Komentari

modestiblejz.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • turimti

    Na žalost Europa nema granica ili sad ima žicu. Ovaj bumerang se morao dogoditi. Ne mreš ljude prcati do besvijesti...
    Još u ratu 93. u Sarajevu sam napisao;
    Vrijeme je za solidarnost- pomozimo Europi!- jer Miteranova posjeta i njegove Žabe nije bila u svrhu mira već produljenja rata...

    avatar

    14.11.2015. (13:17)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Liberte - oslobodi se ideologije
    Egalite - imaš se jednako pravo bojati kao i drugi
    Fraternite - ne znači fratrinstvo ni bratstvo, nego povezanost po sastavu genoma

    Inače, mačka mi je noćas bila dosta nemirna, za razliku od onog strahovitog potresa koji je prošli mjesec pogodio Zagreb.

    Na 24sata se može vidjeti snimka u trajanju od preko dvije minute (piše ispod da je neki novinar Le Mondea, ne znam jel' to istina ili je to neki usputni dopisničar) gdje čovjek snima i pita nekoliko puta što se događa, a jedan vuče svog frenda iza kojeg ostaje krvava mrlja na cesti, drugi skakuće na jednoj nozi dozivajući frenda. Više od dvije minute ovaj snima za "dobrobit" naše informiranosti umjesto da otrči niz stepenice i otvori vrata i ljudima ponudi barem fizičko sklonište, ako je teško krvareći ranjenik još živ da ga zamota u neku jebenu deku, da ovom s propucanom nogom ponudi stolac. I pitam se gdje je granica profesionalnosti i humanosti i čemu služe svi oni survival kits, books, videi, robinzonska natjecanja, čemu služe svete i druge knjige, a mogle bi barem, kad su već tako debele, biti dobre da se pritisne rana koja krvari. Dvije i pol minute!
    Ma nema te žice i bogomolje i stadiona, ni vojske ljudske i anđeoske koja te može zaštititi od tvog prejadnog kukavičluka i straha...

    avatar

    14.11.2015. (14:34)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ne znam da li čitaš SF romane i priče. Nekada sam ih gutao, tvrdeći da je najlošiji SF bolji od najboljeg teksta iz bilo kojeg drugog područja. Kad sam pročitao svu takvu beletristiku koja mi je bila dostupna na hrvatskom u našoj gradskoj knjižnici, silom prilika sam prešao na ostale knjige. I, na moje čuđenje, otkrio da i one mogu biti i lijepe i zanimljive i poučne.

    Zašto ovaj uvod? Zato što sam u tim davno pročitanim SF romanima nalazio mnogo toga što se danas na ovom svijetu događa.

    Kloniranje ljudi da bi ti klonovi služili kao rezervni dijelovi za bogataše koji su si mogli priuštiti 'farmu' klonova. Dobro, za sada to još nije u toj ekstremnoj formi, no zar trgovina ljudskim organima, fetusima, plazmom nije početak toga?

    Neki dan sam čuo na radiju kako se ponovo u uporabu vraćaju klasične pisaće mašine, mehaničke ili električne. Razlog: moderna komunikacija putem e-mailova, SMS poruka i slično ne može garantirati stopostotnu tajnost i sigurnost. Dakle, napišem pismo i pošaljem ga po provjerenom kuriru. I to sam svojevremeno pročitao u jednoj SF priči. Pri tome su se, naravno, kuriri služili specijalnim super-biciklima.

    Ograđivanje žicom. Na tu temu sam pročitao nekoliko novela i po neki roman. Uglavnom sve se svodi na 'civilizirane enklave', ograđene visokim zidovima, bodljikavom žicom pod naponom (onda još nije bilo ove žice sa žiletima) i naoružanim čuvarima duž zidova i na ulazu. A izvan tih zidina žive 'divljaci' koji se ubijaju, žderu jedan drugoga, umiru od boleština etc. A na kraju ipak oni prežive, jer oni unutar enklava jednostavno degeneriraju.

    „Liberté, Égalité, Fraternité“ vrijedi samo u vrijeme mira i blagostanja.

    avatar

    14.11.2015. (20:34)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    P.S.
    Prof. dr. Viktora Žmegača vrlo cijenim. Čitam njegove tekstove do kojih god mogu doći, slušam ga na radiju i gledam na TV. Nekoliko njegovih knjiga imam i u svojoj biblioteci. I gotovo se uvijek slažem s njegovim stavovima.

    Na kraju poglavlja „Europa na ispitu“ iz knjige „Europski duh“, u kojem se osvrće na prijepore zašto je Europa kao kolektiv dobila Nobelovu nagradu za mir 2012. godine, poštovani profesor piše:
    „Od 1945. godine do danas na teritoriju pak Europske unije (u granicama od 2012. godine) nije se dogodio ni jedan vojni sukob, unatoč tenzijama Hladnog rata (…). No i taj Hladni rat već odavno tavori još samo u televizijskim dokumentarcima. Nisu li otvorene granice, spremnost za komunikaciju i kakva takva politička racionalnost činjenice koje zaslužuju priznanje? Bez pretjerivanja se može ustvrditi da je u posljednjim desetljećima jedva tko tako opravdano zaslužio tu nagradu.“

    I onda poentira u posljednjoj rečenici:

    „Svim euroskepticima – ma iz kojeg kutka dolazili – nedovoljan iz povijesti.“

    Kao euroskeptik, tu sam se po prvi puta distancirao od profesorovog stava. Izgleda da je ugledni profesor zaboravio na rat i raspad Jugoslavije početkom 1990. godine ili pak smatra da taj rat ne ide Europi u 'miraz'. Po mom mišljenju ide, i te kako. Uz to, a to pokazuju događaji posljednjih godinu dana , izgleda da nije baš neki 'zvjezdoznanac', jer očigledno nije pomišljao da bi posljedice američkog razaranja u Afganistanu, na Bliskom istoku i po sjevernoj Africi, moglo dovesti do toga da se u Europi ponovo pojave žice, ovog puta okićene žiletima. Da se ponovo zatvaraju otvorene granice i da će se opet ljudi, po svemu sudeći, gledati preko nišana.

