija nosa - moje iskustvo

Nakon mnogo godina, odlučila sam se na plastičnu operaciju nosa, iako sam 36 godina govorila - ne, neću nikad, piše na blogu Sweet escape.
Zbog straha, do 36. godine svoga života, nisam htjela se podvrći tom zahvatu. Zašto?
Bojala sam se rezultata. Bojala sam se otvorene rinoplastike. Nisam jedina. No, jedan dan, prije 2,5 mjeseca sam prvi puta preko čudesnog Googla upisala dvije riječi: operacija nosa. I tako je krenula moja avantura za lijepim nosićem. Potraga, činilo mi se, bit će vrlo jednostavna. No, tek nakon dva mjeseca od toga, od same odluke za najdražeg kirurga, shvatila sam da neće biti jednostavno. Sve je dosta jednostavnije, najkompliciraniji je odabir kirurga! To morate imati u vidu najprije od svega.

Liste čekanja

Negdje krajem lipnja navratili smo u bolnicu u Čakovcu da otkažemo pregled koji je bio predviđen u travnju slijedeće godine. Isti šalter, ista službenica s one strane stakla, piše na blogu Muljaža na hrvatski način.
Kad smo rekli da je supruga pregled izvršila u Varaždinu i da bi htjeli otkazati zakazani termin u travnju, ona nas je prvo blijedo pogledala i začudila se što otkazujemo pregled.
"Ma niste morali zbog toga dolaziti, to ionako nitko ne otkazuje, niti mi to tražimo od pacijenata" - bio je njezin odgovor!
To je naše zdravstvo na KVADRAT!!

Požari i znatiželjnici

Jučer prilikom gašenja požara u Studentskom domu ozlijeđena je jedna prolaznica kojoj je tijekom intervencije vatrogasno vozilo prešlo preko noge.
Rudarka svima poručuje: Što hoću reći - opasno je gurati se tamo gdje se obavljaju opasni radovi ili intervencije tima ove gore vatrogasne. Pazite se. U slučaju da niste specijalist u području koje je u tom trenutku ugroženo - radilo se o vatri, liječničkoj pomoći ili nešto treće - mičite se!!!

Prikaži još vijesti...