    avatar

    14.11.2015. (20:34)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Semper, prof. Žmegač govori prvenstveno o europskoj kulturi i europskom duhu, a ne toliko o povijesti. Na promociji knjige "Europa x 10" netko je postavio vrlo jednostavno pitanje: "Što ako se Europa ipak raspadne?, na što je profesor odgovorio otprilike da to u povijesti neće biti ništa novo, jer su se velika carstva (dodat ću i civilizacije i kulture) raspadala kroz cijelu povijest. No to nikako ne znači da, u tom slučaju, europski duh neće ostati živjeti kroz neku drugu, recimo, prevladavajuću kulturu i civilizaciju u budućnosti. Možeš li zamisliti svijet bez Beethovenove pete? Ono, ni u tragovima ili barem na razini "pronađena neka čudna slova"? Ok, moguće ako prihvatiš da će budućnost izgledati kao u filmu "Idiocracy". Idiokracija.
    "Nisu li otvorene granice, spremnost za komunikaciju i kakva takva politička racionalnost činjenice koje zaslužuju priznanje?", mislim da ćemo se te rečenice s ogromnom sjetom i nostalgijom uskoro prisjećati, tko stigne. Zašto ljudi ne vole čitati? Zašto je čitanje i umjetnost nešto što se uporno zabija u tri note, tri boje? Tebi ne smeta gotovo jednako fundamentalistički globalni pokret protiv svake osim propisane umjetnosti? Tehnologija toliko napreduje da, kad bi ljudi htjeli to proučiti, uopće ne bi trebalo biti razloga za strahom od gladi, groznih bolesti, a mi se upravo nalazimo u svijetu rastućih pokreta protiv cijepljenja, protiv ovoga, protiv onoga, protiv drugog i drukčijeg, a već na razini obitelji možeš vidjeti da ni dva djeteta nisu ista, ma kako im krvna zrnca disala isto i ma kakvu kulturu i duh udisali. Ali ne, krive su komunikacija i otvorenost, dvije od brojnih superkoordinatorskih sposobnosti kakvima je ljudski rod obdaren kao takav. Sposobnost razdvajanja štetnog od korisnog je također nužna za svakog pojedinca, a ona se doista razvija najviše učenjem.

    Ukratko, ono što sam naučila ja kod prof. Žmegača i što neprestano ponavljam, a ključno je - odvoji autora od njegovog djela i ne sudi nečiju osobnost po nečijem djelu - autorskom jer čovjek zapravo ima pravo govoriti samo o sebi i u svoje ime, a prof. Žmegač je prvenstveno povjesničar umjetnosti (književne i glazbene ponajprije), što bi trebalo biti dovoljno nekome tko se bavi poviješću. Ne znam koliko je za cijeli svijet u ovom trenutku bitno što se ti sad u tom nekom dijelu ne slažeš s prof. Žmegačem, a da ni ne znaš kako se on zapravo u javnom prostoru određuje i odredio prema tome.

    No, kad smo već kod bratstva i jedinstva, nažalost, apel našeg vodećeg stručnjaka i akademičara Europe upućen nedavno studentima je da su male šanse da se hrvatski obrazovni sustav promijeni na način da očuva svoje stručnjake, da neka se snađu i uče što više mogu, ponajprije matematiku. Vidiš, ne treba ti nikakav vanjski neprijatelj da istrijebiš vlastiti "rod", dokle god u matičnoj zemlji pojedinci koji se bore za više plaće viču "Neću", "Ne da mi se", "Nije moja briga" i nose prof. (pa nešto iz nekog predmeta školskog) ispred svog dičnog imena, a iza dr. Jer, da se nastava odvija više na razini predavanja i projekata, pa da čovjek "čuje" autora uživo prije nego što krene uspoređivati vlastiti s njegovim svjetonazorom, to bi bila prava superkoordinacija, a to pruža interenet, osobito onima nižih kognitivnih sposobnosti i nižeg stupnja svijesti o civilizaciji.

    Ne govori li sama činjenica o tome da naši akademici nisu ovdje i ne djeluju ovdje u prilog tome da će Hrvatska možda biti nominirana kao najbolji kandidat da se s njom odeksperimentira na razini ovog s prognostičkog aspekta pregroznog filma?

    Ostajem pri tome da se svi imaju jednako pravo bojati da smo braća u strahu, kad već nećemo biti braća u nečem boljem...

    avatar

    15.11.2015. (11:10)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Mislim, vidim da link ne radi :-). To je taj bug :-)... Kako dugo ga ono rješavaju naši domaći eksperti? Više od šest mjeseci? Oh, pa mi smo već tamo u Idiokraciji :-)...
    Meni baca na neku stranicu New world order koja upravo razlaže kako su matematički zadatci sročeni, ni manje ni više, nego zato da od djece naprave bolesne psihopate :-)... Eto, divan primjer zlouporabe superkoordinacije .... To na tragu dičnih stručnih tekstova kakvi se mogu pročitati od hrvatskih povjesničarki na blogu u Večernjem :-)... Jer, eto, i poremećaji u ponašanju su tema političkog nadglasavanja, pa što ne bi onda jednog dana bile i ospice, rubeola, variola vera i slično :-)... Ali, zato nam građanski odgoj ne treba :-)))....

    avatar

    15.11.2015. (11:21)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @semper, zanimljivo da spominješ SF. baš me jutros nadahnut stripovni prikaz Saganove "Blijede plave točke" naveo da ju potražim i u vokaliziranom izdanju.
    priče koje spominješ itekako su mi poznate (a mnoge su u međuvremenu i ekranizirane... i s moje strane odgledane. "Blade Runner" Ridley Scotta mi je duuuugo bio najdraži film) jer sam uz znanstvenu fantastiku praktički odrasla. kasnije, na faksu, gutala sam SF časopis "Futura" i ne jednom sa neljubiteljima fantastike prošla onu raspravu u kojima bi me iskreno zaprepašteni, gledajući kao da sam zaostala u razvoju, pa i gnušajući se pitali "Kako to možeš čitati?!" (uz moje čuđenje njihovim reakcijama i nerazumijevanju "A kako ti ne možeš?"). no već i tada sam znala odgovor zašto je nekima SF neprobavljiv , naime, za znanstvenu fantastiku, za njeno stvaranje i razumijevanje, treba nadasve imati - otvoren um i razvijenu maštu (inteligenciju). a u tome leži odgovor i zašto su sve te nekada znanstveno fantastične ideje (ideje ispred svog vremena) svih tih nadahnutih i maštovitih ljudi koji su ih stavili na papir zapravo bile dalekovidne projekcije budućnosti.
    i točno je, mnoge od tih projekcija su nažalost prilično mračne i apokaliptične. no mnoge su doslovno i preneseno, govoreći glasom nade i poučavanja, glasom koji promiče obrazovanje, znanost, razumijevanje kao zalog budućnosti – gledale i gledaju u zvijezde. od Jules Vernea i njegovog "Puta na Mjesec" - „Mi ljudi smo sposobni za veličinu“, da zatvorim krug sa Saganom.
    to je naprosto život, vječni ples lošeg i dobrog, patnje i sreće. na nama je da izaberemo kako ćemo gledati na onu čašu, napola praznu ili napola punu.
    p.s. ako već nisi pogledao, od srca ti preporučujem najnoviji film Ridleya Scotta „The Martian“.

    a budući sam pročitala „Europski duh“, čim si spomenuo koliko cijeniš prof. Žmegača pomislih da ti se kao revnom euroskeptiku uopće neće svidjeti njegovi stavovi :0) no vidim da si s njima već upoznat. ti si izraženi pesimist, on je izraženi optimist, kolizija neminovna ;0) a čuj, Žmegač je govorio o Europi do 2012. i ne u usko političkom smislu. osim toga, mnogi stavovi se mijenjaju u odnosu na okolnosti i tko zna što bi cijenjeni profesor rekao sada? možda uopće nije promijenio mišljenje, a možda i je. al` još mi nešto pade na pamet.
    razmatrajući eventualna profesorova stajališta možda ne smijemo previdjeti i onaj faktor česte međugeneracijske „kompeticije u patnji“ tj. svojevrsnu vječnotinjajuću međugeneracijsku raspravu/bitku pod nazivom „Čija su vremena bila teža?“. primijetila sam da oni koji se doslovno sjećaju II. svj. rata (a prof. Žmegač spada u tu dugovječnu ekipu; iako, ruku na srce, duhom vječni mladić) često imaju drugačiji doživljaj teških (kriznih) vremena od pripadnika mlađe generacije koji se tih „njihovih“ teških vremena ne sjećaju. njima (tim, u očima mlađarije, „matorcima koji nisu morali brinuti za gadgete, internet i švicarske franke“) je krizna prošlost bila kudikamo „teža“ od sadašnjosti, odnosno, sadašnjost je više nego poboljšanje u odnosu na ono što je bilo i skloni su je zato hvaliti. i obrnuto. često pripadnici mlađih poslijeratnih generacija (u očima veterana „lijenom mlađarijom čija je najveća briga koje će im boje biti maska za iPhone“) ne kuže kako stariji ne kuže da su danas krizna i teška zapravo ova „naša“ vremena i kako je prošlost kudikamo „lakša“ u odnosu na sadašnjost i skloni su je zato kuditi.

    avatar

    15.11.2015. (14:22)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    sad vidim da je u međuvremenu uskočila i @mama, i ja shvatih da je profesor više govorio o europskim civilizacijskim tekovinama, tenks mamo! ;0)
    i evo da pripomognem, "Idiokracija".

    avatar

    15.11.2015. (14:34)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Ali, kad smo već kod SF-a, a nedavno se moglo naći po portalima što se od „prognoza“ ostvarilo, a što ne, prvenstveno na temu „Povratka u budućnost“, a da ipak ostanem donekle u okvirima teme terorizma i palete „političkih rješenja“ u vidu žice i granice: naime, oni koji se zalažu za žice i granice imaju veliki problem jer će zidove i žicu morati podignuti do, pa da budemo sigurni, visine stratosfere jer se dronovi već jako uspješno koriste, ne samo u ratne svrhe (a cilj je prvenstveno da se pokuša smanjiti broj kolateralnih žrtava, barem onima kojima je do toga stalo), nego i npr. dostave paketa, geodetskih snimki itd. I, koliko sam ja uspjela pohvatati, na temelju skromnog opusa SF-a koji sam odradila, vizija budućnosti je ljudi na površini i ljudi pod zemljom (ili špiljama itd.). I sad, zamisli one koji se zalažu za pravo vlasništva nad zemljom kao übergalaksijskim pravom (uz to ide voda i ostale parafernalije), dižu ograde, žice, opremaju se teškom i lakom artiljerijom i onda dođe par drončeka i pomrsi cijelu strategiju, taktiku i politiku. Tako da, brijem da bi za takve brijače ipak bilo sigurnije da oni budu ti koji će se spustiti u podzemlje, kad su već tak bogati i opremljeni, a na zraku će ostati Mad Maxovi s dronovima . No, nije to mračna slika: eto, neko istraživanje pokazalo da ljudi u uvjetima dugotrajnije tame počinju hibernirati, kao medvjedi ... Dakle, nismo doista uopće daleko od hibernacije radi očuvanja vrste. Čak se i referirani filmić iz 2006. već u tom dijelu ostvario ... U tom slučaju, glavno odgojno-epsko štivo za ljude-vlasnike podzemlja bit će - „Leteći medvjedići“ )) (Eto, konspiracija je već desetljećima na djelu, ccc, a tako bezazlena pričica :))).

    P.S. Mod, nije mi žao za pogrešno usmjeravanje, ovakvu idiotariju kao što sam opisala već doista nisam dugo vidjela, ovo s matematičkim računima i vježbama za malu djecu (jasno, to je sve SAD NAMJERNO napravio da od nas sviju napravi glupane, ali ne bi to imalo nikakve veze s eventualnim novim spoznajama iz psihologije, neuroznanosti itd., božesačuvaj :-)..

    avatar

    15.11.2015. (15:29)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Poanta iliti žaoka mog prigovora na stav prof. Žmegača, modesi, odnosi se na, kako dobro primjećuješ, njegov optimizam glede ustrojstva EU kao asocijacije koja će ukinuti granice, ali ne granice duha – Bethoven, Mozart, Picasso, etc, da sad ne idem izvan EU, uvijek će biti „europski duh“ koji ne poznaje granice – već političke, nacionalne pa i svjetonazorske. A njegova posljednja rečenica, barem kako sam je ja shvatio, možebitno pogrešno, navodi me upravo na tu misao – ukidanje svih granica među državama EU. To, pogotovo u kriznim vremenima, bojim se da neće proći. No, to je, barem zasad, jedina tema s kojom ne dijelim jednaki stav kao prof. Žmegač. On i dalje za mene ostaje veliki mislilac unutar ovog malog naroda što se Hrvatima zovu.
    Napomena: link „Idiokracija“ mi nije pomogao, znaš već zašto, nepoznavanje engleskog.

    avatar

    15.11.2015. (20:33)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Osvrt na prvi komentar komentara.

    Kao što vidiš, mamo – da upotrijebim izraz Modesi – iz odgovora njoj ja u ovim svojim komentarima nisam mislio na „euroski duh“ već točno na ono što sam citirao iz teksta prof. Žmegača“: „Nisu li otvorene granice, spremnost za komunikaciju i kakva takva politička racionalnost činjenice koje zaslužuju priznanje?"
    To svakako zaslužuje priznanje, no kako i sama kažeš, pisano je to 2012. godine kad je u EU još bilo mirno, od rušenja blizanaca je proteklo godinu dana, a danas se pokazuje i dokazuje kako je ta njegova želja jako krhka kad se pojave problemi.

    Pišeš: „Tebi ne smeta gotovo jednako fundamentalistički globalni pokret protiv svake osim propisane umjetnosti?“
    Vidim upitnik na kraju rečenice. Da li to znači da se ti pitaš da li meni ne smeta „fundamentalistički globalni pokret protiv svake osim propisane umjetnosti“ ili pak misliš da mi smeta.
    Meni ne smeta nikakav pokret koji se drži jednog od mojih mudroslova: „Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!“

    A fundamentalistički pokret, a pogotovo ako je k tome globalni, po definiciji se protivi ne samo propisanoj umjetnosti, nego se protivi bilo čemu što nije u skladu s njegovim fundamentalizmom. I to protivljenje ne pokazuje samo ad rem, već najčešće ad hominem pucajući po ljudima.

    Pri tomu baš i ne vidim suštinsku razliku između, primjerice Amera i njihovog bombardiranja dronovima bolnica, i tzv Islamske države i njezinih terorista. No Ameri su globalni, pa je dovoljno da izraze žaljenje i da im svijet oprosti, a ISL su teroristi i treba svim snagama satrti, dok se za njihove žrtve Europa diže na noge, proglašava tri dana žalosti i spušta koplja zastave na pola koplja. A u oba slučaja stradali su nevini ljudi. Čisto licemjerstvo zapada.
    I da se razumijemo, ne odobravam to što islamski fundamentalisti rade u ime svog boga (ili čega već), ali jednako tako ne odobravam ni to što rade Ameri u ime svojih globalnih interesa.

    Dalje: „Tehnologija toliko napreduje da, kad bi ljudi htjeli to proučiti, uopće ne bi trebalo biti razloga za strahom od gladi…“
    Nisam o tome pisao jednom pa ću samo ponoviti osnovnu potku: da, tehnologija napreduje koracima 'od sedam milja', ali ljudska svijet napreduje 'puževim korakom'. I tu je najveća opasnost za opstanak čovječanstva u obliku kojem bi ga ja, a vjerujem i ti, htjela vidjeti.

    Nastavljaš: „Ali ne, krive su komunikacija i otvorenost, dvije od brojnih superkoordinatorskih sposobnosti kakvima je ljudski rod obdaren kao takav. Sposobnost razdvajanja štetnog od korisnog je također nužna za svakog pojedinca, a ona se doista razvija najviše učenjem.“
    Hoćeš li, molim te biti tako dobra, citirati gdje sam ja u svom tekstu napisao nešto što bi potvrdilo tvoje mišljenje da sam ja protiv navedenog. Dapače. Ja podvrgavam kritici zatvaranje granica ali na indirektan način: osporavajući prof. Žmegaču njegov optimizam u pogledu toga da su te otvorene komunikacije DOISTA VEĆ I OSTVARENE. Možebitno da mogu funkcionirati u miru, ali u ratnom stanju ne. A to znači da još uvijek nije postignuta njihova univerzalnost što prof. Žmegač pretpostavlja.

    Slijedi: „…a ključno je - odvoji autora od njegovog djela i ne sudi nečiju osobnost po nečijem djelu - autorskom jer čovjek zapravo ima pravo govoriti samo o sebi i u svoje ime…“
    Ispričavam se tebi, a posredno i prof. Žmegaču, ako se iz mog teksta može naslutiti, a kamo li vidjeti, da sudim prof. Žmegaču kao osobi. Obzirom na to koliko ga cijenim ne samo kao osobu, već i kroz njegova djela, to je jednostavno nemoguće. Moja je jedina namjera bila podvrći sumnji njegov stav o KONAČNO ostvarenom (političkom) jedinstvu Europe i ništa više.

    Naravno da nije „za cijeli svijet u ovom trenutku bitno što se ti sad u tom nekom dijelu ne slažeš s prof. Žmegačem“, kao što nije za taj isti svijet uopće bitno što o tome misli prof. Žmegač, što misliš ti ili bilo tko, kao pojedinac, od sedam milijardi ljudi. No bitno je da imam pravo, kao i tih sedam milijardi ljudi uključujući i tebe, iznijeti svoje mišljenje o nečijem stavu o kojem se ne slažem i da netko tko se s tim stavom ne slaže iznese protuargumente, a ne da su mu protuargumenti obrana prof. Žmegača od, u stvari, nepostojećeg napada na njegovu osobnost.

    Na kraju pišeš: „No, kad smo već kod bratstva i jedinstva, nažalost…
    Nije mi jasna ova rečenica i da li ona spada u kontekst onog što sam napisao u oba komentara.

    avatar

    15.11.2015. (20:49)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Pišeš, mamo, u drugom komentaru: „I, koliko sam ja uspjela pohvatati, na temelju skromnog opusa SF-a koji sam odradila, vizija budućnosti je ljudi na površini i ljudi pod zemljom.“
    Točno. Postoje dva autora, koji su meni poznati, a bave se tom temom H.G. Wells „Vremeplov“ i Isac Asimov sa svoja dva romana „Čelične spilje“ i „Golo sunce“. Oba autora opisuju život ljudi u dalekoj budućnosti. Vjerojatno si ih pročitala pa znaš na što mislim kad ih dajem kao primjer. Ako nisi, toplo ti preporučujem, posebice Asiomove romane.

    Što se pak tiče pitanja übergalaksijskog prava nad tlom i prirodnim bogatstvima ja sam protiv takvog prava i na zemlji a pogotovo onda protiv njega na drugim planetima ili još dalje u Svemir.

    avatar

    15.11.2015. (20:52)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    ne mogu se točno sjetiti koja je od domaćih televizija prikazivala filmić "Idiokracija", ali znam da ga nisam gledala na netu. doduše, vjerojatno u nekom kasnom terminu u kojemu nije rijetkost niti čudno takve sadržaje i previdjeti s obzirom na praksu naših televizija da ih guraju u vampirske sate (kasne filmove im još i opraštam, ali ne mogu prežaliti ponoćne dokumentarce koje bih željela pogledati ali zbog otežalih kapaka i mozga koji već gasi svjetla za fajrunt - jednostavno više ne mogu; op. mamo, eto još jednog priloga tezi o namjernom poglupljivanju). uglavnom, radnja "Idiokracije" se vrti oko vojnika Joe Bauersa, utjelovljenja "prosječnog Amerikanca", kojega Pentagon izabire za pokusnog kunića u super-tajnom eksperimentu hibernacije. no potom ga i zaborave, a on se budi nakon petsto godina u budućnosti i tamo otkriva radikalno poglupljeno društvo u kojemu upravo on ispada najinteligentnija osoba. vrlo (jezivo) zabavan film, barem je tako zamišljen, ali ujedno i film za misliti.

    avatar

    16.11.2015. (10:54)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Nažalost, modesti, nisam gledao taj film. Ovo s kasnonoćnim emisijama i filmovima, pa i inače, rješavam pomoću DVD snimača. Isprogramiram što želim vidjeti ili pak mislim da bi moglo biti dobro (informacije skupljam ne iz TV priloga iz žutila, već s programa na Interneti), a onda pogledam što mi se sviđa, kod gledanja preskočim što mi se čini nezanimljivim (kod mozaik emisija) i na kraju ako je materijal vrijedan pohrane, spržim ga na DVD.

    A na temu filma, evo mog najnovijeg, još neobjavljenog, mudroslova:
    "Među glupanima i pametan postane glupan. Obrat ne vrijedi!"

    avatar

    16.11.2015. (21:14)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Prvo da ispravim samu sebe: izraz koji sam imala u glavi, a otipkala "superkoordinacija" je "superkooperacija", dakle, izvanredna sposobnost suradnje.

    Drugo, ne vidim potrebu za isprikama, osobito ne meni. Jednostavno ne vidim zašto.

    Semper: Što se tiče razglabanja na temu mojih komentara, oni su ipak opće naravi, a ne upućeni isključivo tebi iz jednostavnog razloga što blog smatram nekim razgovornim sredstvom, a ne nekom ozbiljnom polemičkom platformom, pa se tako i postavljam, ali ću rado razjasniti neke stvari onako kako ih ja vidim, u širem kontekstu:

    1. moje je mišljenje da stupanj visoke stručne spreme mora biti takav da
    a) pojedinca-njegovog korisnika neprestano navodi na potrebu za uočavanjem bitnih razlika:

    povjesničar naspram povjesničar umjetnosti/književnosti, a to je vrlo bitno,

    b) ipak malo pomnije čita kad se osjeti osobno napadnutim zbog navodne moje, tako sam iščitala, osude suprostavljanja autoritetu iz područja povijesti umjetnosti, preciznije, književnosti, germanistike, obrazovanja itd.. Iz nekog razloga, a pretpostavljam da je ipak riječ o uobičajenoj površnosti kod ovakvog bloškog konverziranja, izostavio si bitnu stvar koja je zapravo odmah rasvijetlila 'povijesni' stav prof. Žmegača, da se citiram:

    „Na promociji knjige "Europa x 10" netko je postavio vrlo jednostavno pitanje: 'Što ako se Europa ipak raspadne?', na što je profesor odgovorio otprilike da to u povijesti neće biti ništa novo, jer su se velika carstva (dodat ću i civilizacije i kulture) raspadala kroz cijelu povijest.'

    Jest, da, ovo je moja tvrdnja na vjeru. Što ako lažem? Jasno, mogu objaviti u „Narodnim“ i drugim novinama oglas neka se javi svatko tko je tada nazočio promociji i da svojim svjedočanstvom potkrijepi moju tvrdnju, od čega bi pola otpalo jer se možda ni ne sjećaju u takvom obliku, a i što je sjećanje zapravo . Dakle, ako mi ne vjeruje nitko, mea culpa. Ali je ipak tako bilo . A imam i ja pravo na svoju vjeru, jel'da... No, ostaje povijesna istina: raspad carstava, zajednica nije nikakva povijesna novost.

    „Od 1945. godine do danas na teritoriju pak Europske unije (u granicama od 2012. godine) nije se dogodio ni jedan vojni sukob, unatoč tenzijama Hladnog rata (…). No i taj Hladni rat već odavno tavori još samo u televizijskim dokumentarcima."
    Dakle, u EU u granicama od 2012. godine.
    U čemu je povijesni problem s tom izjavom? Što Hrvatska kao pristupni kandidat tada još nije bila članica? Što Slovenija, kao tadašnja već punopravna članica nije bila razorena u raspadu bivše Jugoslavije, za razliku od dijelova Hrvatske i većeg dijela BiH? U tome što su se Česi i Slovaci "mirno rastali", a Poljaci i drugi proveli "mirnu lustraciju", a Nijemci iz dvaju gospodarsko-političkih sustava "mirno" kako-tako ujedinjeno živjeli već dobrih 20-ak godina ili se Španjolska nije raspala na Baskiju i ostatak? A Rusi nisu zaposjeli Baltičke zemlje? Što Turska i Grčka nisu ponovno zaratile na Cipru?

    Pa jel' ima neke razlike između Europe i Europske unije u granicama od 2012. godine? Kaj, nismo bili u klubu kad se izvukla dobitna kombinacija? Pa jel' to važnije od jednostavne činjenice da su mnoge izbjeglice s prostora bivše YU, pa tako i iz Hrvatske, našle utočište i uspjele se donekle maknuti od rata? Dekorum über alles? Iako, ako ćemo baš analizirati povijest, da, bili smo jedna od strana u ratu, morali smo „dokazivati“ da pripadamo Europi (geopolitički i po europskoj tradiciji), ali Nobela nije dobila Europa, nego Europska unija u tadanjim granicama. A jesu li u zemlje EU u tadanjim granicama ipak dolazile izbjeglice s prostora bivše Juge? Jesu li im dizani zidovi i žice i građeni izbjeglički kampovi? Jesu li bili pretresani na granicama? A nije li među njima isto bilo kojekakvih švercera oružjem, ljudima i drogom, crnim torbama, opremom koja, posredno ili neposredno, služi svakom teroristu?
    Ako već idemo na ad rem i ad hominem, nisam ja ta koja je na ovome pobrkala lončiće.

    Povijesno-umjetnički gledano, nije više bilo nikakvih zapreka slobodnom protoku kulturnih dobara u svim smjerovima i upoznavanja i onih "dobrih" strana bivših totalitarnih sustava na tlu EU u granicama 2012. godine u smislu prepoznavanja zajedničkih potki neovisno o političkom i ekonomskom sustavu - npr. antifašizam. Nije više bilo zida posred Europe niti potrebe za njim.

    avatar

    16.11.2015. (22:29)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Da vidimo dalje:
    „Nisu li otvorene granice, spremnost za komunikaciju i kakva takva politička racionalnost činjenice koje zaslužuju priznanje?“
    Dakle, kakva-takva politička racionalnost. U čemu je pak tu problem? U tome što je kakva-takva? Ako nije kakva-takva, kakva je onda? Nadam se da se nećemo sad svi uhvatiti taštog zavijanja za time zašto Europska unija nije kroz zajedničku valutu zaživjela na svom teritoriju kako je netko to želio? Pa, je li to razlog za dizanje zidova i žica? Je li to jedan od promašaja? Postoji li netko tko se u današnjim granicama Europe slaže s time da je tu došlo do greške u koracima, brzanja, možda i pod izvaneuropskim pritiscima, ne znam, barem donekle? I opet, kakve to ima veze s otvorenim granicama i spremnosti za komunikaciju?

    „Bez pretjerivanja se može ustvrditi da je u posljednjim desetljećima jedva tko tako opravdano zaslužio tu nagradu “.
    Koja je tu riječ suvišna/pogrešna/dovodi u zabludu? Osobito kad već spominješ „Amere“.

    A tu onda mogu nastaviti sa rečenicom kojom je, kako ti kažeš, poentirao:
    „Svim euroskepticima – ma iz kojeg kutka dolazili – nedovoljan iz povijesti.“

    Dakle, da, nedovoljan iz povijesti jer unatoč kakvim-takvim politički racionalnim rješenjima, humanizmom kao općim nasljeđem proisteklim iz naklonosti ka čovjeku, neovisno o rasi, spolu, dobi, vjeroispovijesti blablabla, građani Europe, ili barem zamjetan dio njih, opet bi išli na ponavljanje ispita iz povijesti: rat, zidovi i žice. Sindrom magareće klupe: drugi, drukčiji i nije europske krvi, pa onda razrada do u ime obitelji. A što je to nego čista i masna kuljetina iz povijesti? Sumnjaš u vlastito europsko pozitivno nasljeđe i kakva-takva nastojanja da se očuvaju vrednote tipa sloboda, jednakost i bratstvo? Zalažeš se za blokovsko rezanje na osovini SAD - Rusija - Faktor X? Nasljeđe koje je, neovisno o religijskim i nacionalnim razlikama, iznijelo javna sveučilišta, javnu obvezu obrazovanja i zatim ih širilo po svijetu? Obrazovanje žena? Socijalni programi? Pa nije li IS upravo dokaz u prilog tome da je sve drugo suprotno humanosti?

    Dodjela nagrade, ma kako simbolična i činila se površnom, ima cilj: priznanje za kakav-takav uspjeh, a da, uspjeh je uopće očuvati mir unutar makar i dijela tako malog kontinenta (vidi Izrael i Palestinu na tako malom teritoriju), poticaj da na tom tragu nastaviš dalje umjesto da gradiš logore i žice za 'nepoželjne i sumnjive'. Eto, na to smo spali. Ne na razvoj, nadogradnju, razmišljanje o kreativnim promjenama u kojima ne bi bilo žrtava po bilo kojoj osnovi i na bilo koji način, jer ekonomske već postoje ionako... Ali, ponavljam, riječ je o europskom duhu, a ne o ekonomiji...

    Što se tiče optimizma i pesimizma, Modesti je dosta rekla.

    avatar

    16.11.2015. (22:30)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    c) „Meni ne smeta nikakav pokret koji se drži jednog od mojih mudroslova: „Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!“

    Pa, prvo, ne bih rekla da je to jedan od tvojih mudroslova, ali dobro, prisvojio si ga jer je to trendy. U današnjem trenutku nazvala bih to mantrom kojom se malo pristojniji služe najčešće umjesto psovki i kad žele ostaviti dojam uljuđene i nadasve tolerantne osobe, intelektualne provenijencije, tj. kad izostanu svi drugi argumenti iz bilo kojeg razloga, i zapravo jednako vrijedno onoj „Liberte, egalite, fraternite“ kamo ju sad kao povijesno smještaš. Drugim riječima, izvrsna mantra ako želiš sam sebe zaglupiti i osloboditi prostor nenasilnom širenju zaglupljivanja, koje na kraju nekom alkemijom ispadne nasilno (ubij pedera, kamenuj preljubnicu itd.).

    Kad je rat, a Papa veli da već jest Treći, ni to tvoje mudroslovlje više ne igra kao neka mirnodopska mantra. Reci to policajcu nakon policijskog sata, u npr. Portugalu (oni koji su mlatili oca i djeda pred djecom povodom nekih nereda na - nogometnoj utakmici, a ako ćemo konkretno o napadu u Parizu, organizator je pokazao vještinu superkooperacije jer je jednako tako mogao obustaviti igru, izazvati paniku i daljnje indirektne žrtve terora, a zahvaljujući ipak kako-tako racionalnoj reakciji, ljudi su, premda u strahu, izašli pjevajući u tom trenutku ne samo francusku himnu i isprazne riječi).

    Da, pravo na izražavanje mišljenja i pravo na inzistiranju na pravu da je tvoje mišljenje u svim okolnostima i svakoj situaciji jednako vrijedno nečijem tuđem mišljenju, a osobito mišljenju nekoga tko je stručnjak za neko područje koje nije tvoje ili nekome tko ima pendrek, zolju, kalašnjikov u ruci. Kad čovjek ima slobodu (liberte!) izražavanja i formiranja vlastitog mišljenja, uz slobodu učenja, slobodu izbora, uglavnom se to na žalost svede na jednakovaljanost stavova i mišljenja (pogrešna primjena egalite) s katastrofalnim posljedicama, npr. po pitanju cijepljenja, učenja, pa i samoga pristupa radu, pa zato i imam pravo nagovarati one Muslimane kao dio svjetske populacije kojoj NIJE do rata, da pređu na npr. katoličanstvo, kao vjeroispovijest „višeg stupnja“ (tako nešto), što nije zamijećeno samo u Europi, nego i u Indiji (čaša vode s dozom trgovačkog lukavstva - fraternite), pa pravo na to da kao visokoobrazovana osoba izjavim npr. u glumce idu oni s najnižom inteligencijom (!?), da ne nabrajam dalje hrpu bisera iz usta/pera svih pojedinaca na koje nailazim...
    A na izborima ću glasati za onog vizionara (iliti zvjezdoznanca) koji mi se najviše sviđa, podsjeća me na mog ćaću, mamu kakvu sam oduvijek htjela, bogorodicu, kapetana Kirka, i to s najvećom mogućom dozom optimizma i vjere u bolje sutra, Valhalu i slično.

    A sad nek' mi netko dokaže da Valhala ne postoji samo zato što se par stoljeća o njoj konsenzusom povjesničara i antropologa i svećenika drugih, 'društveno zrelijih' vjeroispovijesti i razno-raznih svjetonazora onako iz čista mira o njoj više ne priča kao o stvarnoj i realnoj mogućnosti .... Uostalom, kome trebaju povjesničari i antropolozi, kad ni ta metoda mjerenja C-ugljikom nije 100% pouzdana. Lijepo tablica množenja i dijeljenja i 'ajmo na cestu prodavat maglu, klub obožavatelja i poklonika Zrinke K. (dovoljno je uguglati, žena je istinski celebrity po svim dimenzijama).

    Tu nema kraja: vidi samo na filmskom isječku kako se na negdje oko 0:51 jadničak trudi ugurati kvadar u okruglu rupu. I ne ide! Pa kako to kad je tamo rupa i ja mislim da bi samo zato to nešto što držim u ruci moralo proći kroz tu rupu - jer je rupa i zato što je okrugla izgleda najšira! Pa mene moje oči ne mogu prevariti! A imam i ja pravo na svoje mišljenje! Netko mi je smjestio!!! Zavjera ili magija, nečista posla u svakom slučaju.

    Zato, braćo, zid, granica, pretresanje, švercanje - sve samo ne širenje vidika, malo Sokratovog „Znam da ništa ne znam“, kao neka prva stepenica. Dva-tri tona i dvije-tri boje! Nema miješanja! Strengst verboten!

    avatar

    16.11.2015. (22:31)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Ova zadnja litanija ujedno je i odgovor na tvoje da ne razumiješ ovo o akademicima: prof. Žmegač redovni je član HAZU tek od svibnja 2012. godine (koje li koincidencije!), a krajem listopada ove godine članom Europske akademije postao je prof. Ivan Đikić. Njihovi životopisi su i na hrvatskoj Wikipediji. Prof. Žmegač ne vjeruje ni u jednog boga, a prof. Đikić je katolik. Žive i rade u manje odnosno više sekularnim državama i fantastični su predavači, a to ocjenjujem po tome što su u stanju „spustiti“ se na razinu neznalica, poluznalaca i suznalaca, potaknuti na optimizam, što znači da a) izvrsno vladaju materijom kojom se bave i znaju pretočiti svoje iskustvo u poticaj, b) znaju birati riječi i c) osobito prof. Žmegač ima izvrsno pamćenje, tako da reći da je nešto 'zaboravio' je zapravo kritika upućena na površnom i neupućenom pristupu.

    Svakako vrlo sumnjivo preoptimistični tipovi, zaboravljivi i nadasve neupućeni: ispada da je ovaj prvi kao utješno hazuiran, već dobrano u mirovini, a ovaj drugi nema čak ni kvalifikacije za HAZU, nego za tamo neku Europsku akademiju. U zemlji iza sedam gora, mora i planina... Pa što se to Hrvatske tiče. Nek' si budu tam, što će oni nam. („Što će nama zajednica dok se jede gibanica, dok je mesa i bonbona nećemo iz tog vagona“, film „Vlak u snijegu“ (prvi naslov knjige: „Djeca velikog sela“, M. Lovrak).

    Sam prof. Žmegač je ustvrdio kod Stankovića da ljude treba STALNO odgajati (za razliku od Stankovića koji liberte također uzima doslovno kao mantru „okrugle rupe“ itd.). Ima na HRT-u „Emisije na zahtjev“ Nedjeljom u 2 pod 2011. godinom link na ćaskanje između Stankovića i prof. Žmegača, pa je to najbolje za upoznavanje njegovih misli o nekim stvarima. Prof. Đikić, tako navodno prema jednom studentskom listu, postao je manje optimističan glede zvanja profesora (statusa obrazovanja) u domaji (jer obrazovanje itekako ima odgojni utjecaj), pa je preporučio da se uči, da se svi oslone na vlastite snage. On sam zna zašto najbolje, no meni je jako sumljiva ova mantra: „Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!“. Osobito kad jedinicu i kritiku netko doživi silom. Zidovi su već u glavama. I to po vlastitom slobodnom izboru.

    avatar

    16.11.2015. (22:32)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @mamo, kapitalan komentar, i to ne po dužini nego po širini. hvala.

    avatar

    17.11.2015. (11:16)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Počeo sam, poštovana blogerko samohrana..., pisati komentar na komentar. Onda sam došao do zaključka da bi to preraslo u roman, ne bi vjerojatno polučilo nikakav rezultat pa sam odustao. Uostalom što mislimo ti i ja o svemu tome možemo lijepo objesiti mačku na rep kako to narod kaže i zbog toga ne moramo prolijevati žuč. Djelomični tekst sam arhivirao za neka druga vremena. Ili, ako Bog da, za razgovor licem u lice.

    No svejedno, ne mogu a da se ne osvrnem na tvoju preporuku glede "Emisije na zahtjev" i korištenje njezinog sadržaja. Koristim uz to i radio emisije na zahtjev, slušam uglavnom treći program radija i gledam treći program tv. Izuzetak su na drugim kanalima samo emisije koje (za mene) vrijede, primjerice Andromeda na HR2. Kad se na tv najave neke emisije za koje mislim da će biti dobre, snimim ih na DVD snimač. Tako sam snimio i sve emisije koje sam mogao vidjeti i kasnije ih spržio na DVD i spremio u arhivu a u kojima su sudjelovali pokojni Arsen Dedić. također pokojni prof.dr. Vladimir Devide i naravno, na sreću još živ, prof. dr. Viktor Žmegač. Da ih ne cijenim sigurno to ne bih radio.

    Na kraju: ne zna što toliko negoduješ protiv mudroslova "Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali ga nitko nema pravo nametati silom" i onda još izvodiš krive zaključke da sam ja za neke 'osovine' i tome slično. Slažem se da taj mudroslov, kao i ostali iz mog 'asortimana' i ne moraju biti originalni no meni se sviđaju. Osim toga, da si pažljivije pročitala lijevu marginu vidjela bi da ispod "MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE stoji napomena: (nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu). A i riječ mudroslovi je pod navodnicima što znači da oni i ne moraju biti neki mudroslovi.

    avatar

    17.11.2015. (22:11)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Semper, cijeli moj komentar uopće se nije doticao cijenjenja, kao ni prethodni, nego prepovršnog ičitavanja nečega što je zapravo tvoj zaključak. Ne znam na koju lijevu marginu misliš, pretpostavljam na svom blogu, no nisam ga uopće posjetila ovom prilikom. Trebala sam?

    Ovo s prolijevanjem žuči nisam shvatila. Kad sam sad otvorila stranicu, meni je još uvijek bijela kao što je bila i kad sam ju napustila. Možda je Modesti nešto žuto-zeleno obrisala u međuvremenu :). Zapravo, pravim se da ne kužim jer je tako izgleda jednostavnije, lakše, a još sam si jučer mislila jel' da ponudim kraću ili dulju varijantu, pa budući da me nitko ne čita, stavila sam dulju :). Kad je bal, nek' je bal...:)

    Nije da ja nemam neko svoje mišljenje o tome, ali sam još jednom proučila malo osnove Dunning-Krugerovog efekta pa se povlačim :)...

    A što se tiče nametanja silom, samo jedno: postoji fizička i ne-fizička sila, tj. prisila. Sve je to u tragovima u mojim komentarima.

    'ku noć svima :).

    avatar

    18.11.2015. (00:29)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    ma jok @mamo, ulijenila sam se, već duže ovdje nisam brisala ni prašinu, a nekmoli nekakve navodne žutanjke, pravo me sramota ;0) no da sam i htjela, zaista se po mom skromnom sudu (a ovu skromnost sad, tenks tebi, tumačim efektom upoznavanja sa Dunning-Kruger efektom :0))) u ovoj izmjeni misli nije imalo razloga mašiti krpe i kante. @semper, sumnjam da bi ti ovdje među nama troma itko zamjerio "roman" na mjestu komentara. prigovori na dužinu komentara obično dolaze od onih kojima problem prvenstveno predstavlja svladavanje sadržaja komentara (pa si kao izliku za vlastito nerazumijevanje ili nevoljnost razumijevanja brže-bolje izvlače slovo-metar i njime vitlaju umjesto pištolja). samohrana na neki način cijelo vrijeme govori upravo o tome, o potrebnoj otvorenosti uma (rušenju mentalnih granica/zidova, počevši od sebe) i individualnoj sposobnosti (a posljedično i društvenoj) za samopropitivanje, autokorekciju i učenje i, ukoliko prisutne (jer nerijetko, nažalost, i posve izostaju), o spremnosti i volji za konstantnim učenjem/nadogradnjom, o svemu. uvijek, svugdje.
    rekla bih da uočavanje izostanka te sposobnosti i volje u našoj bližoj i daljoj okolini posve opravdano može izazvati gorak okus u ustima i, zašto ne, i revolt tj. nemirenje sa vječno prijetećom idiokracijom (a tebi će se ono možda pričiniti kao žuč), kod nekog drugog pak možebitni dublji osjećaj beznađa, čangrizavost ili kronični pesimizam te potrebu za dizanjem ruku od svega, ali i po meni i po mami rekla bih, nema nam druge nego, kao što ono jednom konstatirah - gurati dalje, ili kao što bi Freddie rekao: Oh yes we'll keep on trying Hey tread that fine line Yeah we'll keep on smiling yeah (yeah yeah) And whatever will be will be We'll keep on trying We'll just keep on trying 'Till the end of time 'Till the end of time 'Till the end of time (prijevod).

    avatar

    18.11.2015. (12:30)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Da, samohrana..., mislim baš na to. na lijevu marginu na mom blogu. Desne uostalom ni nema :-)!

    Što se pak tiče površnog čitanja, što se mene tiče to ipak ne stoji. Moja 'tehnologija' pisanja duljih komentara je slijedeće: prekopiram komentar kojeg želim komentirati u Word, čitam rečenicu po rečenicu i kad naiđem na pasus ili odlomak koji mi se učini vrijednim komentara (pozitivnim ili negativnim) odmah napiše u crvenom (ljevičar?) fontu, pa onda nastavim dalje čitanje. Kad završim, prekopiram moj tekst na novu Word stranicu, spremim u arhivu a kopiju objavim u komentarima. Mislim da ovakav način ipak ne spada u pojam 'površnog čitanja'

    Trenutačno sam u Samoboru, čuvam unučice zajedno s suprugom pa nemam komfor pisanja kakav imam u svom 'brlogu' u Čakovcu što je također jedan od razloga što se ne upustih u šire komentiranje. No, prebacio sam kompletnu prepisku nas troje u Word, pa ako će biti volje s moje strane i želje s tvoje i Modestine možemo nastaviti kad se vratim u 'brlog'. Do tada, stoj mi dobro i drž se svojeg ako to ne šteti drugima. Ili: Ne čini drugima ono, što ne želiš da netko čini tebi.

    avatar

    18.11.2015. (13:46)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Da, Modesti, zaista si se ulijenila, a među prvima si u mojim favoritima. Često otvorim tvoj blog, kad ono - šipak. A i kad nešto bude, to su crtice, kopije etc. Nema više tvojih oštrih tekstova na kojima su se i najtvrđi znali porezati :-).

    Priznajem da mi baš nije lako pisati dulje komentare na duge komentare. Nije problem u tome što ih ne bi cijele pročitao, već u činjenici da 'slabo pamtim a brzo zaboravljam', pa onda komentare moram pisati 'tehnologijom' koju sam opisao u odgovoru @samohranojmajci. A to iziskuje puno vremena. Pogotovo što se trudim da tekstovi budu napisani korektno i s pravopisnog i s gramatičkog i sa stilskog stajališta. A to nije lako.

    Što se tiče konstantnog učenja tu se držim, koliko je to u mogućnosti obzirom na osmu dekadu života, Lenjinove: učiti, učiti i samo učiti (opet ljevičarim :-)). No obzirom na gornje izneseno, jasno ti je da mi stjecanje novog znanja predstavlja dosta veliki napor. Tako je primjerice bilo i s pokušajem učenja engleskog pod stare dane. Usput, hvala na linku za prijevod.

    Od pobrojanog: „dublji osjećaj beznađa, čangrizavost ili kronični pesimizam te potrebu za dizanjem ruku od svega“, kod mene se javlja treći i četvrti osjećaj. Zaista se vrlo, vrlo često pitam što mi sve to u mojim godinama treba. Onda me opet 'stvaralački nerv' (koje li prepotencije) natjera da se prihvatim posla: pisanja i čitanja, jer drugo (primjerice farbanja škura) ne mogu raditi što zato jer nemam uvjeta, što zato jer nema više snage. I nije mi dosta samo čitanje, nego prepisujem pojedine pasuse iz knjige i dodajem svoj komentar. To sve skupa zatim lijepo arhiviram u folder „Skenirano“ u najčešće zaboravim da sam to spremio. Eto tako nekako provodim svoje posljednje, ajmo ne reći dane, već godine mog uzaludnog i besmislenog života.

    avatar

    18.11.2015. (14:30)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Znaš, koji put, kad se čovjeku ne da, prevagne ono negativno, sklon je prepustiti se tonuću, ne da mu se o kompetencijama i učenjima, boriti se s tom nikad prokazanom uzaludnosti s potpuno izvjesnim krajem, možda ipak nešto na tragu Siniše Glavaševića, a tako se dobro uklapa. Čak nije potrebno ubaciti nešto tipa "zamijeni sa". Dovoljno je malo se odmaknuti od slikanja tog stvarnog doživljaja, nažalost sigurno ne jedinog koje su pojedinci, i mušti i nemušti, osjećali i dan-danas osjećaju u istim i sličnim okolnostima. Vidi bogatu jednostavnost mudroslovlja, bez i jednog ideološkog i drugog predznaka, vidi kako se sve humanizam može očitovati u riječi:

    "Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?"
    Siniša Glavašević

    avatar

    18.11.2015. (18:09)    -   -   -   -  

učitavam...